Smrt pjesnika Gorana Babića, koji je iza sebe ostavio složen i kontroverzan životni put, ponovno je otvorila pitanja o njegovoj ulozi u hrvatskoj i jugoslavenskoj kulturno-političkoj povijesti
Prema informacijama koje su u nedjelju, 26. travnja, objavili pojedini portali, Babić je preminuo u Beogradu. Vijest je, kako navodi Jutarnji list, među prvima doznao Milorad Pupovac, koji ju je prenio Dejan Jović, a potom je objavljena i na društvenim mrežama.
'Goran Babić rođen je 1944. u Visu na Visu. Mladost je proveo u Dalmaciji i Hercegovini, a zrele godine u Zagrebu i, od 1990., u Beogradu. Objavio je stotinjak što beletrističkih, što publicističkih naslova i snimio desetak dokumentarnih filmova. Najvrednije što će iza njega ostati njegove su tri kćeri i unučad, a sebe vidi kao posljednjeg pisca velike jugoslavenske književnosti', piše Fraktura.
vezane vijesti
Babić je tijekom života bio istaknuta, ali i kontroverzna figura. U javnosti se pojavio krajem 1960-ih i početkom 1970-ih, kada je vodio Centar za društvene djelatnosti socijalističke omladine i sudjelovao u objavljivanju djela tadašnjih mladih autora. U tom razdoblju dio javnosti doživljavao ga je kao 'pjesnika Hrvatskog proljeća', ponajviše zbog pjesme 'Gori li Hrvatska', koja je u tadašnjem kontekstu dobila političku težinu.
Nakon sloma Hrvatskog proljeća, percepcija o Babićevoj ulozi bitno se promijenila. Kritičari su ga optuživali za bliskost s tadašnjim vlastima, a 1973. postao je urednik kulturnog časopisa 'Oko', što je učvrstilo njegov status unutar tadašnjeg sustava.
Najkontroverzniji dio njegova života vezan je uz razdoblje raspada Jugoslavije i ratova 1990-ih. Uoči sukoba Babić odlazi u Beograd, gdje ostaje živjeti do kraja života. Njegov politički izbor i javni istupi u tom razdoblju izazvali su reakcije u Hrvatskoj, a dio javnosti smatrao ga je simbolom političkog preokreta i odustajanja od ranijih pozicija.
U Srbiji nije bio osobito javno aktivan te je s vremenom pao u zaborav, dok se u hrvatskom javnom prostoru tek povremeno spominjao, najčešće u kontekstu rasprava o ulozi intelektualaca u političkim prijelomima.
Jergović o Babiću
Književnik Miljenko Jergović osvrnuo se na njegov lik i djelo još 2008. godine, opisujući ga kao jedinstven primjer političkog emigranta među hrvatskim piscima, čiji je život obilježen dubokim podjelama i kontroverzama.
Jergović je napisao u tekstu pod naslovom 'Veliki hrvatski izdajnik i pjesnik':
'Mnogima je bila dodijeljena ta uloga, ali Goran Babić jedini je pravi disident i politički emigrant otkako je stvorena samostalna Hrvatska. Malo pred izbijanje rata prebjegao je u Srbiju, tamo je nedvosmisleno podržao Miloševića, bio aktivan u nečemu što je sebe nazivalo hrvatskom vladom u emigraciji, obilazio je sa srpskom vojskom bosanska bojišta i pisao reportaže u Dugi, nikada nije promijenio mišljenje o ratovima iz devedesetih, niti ga modificirao u skladu s nazorima građanske i demokratske Srbije.
Ovaj hercegovački sin, Hrvat s dna kace, sa stanovišta žive hrvatske kulture, kao i sa stanovišta onoga društva koje je nastajalo kad i samostalna država, na fizičkim i duhovnim zgarištima agresije kojoj je zemlja 1991. bila izložena, izdajnik je u punom smislu riječi. I to jedini od roda i imena.'
