Američki plan za oslobađanje od kineske dominacije nad rijetkim zemnim metalima i ključnim komponentama industrije počinje – na polju u Južnoj Karolini. U blizini grada Sumter, gdje su nekad dominirali usjevi soje namijenjeni kineskom tržištu, danas nastaje nova industrijska točka.

U središtu priče je njemačka tvrtka Vacuumschmelze, osnovana još 1923. u Hanauu i globalni lider u magnetskim specijalnim materijalima. Njezina američka podružnica E-Vac proizvodi permanentne magnete – ključne komponente za električne motore, vjetroelektrane, borbene avione i dronove, piše njemački WiWo.

Ti magneti, iako mali i naizgled beznačajni, predstavljaju temelj moderne industrije. Problem je što Kina kontrolira oko 90 posto njihove globalne proizvodnje i time odlučuje tko ih može dobiti – a tko ne.

Washington ulaže milijarde, preokret kreće iz Detroita

Prekretnica dolazi 2022. godine, kada američki automobilski div General Motors odlučuje preseliti proizvodnju motora u Sjevernu Ameriku i traži dobavljača magneta izvan Kine. Njemačka kompanija prihvaća izazov.

Direktor Erik Eschen uspijeva osigurati oko 200 milijuna eura subvencija za projekt u Sumteru – uz potporu Pentagona i porezne poticaje za zelenu tehnologiju. U zamjenu, tvrtka se obvezuje otvoriti najmanje 300 radnih mjesta i proizvoditi 1600 tona magneta godišnje, s mogućnošću brzog povećanja kapaciteta.

Projekt napreduje nevjerojatnom brzinom: zemljište je kupljeno u siječnju 2024., gradnja počinje u ožujku, a proizvodnja je krenula u jesen 2025. Eschen pritom naglašava da takvu brzinu administracije u Njemačkoj može samo sanjati.

Američki ministar financija Scott Bessent javno hvali projekt, ističući kako SAD zahvaljujući ovakvim ulaganjima konačno postaje neovisniji o kineskim sirovinama.

Bitka za rijetke metale i dalje ovisi o Kini

Ipak, iako se proizvodnja seli u SAD, ključni izazov ostaje: sirovine. Za izradu najjačih magneta potrebni su terbij i disprozij – tzv. teški rijetki metali, od kojih više od 90 posto dolazi iz Kine.

Tvrtka zato traži alternative u Australiji, Kanadi, Brazilu i Africi, iako su skuplje, što se u Washingtonu očito smatra prihvatljivim troškom u zamjenu za sigurnost opskrbe.

Paralelno s tim, SAD ubrzano gradi vlastiti sustav sigurnosti sirovina. U posljednjih šest mjeseci uloženo je oko 30 milijardi dolara u opskrbne lance, a dodatnih 12 milijardi ide u stvaranje strateških rezervi koje bi trebale pokrivati barem 60 dana potrošnje.

Geopolitički obračun i europska dilema

Ova industrijska operacija ima i širi geopolitički kontekst. Xi Jinping i kinesko vodstvo koriste kontrolu nad sirovinama kao strateško oružje, što je SAD nedavno posebno osjetio kroz pad izvoza magneta.

Istodobno, američke kompanije agresivno kupuju rudarske projekte diljem svijeta, dok europske tvrtke često ostaju po strani, oslanjajući se i dalje na jeftinije kineske izvore.

Sam Eschen otvoreno kritizira takav pristup, upozoravajući da je riječ o kratkoročnoj logici koja dugoročno nosi velike rizike. Ono što se događa u Sumteru nije samo još jedna tvornica – to je pokušaj stvaranja paralelnog industrijskog sustava, izvan kineske kontrole.

Njemačka tehnologija, američki kapital i politička volja zajedno pokušavaju promijeniti pravila igre. Uspiju li, svijet bi mogao dobiti alternativu kineskoj dominaciji. Ako ne, ovisnost o Pekingu ostat će ključna slabost zapadnih ekonomija.