Iako ljudi, što zbog visokih razina zračenja, što zbog ratnih sukoba, trenutačno izbjegavaju boraviti u blizini bivše nuklearne elektrane Černobil, to ne znači da je život tamo u potpunosti nestao.

Četrdeset godina nakon katastrofe koja je dovela do stvaranja Černobilske zone isključenja (CEZ), koja se prostire na području od 2600 km2, to izolirano područje postalo je neplanirano utočište za divlje životinje i golemi 'divlji laboratorij'.

Propisi su zabranili ljudima da žive na tom području, obavljaju bilo kakve komercijalne aktivnosti ili iskorištavaju prirodne resurse pa su životinje preuzele vlast.

Znanstvenici su zabilježili velike populacije vukova, lisica, euroazijskog risa, losa i divljih svinja na tom području, a posebno ih je iznenadio povratak smeđih medvjeda i europskih bizona koji su bili nestali s tog područja, navodi profesor Nick Dunn u tekstu na The Conversationu.

Zanimljivo je da su znanstvenici otkrili i kako nedostatak ljudi, lova, poljoprivrede i urbanizacije ima pozitivniji utjecaj na povećanje broja životinja nego što zračenje može imati negativan utjecaj.

Slažu se da je početno zračenje prouzročilo veliku štetu na flori i fauni, pogotovo u području koje se nalazilo u samoj blizini nuklearne elektrane. No, s vremenom se bioraznolikost povećala.

Tako se u zonu isključenja vratio Przewalski konj, čija je populacija narasla na više od 150 životinja. Vratilo se i nekoliko različitih vrsta ptica, poglavito crne i bijele rode te orlovi štekavci.

Možda je najznačajniji povratak ugroženog velikog orla klokotaša, koji je vrlo osjetljiv na ljudsku aktivnost, a ovisi o močvarnim staništima. Danas je ova regija jedino mjesto na svijetu gdje postoji i raste populacija ove rijetke vrste.

Nisu samo sisavci ti koji su profitirali od nedostatka ljudi. Znanstvenici su tijekom istraživanja područja otkrili i da su se neke vrste žaba prilagodile životu u radioaktivnom okruženju. Tako su drvene žabe koje žive u zoni isključenja tamnije boje, jer imaju više razine melanina koji ih, čini se, štiti od oštećenja uzrokovanih zračenjem.

Pronađene su i neobične crne gljive, koje rastu unutar reaktora bivše elektrane. Znanstvenici misle da koriste melanin za zaštitu od ultraljubičastog svjetla, a gama zračenje pretvaraju u energiju koja im omogućuje da rastu brže nego inače.

I biljke su na tom području drugačije i pokazuju kako se vegetacija prilagodila ne bi li preživjela u području koje je zasićeno teškim metalima i visokim razinama zračenja.

Tako su neke biljke razvile mogućnost popravka vlastitog DNK, kao odgovor na visoke razine zračenja. Mogućnost je to, koja izuzetno zanima znanstvenike.

Druga strana medalje

Unatoč brojnim dokazima koji pokazuju kako je katastrofa ipak imala pozitivne posljedice na prirodni svijet, očito je da nisu baš svi ishodi bili korisni za floru i faunu.

Znanstvenici upozoravaju kako neke vrste pokazuju probleme u reprodukciji i visoke stope mutacija.

Situacija je zapravo komplicirana, ali pokazuje kako bismo iz takvih katastrofa trebali izvući pouke. Prije svega da ekosustavi mogu reagirati i napredovati kad se ne primjenjuju uobičajena pravila.

Ali i da će, ako ljudi jednom nestanu, priroda znati to iskoristiti.