Napomena: Tjedni skener, redovan pregled događaja minulog tjedna na tportalu, vraća se u redovan pogon u subotu, 10. siječnja 2026.

Povratak Mesije

'Ni vatra, ni Gutenbergov tiskarski stroj, pa ni digitalna tehnologija, ni AI nisu pokrenuli civilizacijski zaokret kao povratak Mesije' - tako vjerojatno izgledaju svakodnevni mokri snovi Donalda Johna Trumpa otkako je opet sjeo u omiljenu mu fotelju početkom ove godine. No pod utjecajem jakih centrifugalnih sila pomračenog biznis-uma, SAD i ostatak zapadnog svijeta prvu godinu p. Tr. završili su toliko zgužvani, da se prvi put od Hladnog rata opet naveliko spominje ona najgora pegla koja je zadnji put pokazala svoje umijeće 1945. u Japanu.

Ali valjda ćemo sve to nekako preživjeti jer se u Trumpovoj eri svijet napokon vraća na 'prave postavke'. Amerika više nije zemlja slabića, pičića, dvospolaca, zelenila, DEI-ja (raznolikost, jednakost i uključivost), nego je 'pravo muško' opet uzelo stvar u svoje ruke – doduše po prototipu idealne MAGA muškadije to su metroseksualci koji sigurno ne briju samo bradu, a nije im bome stran ni botoks. U Trumpovoj Americi više su dobrodošli mali zeleni, nego migranti bez zelene karte, a nema zemlje ni za debeljuce - muškarci imaju isklesana tijela i rođeni su spremni za rat, 'žene sliče na žene' i rade ono što najbolje znaju – povazdan rađaju i tredvajfaju (u idealnom scenariju usto i 'glasno govore' uime Bijele kuće), a subotom se slavi šabat u domu po mogućnosti spojenom na što 'prljavije' izvore energije.

No ova transformacija 'bajdenovske Sodome i Gomore' u 'uljuđenu Bijelu Ameriku' se hvalabogu ne sviđa svima, pa nakon 160 godina ispod površine debelo tinja građanski rat. Jednima Mesija, drugima Antikrist, trećima Juda, četvrtima samo prevrtljivi i pomalo ludi egocentrik – Trump je u godinu dana svoje životne misije okrenuo naglavačke SAD – koji je, ako je nomadne bio 'wokeistička' karikatura liberalne demokracije, sad postao njezina groteska, a mogao bi se pretvoriti u tragediju.

Rat u Ukrajini: Je li Trump pripitomio Zelenskog?

Za nama je još jedna godina rata između Ukrajine i Rusije, još par stotina tisuća ugašenih života, još par stotina tisuća kvadratnih kilometara spaljene zemlje, još par tisuća uništenih zgrada, industrijskih i energetskih pogona, i najtužnije – mir koji nije niti na vidiku.

U biti, ovisi koga pitate. Ako je vaš sugovornik Donald Trump, onda ste na svakom propalom sastanku ostvarili 'značajan napredak' – tako je bilo nakon svibanjskog susreta nižih razina delegacija u Istanbulu, kad se SAD uključio u dotad potpuno blokirani mirovni proces, tako je bilo i u srpnju kad su se razgovori nastavili, tako je bilo i u nedjelju kad je primio Volodimira Zelenskog u Mar-a-Lagu, gdje su se – navodno – složili oko 90 posto mirovnog sporazuma. Ukrajinski narod i dalje nitko ništa ne pita: Zelenski je u jednom trenutku sramežljivo spomenuo mogućnost referenduma o mirovnom sporazumu, no i to se negdje putem izgubilo.

Ako pak pitate Vladimira Putina, sve su to trice i kučine, točnije, 'unutrašnja pitanja Ukrajine', u koju on više ne ubraja Donbas i Luhansk, dvije oblasti koje je oteo od susjeda, te još nešto zauzetog teritorija koje Trump, prema sporazumu, želi pretvoriti u 'slobodne ekonomske zone'. Putina nije briga kako će se rasplesti loptanje Trumpa i Zelenskog s europskim partnerima, dokle god zgrabi ratni plijen, a pritom Ukrajinu drže dalje od NATO-a – od čega je čak i Zelenski odustao. Nije ga briga ni za, po procjenama britanske obavještajne službe, oko 400 tisuća poginulih ruskih vojnika samo u ovoj godini, dokle god je na drugoj strani više žrtava. A, pribrojimo li civilne žrtve, čini se da jest.

Ako pitate Europsku uniju… bolje da je ne pitate, nakon što je potkraj godine doživjela jedan od najvećih debakla u povijesti, pokušavajući nastaviti financiranje ukrajinske obrane zamrznutom ruskom imovinom. Ovaj, istina, pravno dubiozan potez blokirala je 'višegradska osovina' Mađarske, Slovačke i Češke, zemalja koje ovisnost o ruskom plinu (koji, uvjeravaju iz Bruxellesa, više neće teći europskim cjevovodima) i dalje drži bliskom Moskvi, kao da nisu ništa naučile iz 20. stoljeća.

