AMKA

Kinoteka prikazuje najznačajnije filmove povijesti kinematografije

26.03.2014 u 09:53

Bionic
Reading

U subotu, 29. ožujka u zadarskom Studentskom klubu Božo Lerotić, od 18 sati možete pogledati njemački nijemi film 'Posljednji čovjek' redatelja F. W. Murnaua, dok je u 20 sati na rasporedu 'Velika iluzija' - francuski crno-bijeli film nastao pod redateljskom palicom slavnog Jeana Renoira

18:00 - 'Der Letzte Mann' ('Poslijednji čovjek'); Režija F.W. Murnau, 1924, Njemačka

Poslije svojih ranih uspjeha Murnau je dobio ugovor s velikom njemačkom filmskom kompanijom, Universum Film AG. Za njihov račun režirao je 1924. film 'Der letzte Mann' (hr. Posljednji čovjek), u kojem Emil Jannings igra ulogu hotelskog portira koji je degradiran u čuvara toaleta. U ovom filmu Murnau i njegov kamerman Karl Freund koriste neku vrstu 'leteće' tehnike snimanja kamerom koja omogućava nove perspektiva snimanja (npr. praćenja dima cigarete). Kroz nešto što je Murnau zvao 'subjektivnom kamerom' mogao je gledatelj slijediti cijeli događaj očima glumca iz perspektive kamere. Murnauova sposobnost pričanja filmske priče sa čistim filmskim rekvizitima može se ilustrirati u filmu 'Der letzte Mann', po tome što u njemu nije bilo teksta, što je bilo vrlo neobično za jedan nijemi film.

20:00 - 'Le Grande Illusion' ('Velika iluzija'); Režija Jean Renoir, 1937, Francuska

'La Grande Illusion' (sh. 'Velika iluzija') je francuski crno-bijeli film snimljen 1937. u režiji Jeana Renoira, koji se smatra jednim od najvažnijih ostvarenja francuske i svjetske kinematografije u međuratnom periodu, te uživa status jednog od najpoznatijih antiratnih ostvarenja uopće. Protagonisti filma - koje tumače Jean Gabin i Pierre Fresnay, dva su francuska avijatičara koji za vrijeme Prvog svjetskog rata završe u njemačkom zarobljeničkom logoru kojim upravlja ljubazni aristokratski komandant (čiji lik tumači Erich von Stroheim). Radnja prikazuje kako zarobljenici, odvojeni od neposrednih ratnih strahota, ali i prisiljeni živjeti zajedno, stvaraju vlastiti svijet u kome su naizgled nestale stare društvene podjele, ali i kako će se ta iluzija raspršiti kada jedan od zarobljenika na kraju organizira bijeg.

Renoir, koji je poput protagonista, i sam bio avijatičar u ratu, je inspiraciju za film pronašao u pustolovinama svog prijatelja i zračnog asa Armanda Pinsarda. Naslov filma je, pak, preuzet iz 'The Great Illusion', uticajne knjige britanskog pacifističkog pisca i nobelovca Normana Angella. Renoir i njegov koscenarist Charles Spaak su svoj pacifistički stav izrazili kroz prikaz likova koji osjećaju više zajedništva s pripadnicima iste klase i svjetonazora, nego sa pripadnicima vlastite nacije, države ili vojske; film također na implicitni način prikazuje besmisao rata kroz scene u kojima se slavne vojničke pobjede dovode u kontekst nenadoknadivog ličnog gubitka. Sam naslov 'velika iluzija' se često tumačio kao svojevrsno Renoirovo upozorenje o tome da prvi svjetski rat nije bio 'rat koji je završio sve ratove', odnosno da je novi sukob pred vratima.

Renoirov film je oduševio svjetsku kritiku. Na venecijanskom festivalu je dobio specijalnu nagradu 'Kup nacija', a 1939. je bio prvi film nominiran za glavni Oscar, a da nije bio na engleskom jeziku. U nacističkoj Njemačkoj je bio zabranjen, kao i u Francuskoj nakon izbijanjadrugog svjetskog rata gdje se smatralo da će podrivati borbeni moral. Smatralo se da je za vrijeme njemačke okupacije jedina kopija uništena 1942. godine u savezničkom zračnom napadu, ali je nova kopija pronađena 1958. godine.