Iako ljudi, što zbog visokih razina zračenja, što zbog ratnih sukoba, trenutačno izbjegavaju boraviti u blizini bivše nuklearne elektrane Černobil, to ne znači da je život tamo u potpunosti nestao.

Četrdeset godina nakon katastrofe koja je dovela do stvaranja Černobilske zone isključenja (CEZ), koja se prostire na području od 2600 kvadratnih kilometara, to izolirano područje postalo je neplanirano utočište za divlje životinje i golem 'divlji laboratorij'.

Propisi su zabranili ljudima da žive na tom području, obavljaju bilo kakve komercijalne aktivnosti ili iskorištavaju prirodne resurse pa su životinje preuzele vlast.

Znanstvenici su ondje zabilježili velike populacije vukova, lisica, euroazijskih risova, losova i divljih svinja, a osobito ih je iznenadio povratak smeđih medvjeda i europskih bizona, navodi profesor Nick Dunn u tekstu na The Conversationu.

Zanimljivo je to da su znanstvenici otkrili i da nedostatak ljudi, lova, poljoprivrede i urbanizacije ima pozitivniji utjecaj na povećanje broja životinja nego što zračenje može imati negativan utjecaj.

Slažu se da je početno zračenje prouzročilo veliku štetu flori i fauni, pogotovo u području koje se nalazilo u samoj blizini nuklearne elektrane. No s vremenom se bioraznolikost povećala.

Tako se u zonu isključenja vratio Equus przewalskii, divlji mongolski konj, čija je populacija narasla na više od 150 životinja. Vratilo se i nekoliko vrsta ptica, poglavito crne i bijele rode te orlovi štekavci.

Možda je najznačajniji povratak ugroženog velikog orla klokotaša, koji je vrlo osjetljiv na ljudsku aktivnost, a ovisi o močvarnim staništima. Danas je ova regija jedino mjesto na svijetu u kojem postoji i raste populacija ove rijetke vrste.

Nisu samo sisavci profitirali od toga što ondje nema ljudi. Znanstvenici su tijekom istraživanja područja otkrili i da su se neke vrste žaba prilagodile životu u radioaktivnom okruženju. Tako su drvene žabe koje žive u zoni isključenja tamnije boje jer imaju više razine melanina koji ih, čini se, štiti od oštećenja uzrokovanih zračenjem.

Pronađene su i neobične crne gljive unutar reaktora bivše elektrane. Znanstvenici misle da koriste melanin za zaštitu od ultraljubičastog svjetla, a gama zračenje pretvaraju u energiju koja im omogućuje da rastu brže nego inače.

I biljke su na tom području drugačije te pokazuju kako se vegetacija prilagodila ne bi li preživjela u području zasićenom teškim metalima i visokim razinama zračenja.

Tako su neke biljke razvile mogućnost popravka DNK kao odgovor na visoke razine zračenja, što izuzetno zanima znanstvenike.

Druga strana medalje

Unatoč brojnim dokazima koji pokazuju da je nuklearna katastrofa ipak imala pozitivne posljedice na prirodni svijet, očito je da nisu baš svi ishodi bili korisni za floru i faunu.

Znanstvenici upozoravaju da neke vrste pokazuju probleme u reprodukciji i visoke stope mutacija.

Situacija je zapravo komplicirana, ali pokazuje da bismo iz takvih katastrofa trebali izvući pouke, prije svega o tome da ekosustavi mogu reagirati i napredovati kad se ne primjenjuju uobičajena pravila.

Ali i o tome da će, ako ljudi jednom nestanu, priroda znati to iskoristiti.