I tako se najkrvaviji rat u novijoj povijesti Europe nastavlja bez trunke zdravog razuma s ijedne upletene strane, uz mizernu nadu da će ga riješiti pragmatični cirkusanti iz Bijele kuće u dogovoru s prefriganim i podlim lukavcima iz Kremlja. Dakako – na obostranu korist.

Rat na 'Trumpovoj rivijeri'

A rat koji je Trump uvjeren da je riješio (i na konto toga žicao Nobela za mir) jest onaj na Bliskom istoku. To što niti mjesecima nakon potpisivanja krhkog primirja ne prestaju stizati izvješća o njegovom kršenju je drugi par opanaka, no ipak je sadašnje stanje mila majka u odnosu na to kako se situacija odvijala tijekom godine.

Naime, nakon što je u siječnju stiglo blago olakšanje u obliku primirja i nekoliko razmjena zarobljenika, ožujak je donio nastavak sukoba i početak najveće ovogodišnje humanitarne krize. Na području Gaze samo je ove godine, prema procjenama UNHCR-a, moralo napustiti gotovo 2 milijuna ljudi, od čega su se neki, gonjeni izraelskim projektilima, morali seliti i po par puta. Tisuće ljudi su pritom umirale od gladi, Pojas Gaze je gotovo potpuno sravnjen sa zemljom, a Donald Trump nikad nije službeno odustao od svoje 'genijalne' ideje o gradnji turističkog resorta.

Uloga Europe i ostatka svjetskih sila ovdje je ipak bila nešto manje ignorantska. Izrael je za zločine dobio makar simboličnu kaznu u vidu priznanja Palestine od velikih zemalja poput Francuske ili Ujedinjenog Kraljevstva, njegov premijer Benjamin Netanyahu zbog tjeralice Međunarodnog suda za ratne zločine ne smije putovati gotovo nigdje, a posebno se žilavom pokazala globalna kulturna zajednica, koja je provela ekstenzivni bojkot Izraela i dala snažnu podršku Palestini. Ne i na Euroviziji, i ne i u Hrvatskoj, dakako.

Bilo kako bilo, Bliski istok se nije smirio 80 godina, pa neće ni posredovanjem Donalda Trumpa. Ako ste zaboravili, Izrael nije tu jedina sila koja ima oružja za zveckati – posljednjih se dana opet javlja i libanonski ogranak Hezbolaha, ali i druga velika nuklearna sila, Iran, koja je opet testirala balističke rakete. Palestinu, priznatu državu bez teritorija, ali i funkcionalne vlasti, ovdje također nitko ništa ne pita.

Ništa bez tatice

Volimo 'mi Europljani' (teta Ursula bi sigurno bila ponosna na ovu sintagmu) reći da je sve što ne valja uvezeno iz Amerike, ali isto smo se uvijek voljeli skrivati iza nje kad zagusti. No u 2025. malo su se polupali lončići, pa sad Amerika spočitava Europi što je isuviše progresivna. Europa koja je zadnjih desetljeća bila kopipejst Amerike (koja je pak u svojoj srži kopipejst Europe) dovedena je pred ultimatum.

Taman kad se lijepo sinkronizirala s Bidenovom Amerikom i uljuljkala u transatlantskoj utopiji – lupila ju je Trumpova šaka, i to kao nijedna druga od kraja Drugog svjetskog rata. Neće biti igre, ni pobratimstva, ni para punih vreća ako ne budete igrali po Trumpovim pravilima i zalagali se za 'stare vrijednosti', zaprijetio je vrli potpredsjednik J.D. u veljači na Sigurnosnoj konferenciji u Münchenu, što je bio prvi opipljivi signal početka kraja euroatlantskog saveza kakvog poznajemo. Trumpu se izgleda više sviđa Putinov 'stoički' pogled na svijet, pa europske mekušce još drži na marginama, eto, čisto zato što još uvijek mora.

U muci se junaci poznaju, pa su tako vođe zemalja stupova EU-a, Njemačke i Francuske odlučili obnoviti 'europsku vojnu osovinu', uz pomoć brata u izgnanstvu – Britanije, koja se sada i službeno kaje zbog Brexita te se mic po mic vraća pod okrilje majke.

