Vrijeme radnje: početak 1990-ih. Mjesto radnje: mali grad na brdovitom, k tome zaraćenom Balkanu. Radnja: nadobudni gimnazijalac misli da će promijeniti svijet tako što nedjeljom navečer programira videorekorder kako bi snimio blok sastavljen od emisija '120 Minutes' i 'Headbangers Ball' na tadašnjem prozoru u bolji svijet po imenu MTV, a potom ponedjeljkom u kariranoj vreći gradom vuče videorekorder u lokalnu radiopostaju da bi svježe ulovljene glazbene bisere prebacio na magnetofonsku traku.

Već iste večeri, niti 24 sata nakon svjetske premijere, slijedi radijska srednjoškolska emisija u kojoj trešte 'Last Splash', 'Killing in the Name' ili 'Smells Like Teen Spirit'. Do utorka su novi hitovi već presnimljeni na kazete, na velikom odmoru je ta second-hand roba već u vlasništvu pola gimnazije, a do petka su svi spremni za plesni vikend uz aktualne hitove u lokalnom ćumezu od indie diska.

Da, znamo da današnjoj Spotify mladeži ovo zvuči kao neka od priča Broja 1 iz Alana Forda, otprilike kao što je nama zvučao djed Albert iz 'Mućki', kad krene s 'During the war…'. No recite vi to tih ranih devedesetih građanima malog grada na brdovitom, k tome zaraćenom Balkanu.

Pokušajte im objasniti da to što ste tada radili nije bila edukacija, već piraterija, pokušajte objasniti radijskom toncu da to što je peglao zvuk s presnimavanih VHS traka do standarda prihvatljivog radiju nije bilo altruistično ulaganje u bolju budućnost, pokušajte objasniti tim klincima koji su do 5 ujutro skakali uz hitove s VHS-a via magnetofonska traka via radio via kazeta via zvučnici u disku da su bili u zabludi i da ta glazba iz pete ruke nije činila njihov uništeni svijet boljim mjestom. Pokušajte, na kraju krajeva, objasniti njihovoj djeci, od kojih su neka i začeta uz te sažvakane zvuke iz pete ruke, da MTV nije promijenio tadašnji svijet.

Video je ubio radio zvijezdu

Učinio je to, doduše, još desetak godina prije 'našeg' vremena – 1. kolovoza 1981., kad je spuštanjem na Mjesec i programatskim spotom 'Video Killed the Radio Star', grupe The Buggles, započeo emitiranje i novu popkulturnu eru. S ove vremenske distance, nije slučajno to što je prvi na MTV-ju zasvirao baš bend Trevora Horna, lika koji je i narednih 40 godina nastavio snimati i producirati besprijekornu pop glazbu, od Yes do Belle&Sebastian.

MTV je, naime, posebno na početku, imao savršen osjećaj za hit, a što je hit bio veći, to je i spot morao biti raskošniji, jer MTV je definirao do danas preživjeli standard videospota ne kao ekstenzije pjesme, već kao način lansiranja hita i marketinški alat. Velika je vjerojatnost to da, recimo, Spikea Jonzea prije pamtite po spotu 'Sabotage' Beastie Boysa nego po megauspješnom filmu 'Being John Malkovich'. Poseban je slučaj kampanja 'I Want My MTV', čiji koncept zvan 'slavni reklamiraju medij' do danas krade doslovno svaki radio ili televizija, a sam se slogan iz reklame pretvorio u uvodni stih megahita 'Money for Nothing' Dire Straitsa i Stinga, dakako, obilato puštane na MTV-ju.

Glazba kao politički alat

To što se MTV bavio spotovima i glazbom ne znači da nije bio svjestan svijeta oko sebe i pratećih društveno-političkih turbulencija. Spotovi Michaela Jacksona i Princea praktički su probili rasnu barijeru na televiziji, njihov je program uvijek bio na pravoj strani društvenog aktivizma i animirao mlade glasače da izađu na izbore dok Taylor Swift nije bila ni u planu, a iako ni MTV nije bio imun na cenzuru, ostao je na pravoj strani povijesti i u onom mučnom konzervativnom ratu Tipper Gore protiv slobodnog glazbenog izražavanja u 1980-ima.

Kad su naši krajevi u pitanju, sjećam se da smo uoči raspada države 1991. u nevjerici gledali spot 'Hey Stoopid' (Hej budalo) Alicea Coopera, ukrašen oznakom 'Hot in Yugoslavia' – budala nam tada zbilja nije manjkalo, pa je taj MTV-jev komentar sjeo kao budali šamar. Još su konkretniji bili tijekom trajanja samog rata, kad su se u program legendarnih voditelja Stevea Blamea i Paula Cokesa uključivali stvarni ljudi iz napadnute Hrvatske i BiH, a u glazbenim emisijama glas napadnutih pronosili splitski Touch Friction i sarajevski Sikter.

MTV je umro kad je ubio spotove

I onda je krenulo ono 'sam pao, sam se ubio'. U ovom slučaju, ne baš skroz sam – prvi pucanj u MTV ispalili su oni koji su od njega dotad sasvim fino zarađivali, ali to im nije bilo dosta. Šefovi velikih izdavačkih kuća su, naime, tražeći nove izvore prihoda u eri eksplozije piratskih servisa za razmjenu glazbe, od MTV-a potkraj 1990-ih počeli tražiti novac za emitiranje spotova svojih izvođača. Pritisnut velikim troškovima, on se okrenuo novim formatima i odjednom su programom tog kanala zavladali sadržaji koji mogu donijeti veći marketinški prihod, no s glazbom veze nisu imali.

Beavisa i Buttheada, dvojicu prekrasnih idiota koji svojim lakonskim komentarima s podrapanog kauča razvaljuju svu glazbu ovog svijeta, zamijenili su prvo 'Jackass', pa onda beskrajni realityji koji su se kasnije preselili i na 'normalnu' televiziju te sahranili i nju. Eru TikToka MTV je tako dočekao na rubu raspada, s hrpom specijaliziranih kanala čiji je maksimalni domet ambijentalna pozadina u uredskim open spaceovima, u kojima se ljudi ne mogu dogovoriti tko će biti DJ kad slave rođendan uz kekse i prošvercanu bocu likera od borovnice.

Posljednji čin MTV-ja tako podsjeća na onu kultnu stvar Dead Kennedysa 'MTV Get Off The Air' – pretvoren je u još jedan otpadak na smetlištu povijesti koji je odavno izgubio kulturnu relevantnost, baš kao uostalom i gotovo sva linearna televizija. 'My job is to help destroy / What's left of your imagination / By feeding you endless doses of sugar-coated mindless garbage', pjevao nam je tad Jello Biafra, a mi mu nismo vjerovali. Danas je lako reći da je bio u pravu, ali neka nama, barem u arhivi YouTubea, naših '120 Minutesa', 'Headbangers Ballova', spotova Spikea Jonzea i gegova Beavisa i Buttheada. Njih će vjetar sa smetlišta povijesti ipak malo teže raznijeti.