Kako bi se ukazalo na taj gorući problem, nedavno je održana radionica za novinare na kojoj su pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić i njezina zamjenica Maja Gabelica Šupljika govorile o tome koliko otkrivanje identiteta može stigmatizirati dijete za cijeli život.

Medij imaju mogućnost iznijeti potpunu i točnu informaciju o događaju u kojem je jedan od aktera i dijete, a da ne moraju nužno zadirati u njegovu privatnost.

'Mediji bi u svom izvještavanju trebali dati objektivnu informaciju, a istovremeno štititi privatnost osoba, posebno ako je riječ o djetetu. To nije uvijek lako, jer ponekad mediji osjećaju potrebu zadovoljiti neku vrstu interesa za određenim događajem, no uvijek treba voditi računa o tome da je interes djeteta važniji od potrebe medija za dobivanjem određenih informacija', navodi Milas Klarić.

Moć je medija velika

Milas kaže kako je moć medija velika i da upravo ovakve radionice mogu novinare potaknuti na veću aktivnost oko zaštite prava djece u medijima. 'Vjerujem i nadam se da se upravo događanjima poput ove radionice može utjecati na zaštitu privatnosti djece u medijima. Vi novinari ovdje dobijete informacije koje onda u koncentričnim krugovima dalje širite među kolegama i time možete utjecati na svoj rad i rad kolega u redakcijama', napominje pravobraniteljica.

Osim Ustava Republike Hrvatske koji jamči pravo na zaštitu osobnog i obiteljskog života svakog građanina, jedan je od najvažnijih dokumenata koja štite prava djece u medijima Konvencija o pravima djeteta. No čak se ni njome ponekad ne može definirati pravi interes djeteta.

'Dva načela koja nisu u suprotnosti u Konvenciji, ali su jednakog ranga pravo su na slobodu izvještavanja kod medija što bi značilo da nema cenzure i s druge strane pravo na poštovanje svačijeg osobnog života, njegovog identiteta i interesa. Najbolji je interes djeteta nekada teško definirati, iako je on okarakteriziran trima stvarima: potrebe djeteta da ga se zaštiti, volja roditelja (žele li da se identitet djeteta iznosi u medije) i standardi društvene sredine u kojoj dijete živi (način na koji sredina reagira, kako doživljava dijete, osuđuje li ga ili podržava)', napominje Milas Klarić.

Obratiti pažnju na način otkrivanja identiteta djeteta

Osim visoke razine profesionalnosti koju bi novinar trebao imati kod pisanja priče, važnu ulogu igra i njegova odgovornost prema tom djetetu.

'Mediji ukazuju na slabosti sustava, nedostatak svjesnosti o dječjim pravima, konkretne probleme i na taj način popunjavaju te nedostatke. Detalji i povjerljive informacije iz osobnog života se ne dijele s ostalima, jer bi to moglo nanijeti duševnu bol djeci ili ih okarakterizirati na negativan način', kaže Gabelica Šupljika.

Kada govorimo o zaštiti identiteta djeteta, postoje privatna i tajna sfera. Tajna sfera uključuje informacije koje bi trebale ostati u vlasništvu onoga o kome se govori, dok privatna sfera uključuje manji broj drugih ljudi i tu se više zadire u privatnost djeteta. Stoga je bitno voditi računa o načinima na koje se može otkriti identitet djeteta.

'Identitet se otkriva preko fotografije, videa, imena djeteta, adrese, imena roditelja počinitelja kaznenog djela, imena drugog počinitelja (ako je riječ o učitelju, obitelji, može ga se povezati s identitetom djeteta), prikaza patnje i boli djeteta, bilješki, dnevnika, pisma, medicinske dokumentacije, podataka o suicidu djece, rekonstrukcija događaja', objašnjava zamjenica pravobraniteljice.

Vrlo često se dogodi da roditelji žele da se objave podaci njihova djeteta, dok se dijete tome protivi, no zbog pritiska okoline, ipak na to pristane. S druge strane, mediji sami definiraju faktore po kojima im je neka priča zanimljiva.

'Četiri su kriterija koja govore o tome hoće li se identitet djeteta otkriti: da je dijete mlađe od trinaest godina, da je žrtva spolnog delikta, da je počinitelj roditelj ili netko iz bliskih krugova i da je riječ o javnoj osobi. Kada su zadovoljena sva ili samo neka od tih načela, interes medija da objavi identitet djeteta će biti veći', izjavila je Gabelica Šupljika.