Majka pak, u liku Ursule von der Leyen, nakon svoje pax et bonum ere ide u masovno naoružavanje i to masovnim zaduživanjem. Europa se mora snaći bez SAD-a kako god zna i umije - 'mi to možemo, mi to hoćemo' - takve bajke slušali smo sve dok ljetos u Haagu na NATO-ovu samitu nismo gledali europske čelnike koji plaze po tatici Trumpu i pošto-poto pristaju na sve njegove uvjete samo da ih on nastavi čuvati. Europa će okrenuti stotine milijardi na oružju - ne zna se je li gore da je sve zabadava ili da će sve to ipak uskoro naći svoju namjenu i primjenu - no sigurno je da će dobar dio novca otići u džep SAD-u, što i jest bit Trumpove drž-ne daj politike. Kakve vrijednosti, kakvi li bakrači.

Neujedinjene Europske Države

A teti Ursuli oslačala se vlast pa se sad već katkad i ne baš suptilno postavlja kao šefica 'Sjedinjenih Europskih Država'. Nikako se to ne sviđa nacionalnim čelnicima, pa je sabotiraju kad god ne uspije obuzdati svoj šefovski gard, kao u slučaju prijedloga o zidu dronova.

Iako je preživjela već nekoliko glasanja o nepovjerenju i pobrala kritike što je podvijena repa potpisala trgovinski sporazum s Trumpom, Von der Leyen još uvijek uživa podršku većine EU aparata. No na najvažnijem testu – odluci o financiranju Ukrajine iz zamrznute ruske imovine – pala je zajedno s idejom o bezuvjetnom europskom zajedništvu. Kad voda dođe do grla, ipak svatko za se travu pase - ne baš kao Orban ili Fico, ali dovoljno da se poremete veliki planovi nekolicine.

Orban, pak, koji je donedavno predstavljao odmetničku manjinu sad već jaše na desničarskom, antiestablišmentskom i antieuropskom cunamiju koji je zasuo Europu. Podosta to mijenja srednjestrujaški narativ na nacionalnim razinama, ali i na makroeuropskoj razini. Toliko da se više ni 'ilegalni' migranti ne dočekuju objeručke, a padaju i prve suze pokajanja za ugaslim nuklearnim elektranama.

Primat koji su godinama držale zelene politike još prošle godine preuzela je europska novotvorenica 'konkuretnost', a izgleda da ona i ove godine ima samo snagu još jedne EU floskule jer je Europa mnogima investitorima i dalje isuviše komplicirana i skupa.

Zapravo je EU toliko očajan da je spreman više nego ikad prije pod svoje okrilje zbuksati i toliko 'omraženi' zapadni Balkan. Iako i dalje ima dežurnih hejtera proširenja, kako stvari stoje, skoro priduživanje EU-u smiješi se najprije Crnoj Gori, a na dobrom putu je i Ukrajina, koja je 'preko veze' ubrzala inače komplicirani 'proces pokretanja pristupnog procesa'. A kad i ako BiH ili Srbija uđu, bit će to vjerojatno početak kraja Europske unije kakvu poznajemo. Malo balkanije bi preveć uštogljenoj Europi svakako dobro došlo.

Vučića neće srušiti studenti nego - Trump

Jednog dana kad se bude podvukla crta pod mandat Aleksandra Vučića, obilježen kapilarnom korupcijom, medijskom lobotomijom i građenjem bolesnog kulta ličnosti, bit će prilično jednostavno pokazati točku koja je označila početak njegova kraja. Bio je to trenutak kad se na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu urušila nevješto i lopovski rekonstruirana nadstrešnica, ubila 16 ljudi i zadala konačni šamar Srbima te stotine tisuća njih izvela na ulice.

Za razliku od sličnih ranijih mobilizacijskih događaja – na pameti nam je prije svega prosvjed protiv eksploatacije litija – Vučićevi protivnici ovoga su puta odabrali taktiku 'strpljen – spašen', svjesni da toliko korumpiran režim ne može pasti u jednom danu. U prvi red su isturili studente, najčistiju društvenu skupinu, koja je krenula fascinirati građane Srbije i svijeta novim konceptom pobune. On je uključivao trkačke maratone od srpskih zabiti do bicikliranja u sjedište Europskog parlamenta u Strasbourgu, ali i masovne skupove lišene ideološkog predznaka (mada ne i crkvene ikonografije), sve s ciljem zahvaćanja što širih slojeva biračkog tijela.

Viška vremena – i viška simpatizera – ima i Vučić, pa je krenuo u protuigru oponašajući studente: preko puta parlamenta posadio je famozni Ćacilend, nakupninu šatora s njegovim simpatizerima koja se do kraja godine pretvorila u božićni sajam. Svaki njihov skup usporavao je blokadama javnog prijevoza, a onda uzvraćao protuskupovima na koje bi, baš kao birače na namještene izbore, autobusima dovlačio tisuće nesretnika iz unutrašnjosti. Paralelno s time, nemilice je špartao po Srbiji obilazeći zakutke zemlje, otvarajući ceste i obećavajući investicije, nastavljajući kampanju koju permanentno vodi od 2012., kad je preuzeo vlast.

Ipak, 'obojena revolucija', kako je uporno naziva, predriblala ga je u jednoj stvari – skrenula je pozornost svijeta na Srbiju i nagrizla krvotok investicija od kojih se sistemska korupcija hrani. Koliko god se hvalio dobrim vezama i sjedenjem na sto stolaca, Trumpov režim ga je kaznio triput – prvo onim poniženjem kad im se pokušao uvaliti na donatorsku večeru u Mar-a-Lago, potom sankcijama Naftnoj industriji Srbije zbog ruskog vlasništva, a na samom kraju godine odustajanjem Trumpova zeta Jareda Kushnera od izgradnje hotela na mjestu srušene zgrade Generalštaba srpske vojske. Vučića, sasvim je jasno, neće srušiti studenti niti bilo kakvi izbori u čiju poštenu provedbu se i dalje infantilno nadaju, ali zato bi mogao – Trump.

Globalna ekonomija: Trump carinama prodrmao scenu

Kako to i priliči godini u kojoj je svijetom drmao biznismen Donald Trump, globalni makroekonomski trendovi su pozitivni, iako je rast nešto manji od uobičajenog. Ključne rejting agencije procjenjuju da bi svjetski BDP u 2025., mogao porasti za 3,2 posto, što se – istina – najviše pripisuje strelovitom rastu najjačih svjetskih ekonomija, u koje uz zemlje G8 odnedavno ubrajamo Katar, Ujedinjene Arapske Emirate i Saudijsku Arabiju. Potonje dvije zemlje ove su godine, naime, organizirale i niz tehnoloških konferencija, čime se pokušavaju postaviti kao predvodnici novih globalnih AI okolnosti, no malo kaskaju po pitanju ulaska u industriju čipova – zbog toga je, sjećate se, Saudijska Arabija poslala privatni avion po Trumpa.

Povoljnom vjetru na makroekonomskoj sceni pridonijele su i vodeće središnje banke, poput Feda, ECB-a ili Bank of England, koje su smanjile kamatne stope najviše u posljednjih 10 godina. Dobro su stajale i burze – MSCI World indeks raste gotovo 21%, raste vrijednost i plemenitih metala poput srebra i zlata, a zahvaljujući padu kamatnih stopa strelovito raste i potražnja na tržištu nekretnina.

Ipak, ako bismo izdvojili ključni ekonomski događaj godine, bila bi to hazarderska igra Donalda Trumpa s carinama. Otkad je zasjeo u Bijelu kuću, carine koristi kao oblik političkog pritiska na zemlje kojima ima nešto za priprijetiti, a najžešće se okomio na Kinu, Kanadu i Meksiko. Mahao je carinama na ovo i ono, nadrealnim brojkama do 145 posto, a na kraju godine je Bank of America izračunao da se prosječna stopa američkih carina stabilizirala na 15 posto, što je manje-više isto kao i prije Trumpove ere.

To naravno ne znači da se pojedine Trumpove prijetnje nisu ostvarile, a u tome će, čini se, najgore proći – Njemačka. Tamošnja poslovna udruženja najavila su za 2026. teške rezove radnih mjesta, jer gospodarstvo permanentno pada, a preko ruba su ga gurnula upravo Trumpova dramatiziranja oko carinskih propisa vezanih za autoindustriju.

Papa Lavljeg Srca

Dok Trump pokušava spasiti Ameriku od same sebe, Duh Sveti simbolično, ali i vjerojatno strateški po prvi put odabrao je Amerikanca za papu, valjda vodeći se logikom da se klin klinom izbija.

Ove godine napustio nas je papa Franjo, koji je utro put Katoličkoj crkvi za 21. stoljeće (zbog čega su ga mnogi tradicionalisti zvali 'Lijevi papa'), a njegovim stopama nastavio je Robert Francis Prevost pod papinskim imenom Lav XIV.

Novi papa zasad je suzdržaniji i formalniji od karizmatičnog Franje, ali Crkva ionako vjeruje da Bog narodu šalje točno ono što im treba. U Katoličkoj crkvi simbolika je izrazito važna, pa Prevostov izbor imena sugerira nastavak socijalnog nauka Crkve i naglasak na zaštiti marginaliziranih, što je bio i fokus pontifikata njegova prethodnika.

Da se njega pita, a valjda ga se pita, Crkva treba težiti tome da bude misionarska, da gradi mostove i dijalog te prihvaća sve otvorenih ruku - neloš protulijek za današnju ekstremnu polarizaciju u svijetu.

Papa Lav dosad je donio nekoliko snažnih odluka poput povlačenja nekih reformi u upravljanju Vatikanom koje je proveo njegov prethodnik, vratio je veću formalnost u papinsko odijevanje, ponovno noseći crvene plašteve i zlatom izvezene štole koje je Franjo odbacivao. A drži se i valjda jedne od najpametniji ideja u Bibliji - da svakom čovjeku u tjednu treba dan odmora, pa je tako obnovio staru tradiciju te utorkom u ljetnoj rezidenciji blizu Rima odmara uz aktivnosti poput tenisa, plivanja, čitanja i čavrljanja na telefonu.

Godina AI-a i društvenih mreža

Prema našem doista skromnom mišljenju, riječ godine bila bi - umjetna inteligencija. A s time bi se složile i velike svjetske izdavačke kuće i rječnici, koje su u svojim izborima za riječi godine odabrali vibe coding, parasocial, halucinacije, brain rot i slop, a sve ih povezuje upravo AI. Godina 2025. ostat će zapamćena kao ključna prekretnica u kojoj je umjetna inteligencija prestala biti samo inovacija i postala nevidljivi, no sveprisutan dio naših života.

Nakon početnog šoka i fascinacije, AI je u ovoj godini ušao u fazu operativne zrelosti. Htjeli mi to priznati ili ne - uz brojne izazove i rizike - AI je doista donio konkretne pomake, pogotovo u znanosti i medicini.

I bi ovo godina kada se AI utrka doista zahuktala, a u središtu svega su, naravno, velike američke tehnološke tvrtke - OpenAI koji je tu revoluciju ubrzao 2022. godine predstavljanjem ChatGPT-a, ove godine udarac im je zadao Google s unaprijeđenim Geminijem 3, Meta dosađujem svojim Meta AI-jem na Facebooku, WhatsAppu i Instagramu, Muskov xAI s Grokom, Microsoft s Copilotom, Anthropic s Claudeom, a sve moćniji postaje i Perplexity...

...dok Kina nije odlučila uzvratiti DeepSeekom i modelom R1 koji je početkom godine šokirao tehnološku zajednicu i uzdrmao svjetske burze doslovno preko noći. Izbio je u prvi plan kao ozbiljan konkurent američkim tehnološkim divovima lansiravši model koji je, prema njihovim tvrdnjama, razvijen za malo novca u usporedbi s gigantima poput OpenAI-ja. Nova opasnost s Dalekog istoka bio je Manus, čemu je na kraj stala Meta koja ga je nedavno kupila. Američke tehnološke tvrtke zadnjih nekoliko mjeseci u opakom su 'AI šopingu' pa si tako međusobno 'kradu' i kupuju stručnjake za AI, s fokusom na AI agente, superinteligenciju, opću umjetnu inteligenciju i humanoidne robote. Bit će 2026. itekako zanimljiva na tom polju.

A tu dolazimo do još jedne vruće teme koja će se nastaviti i u 2026., a to je - AI balon. Naime, u samo godinu dana deset najvećih AI startupa, iako posluju s gubicima, povećalo je svoju tržišnu vrijednost za gotovo bilijun dolara. Investicijska euforija koja se širi Silicijskom dolinom podsjeća na dot-com eru, a sve je više pitanja jesmo li pred novim tehnološkim balonom koji će kad-tad puknuti. Sve to dok se SAD i Kina bore za AI dominaciju, a Europska unija pokušava držati korak, sa stalnim kritikama da previše regulira, a premalo inovira. A ta je regulacija dovela do novih napetosti sa SAD-om. Trump se posebno razljutio nakon što je Europska komisija izrekla kaznu od 120 milijuna eura Muskovoj platformi X zbog kršenja europskih pravila o online sadržaju te otvorila novu antimonopolsku istragu protiv Googlea.

Sjedinjene Države brzo su uzvratile, povezujući smanjenje carina na čelik sa slabljenjem europskog digitalnog zakonodavstva te naloživši diplomatima lobiranje protiv europskih Zakona o digitalnim tržištima i Zakona o digitalnim uslugama, kojima EU nastoji ograničiti tržišnu moć najvećih tehnoloških kompanija i prisiliti ih na odgovornije upravljanje online sadržajem.

Doduše, AI tvrtke imaju i veće brige od toga, a to su sigurnosni mehanizmi pri korištenju AI alata, konkretno chatbotova, nakon sve bizarnijih primjera (čak i romantičnih) odnosa između čovjeka i chatbota. Ljudi često zaborave da je potonji tek kombinacija matematike i podataka, te da ne predstavlja zamjenu za romantičnog partnera/icu niti psihoterapeuta. Nažalost, u pojedinim slučajevima to je otišlo toliko daleko da se pojedine američke tvrtke suočavaju s tužbama roditelja čija su djeca počinila samoubojstvo. Ispostavilo se da su prije toga provodili sate u razgovorima s chatbotovima koji su ih u tome podupirali, čak im i davali ideje, umjesto da ih upute na razgovor s roditeljima ili stručnu pomoć. Na kraju dana poruka je jedna: chatbot nije vaš prijatelj ni psihoterapeut.

AI je već toliko duboko ušao u sve pore društve, da je svoj put našao i do - politike. Naime, Albanija se protiv korupcije odlučila boriti AI-jem i jednom simpatičnom i nasmijanom tetom u tradicionalnoj albanskoj nošnji; u rujnu su Dielli, svojoj virtualnoj dužnosnici dali ministarsku funkciju. Može li i AI biti korumpiran? Tko zna, možda i to doznamo.

Što ste fejsali, fejsali ste. To vrijedi za klince u Australiji, u kojoj je 10. prosinca službeno počela zabrana korištenja društvenih mreža djeci mlađoj od 16 godina, prilikom čega je ugašeno više od milijun računa. Deset najvećih platformi dužno je tako onemogućiti pristup svim korisnicima mlađima od 16 godina ili riskirati kazne do 49,5 milijuna australskih dolara (33 milijuna dolara). Platforme na koje se primjenjuje zabrana uključuju Instagram, TikTok, YouTube, Facebook, X, Snapchat, Reddit, Twitch, Kick i Threads. No vlada je objavila da će se popis platformi mijenjati ili, u prijevodu, širiti. A Reddit je na zabranu odgovorio tužbom.

Je li to početak globalnog vala strože tehnološke regulacije? Vrlo moguće, s obzirom na to da mnoge države sada prate kako se zabrana provodi, kakve bi koristi mogla donijeti u zemlji i može li doista zaštititi djecu od online opasnosti, od cyberbullyinga do raznih predatora. Podsjetimo, Europski parlament nedavno je usvojio rezoluciju kojom se poziva na uvođenje minimalne dobi od 16 godina za pristup društvenim mrežama, s ciljem osiguranja 'primjerenog online okruženja za maloljetnike'.

Teška je godina bila i za ByteDance, vlasnika TikToka, čije poslovanje u SAD-u više neće biti isto, jer je nakon godina pritiska zbog nacionalne sigurnosti i straha od utjecaja kineskih vlasti na američke korisnike, platforma prisiljena na korjenitu promjenu vlasništva. Kako bi se izbjegla potpuna zabrana rada, ByteDance je morao pristati na prodaju američkog dijela operacija domaćim investitorima, čime se osigurava da podaci Amerikanaca ostanu izvan dosega Pekinga.

Nakon dugotrajne pravne i političke neizvjesnosti, TikTok je postigao ključni sporazum o prodaji svog američkog poslovanja. Novi poslovni subjekt pod nazivom TikTok USDS Joint Venture LLC nastao je kao odgovor na zahtjeve zakona o nacionalnoj sigurnosti koji je potvrdio američki Vrhovni sud. Glavni izvršni direktor TikToka, Shou Zi Chew, potvrdio je da će većinski vlasnici nove tvrtke biti američki investitori okupljeni u konzorcij koji čine Oracle, Silver Lake i MGX.

A ovo je i trenutak da se prisjetimo poveće drame zvane 'kontrola chata', kada je bilo trulo u (kraljevini) Danskoj koja je to uporno gurala. Kolokvijalno nazvana 'Chat Control', Uredba o sprečavanju i borbi protiv seksualnog zlostavljanja djece na internetu bio je plan Europske unije da se privatne poruke građana skeniraju u ime borbe protiv zlostavljanja djece, što bi, kako su i domaći stručnjaci upozorili, otvorilo vrata masovnom nadzoru bez presedana. Podsjetimo, Hrvatska je dala potporu prijedlogu.

Europska unija potom je odgodila glasanje o prijedlogu uredbe o 'kontroli chata', nakon što je Danska suznih očiju, kao predsjedateljica Vijeća EU-a, povukla tu točku s dnevnog reda sastanka ministara pravosuđa i unutarnjih poslova. Naposljetku su države članice EU-a usuglasile stajalište o uredbi i kreću s pregovorima s Europskim parlamentom o konačnom tekstu zakona. Prema dogovoru država članica, prijedlog o obveznom skeniranju kako bi se otkrili nelegalni sadržaji je odbačen, a umjesto toga pooštreni su zahtjevi za platforme koje pružaju usluge razmjene poruka.

Spasili smo zrno privatnosti, koliko nam je (pre)ostalo. Barem u 2025. godini.

Godina u kojoj je internet... padao

Kad Amazon kihne, internet dobije upalu. I tako bi.

Poremećaji u radu Amazonove podružnice za računalstvo u oblaku Amazon Web Services (AWS) u listopadu 2025. su nakratko srušili pola interneta, a s time i desetke internetskih servisa i aplikacija diljem svijeta koje svakodnevno koristimo, od Snapchata, Slacka i Canve do Fortnitea, PlayStationa i Zooma.

Poremećaj je nastao u regiji US-EAST-1, glavnom čvoru Amazonove infrastrukture u sjevernoj Virginiji, kroz koji prolazi ogroman dio globalnog internetskog prometa. Naknadno smo saznali da je krivac bila greška u softveru za automatizaciju. 'Kao da imate telefonski imenik bez brojeva', objasnio nam je slikovito domaći stručnjak.

A pritom se nametnulo važno pitanje - jesmo li danas previše ovisni o jednoj kompaniji i što Europa može naučiti od tog incidenta? Jer ipak AWS danas predstavlja digitalnu kralježnicu interneta i pokreće milijune web servisa, baza podataka i aplikacija. To je, dakle, ključni dio globalne infrastrukture, a mnoge tvrtke nemaju rezervni plan u drugoj regiji ili kod drugog pružatelja. Takvi padovi, pojasnio je domaći stručnjak, podsjećaju da je rizik koncentriran – jedan kvar ima globalne posljedice.

A sličan incident, i to većih razmjera dogodio se 2024. godine u srpnju, kada je softverska greška u američkoj sigurnosnoj tvrtki CrowdStrike paralizirala bolnice, zračne prijevoznike, banke i državne institucije diljem svijeta, izazvavši jednu od najvećih internetskih blokada u povijesti i štetu procijenjenu na 10 milijardi dolara.

Amazon nije bio jedini. U par navrata brojne globalne platforme, među njima X, Zoom, Canva i ChatGPT, nakratko su prestale raditi zbog tehničkog problema u Cloudflareu, jednom od ključnih pružatelja mrežne i sigurnosne infrastrukture na svijetu, i to nedugo nakon što je problem u AWS-u srušio 'pola interneta'. I tako se opet pokazalo da se problemi takvih infrastruktura prelijevaju na velik dio interneta, što nas, figurativno, a nekad i doslovno – ostavlja u mraku. Više nije pitanje hoćemo li doživjeti novi krah interneta, već – kada.

Houston, we have more than a problem

Svijet je u ožujku 2025. budno pratio povratak NASA-inih astronauta Suni Williams i Butcha Wilmorea s Međunarodne svemirske postaje (ISS). Na prvu možda ne zvuči kao kakav breaking news, no riječ je o misiji koja je u lipnju 2024. trebala trajati svega osam dana, a pretvorila se u jedno od najdramatičnijih poglavlja suvremene svemirske povijesti, s 286 dana u orbiti. Ondje su Suni i Butch ne samo proslavili Božić, već i glasali na američkim predsjedničkim izborima.

Ta je misija bila prvi testni let s posadom letjelice Starliner, u sklopu suradnje NASA-e i Boeinga. Međutim, letjelica je doživjela tehnički kvar prilikom prilaska ISS-u, a mogućnost povratka na Zemlju stavljena je pod upitnik. Naposljetku su stručnjaci uspješno resetirali pogonske motore i obavili pristajanje, no zbog procjene da bi povratak u oštećenoj letjelici bio previše rizičan, astronauti su morali čekati novu kapsulu. Čekali su je gotovo devet mjeseci, da bi se na kraju kući Nakon vratili konkurentskom SpaceX-ovom letjelicom Crew Dragon, pa je tako slavio i najbogatiji čovjek na svijetu Elon Musk, čija je tvrtka tako potvrdila da u svemirskom sektoru nema (prave) konkurencije.

Bila je ovo zahtjevna godina i za NASA-u koju su dočekali rezovi Trumpove administracije, 'imamo pa nemamo, pa na kraju imamo šefa NASA-e', a prije svega ambiciozni planovi i utrka s Kinezima čiji će ljudi prvi stati na Mjesec nakon više od pola stoljeća, u sklopu programa Artemis.

Ako redovito pratite vijesti iz svijeta, vjerojatno vam nije promaknuo koji redak o 'novom bojnom polju', onom izvan Zemlje, točnije u orbiti. Naime, rat 21. stoljeća ne vodi samo na kopnu, u moru i zraku, već i u kibernetičkom prostoru i svemirskim prostranstvima.

Sve to događa se dok znanstvenici i dalje proučavaju tamnu energiju. A iz tajni svemira vrijedi izdvojiti i komet 3I/ATLAS, treći veliki međuzvjezdani posjetitelj koji je čovječanstvo otkrilo. Riječ je o kometu koji nije nastao u našem Sunčevu sustavu, nego je u njega samo privremeno zalutao, a procjene govore da je velik između približno 440 metara i 5,6 kilometara. Neko vrijeme mislilo se da je riječ o vanzemaljcima, no čini se da nismo te sreće, pa ni časti.

No lako za komet; ne zaboravimo da je Zemlja nakratko bila pred uništenjem (to su potom nadoknadili evangelici na TikToku s vlastitim 'smakom svijeta'), a krivac je 2024 YR4, asteroid veličine nogometnog igrališta, otkriven lani u Čileu uz pomoć moćnog tamošnjeg teleskopa. U početku je imao procijenjenu vjerojatnost udara u Zemlju od 3,1 posto do 22. prosinca 2032., no ona je smanjena na 0,0017 posto, da bi na kraju pala na 0,001 posto. Uglavnom, ništa od udara. Ipak, nove procjene govore da je vjerojatnije da će pogoditi Mjesec – i to s 4,3 posto šanse. Taj asteroid, veličine 53 do 67 metara, nazivan i 'ubojicom gradova', u tom bi slučaju mogao izbaciti stotine tona krhotina prema Zemlji, ugrožavajući satelite, letjelice i astronaute, pa opasnost ipak i dalje postoji.

A da se, pri povratku na Zemlju - o čemu vam više može reći pjevačica Katy Perry koja je u travnju sudjelovala u prvoj svemirskoj misiji Blue Origina Jeffa Bezosa s isključivo ženskom posadom, iako je nakon toga postala predmetom sprdnje, blagorečeno - ove godine svojih četvrt stoljeća u orbiti slavi ranije spomenuta Međunarodna svemirska postaja.

Prije 25 godina trojica astronauta – William Shepherd, Jurij Gidzenko i Sergej Krikaljov – otvorila su vrata novog poglavlja ljudske povijesti: života izvan Zemlje. Od tada do danas ISS neprekidno kruži na visini od 400 kilometara iznad Zemlje, a u proteklih četvrt stoljeća nije prošao nijedan dan bez čovjeka u svemiru.

Najveći znanstveni laboratorij u orbiti i najskuplja građevina u povijesti čovječanstva jedno je od najvećih inženjerskih čuda i simbol međunarodne suradnje u svijetu koji nas je u 2025. više razdvajao nego spajao. Barem negdje se slažemo, iako se i dalje zemlje trebaju ozbiljnije pozabaviti problemom koji možda i dalje olako shvaćamo, a to je - svemirski otpad.

Godina u popularnoj kulturi: Diddy u zatvoru, Oasis i Paul Thomas Anderson na tronu

U popkulturnom smislu, godinu su obilježile smrti brojnih filmskih i glazbenih legendi, uzdizanje velikih rock imena iz devedesetih iz pepela i turbulencije u medijskom biznisu.

Krenimo upravo od njih: braća Gallagher su se pomirila nakon 16 godina šutnje, i nakon četrdesetak koncerata i više milijuna prodanih ulaznica Oasis su uspostavili nove standarde kako povratničkih turneja, tako i inkasiranja bolje prošlosti. Zasjenili su time i Coldplay koji je deset puta rasprodao Wembley (a preljub na njihovom koncertu postao medijski skandal godine), pa i Radiohead koji su nakon sedam godina rasprodali po četiri koncerta u pet europskih gradova (a mi ih upecali u Bologni).

Zasjenili su čak i najpoznatijeg zatvorenika današnjice – P Diddyja, posrnulog rap mogula osuđenog na četiri godine i dva mjeseca zatvora za, pazite, 'prijevoz osoba u svrhu prostitucije', ali oslobođenog optužbi za trgovinu ljudima i organizaciju lanca prostitucije. U godini za nama oprostili smo se i od MTV-a, televizijskog kanala koji je nekad bio prozor u svijet pop kulture, a potkraj je ostao tek vlastita sjena koju su uništili realityji.

Što se tiče velikana koji su nas napustili, ne znamo odakle bismo krenuli, pa krenimo od filma: preminuli su veliki Robert Redford, Val Kilmer, ali i najveći – David Lynch, čovjek koji nam je ostavio hrpu genijalnih filmova i najbolju seriju svih vremena 'Twin Peaks'. Oprostili smo se i od diva europskog filma Claudie Cardinale i Brigitte Bardot, velikog dizajnera Giorgija Armanija, a u rock svijetu najviše nas je potresao odlazak 'princa tame' Ozzyja Osbournea i božićni odlazak Chrisa Ree, rock legende koji nas je vozio kući upravo za Božić.

Ni u svijetu medijskog biznisa nije bilo ništa manje dinamično: godinu je obilježilo veliko nadmetanje Paramounta i Netflixa za preuzimanje Warner Brosa., u kojemu je – čini se – pobijedio potonji streaming gigant, iako se Trump i ovdje pokušao uplesti. Isti - dakle Netflix - će zahvaljujući hit filmovima poput Del Torovog 'Frankensteina' ili serijama poput 'Adolescencije', povećati svoju hrpicu uglednih nagrada, iako im je HBO za streamanje pred nosom ćopio izglednog oskarovca za film godine, 'Jedna bitka za drugom', koji ste ipak trebali pogledati u kinu. A ako vam ovo nije dovoljno, odvojite malo vremena i pročitajte naše preglede godišnjih uspješnica iz područja filma, televizije, kazališta i glazbe.