U svijetu u kojem jedan jedini propust može izazvati globalni kolaps, gotovo sve – od morskih pasa i starica s lopatom do autoritarnih režima – već je jednom uspjelo srušiti internet. A svaka od tih epizoda podsjetnik je na to koliko su krhke mreže na kojima počiva naš svakodnevni život
Milijuni korisnika diljem svijeta u ponedjeljak su se probudili bez pristupa omiljenim aplikacijama, igrama, bankama i digitalnim servisima. Problem je, prema svemu sudeći, uzrokovao tehnički kvar Amazon Web Servicesa (AWS) – računalne infrastrukture u oblaku koja opslužuje milijune stranica i servisa.
Posljedice su bile trenutne: Snapchat, Slack, Canva, Monday.com, Roblox, Fortnite, Pokémon Go, pa čak i brojne banke – sve je nakratko stalo. AWS, Amazonova podružnica za računalstvo u oblaku, danas je temelj na kojem počiva velik dio interneta, a njegov pad bio je još jedan podsjetnik na to koliko je digitalna infrastruktura ovisna o malom broju korporacija.
Najnoviji je to u nizu velikih internetskih prekida. Kako se digitalna infrastruktura sve više isprepliće s gotovo svakim aspektom društva, jasno je da ovo neće biti posljednji veliki kolaps. Povijest računalstva obiluje primjerima naše digitalne ranjivosti, a prethodni padovi sustava pokazuju kako bi moglo izgledati kad bi se internet jednoga dana doista ugasio, piše BBC.
vezane vijesti
Kada 'plavi ekran smrti' oboji svijet
U petak 19. srpnja 2024. godine dogodio se najteži globalni pad računala u povijesti. Pogrešno ažuriranje softvera tvrtke CrowdStrike, jednog od vodećih proizvođača sigurnosnih sustava, izazvalo je kolaps oko 8,5 milijuna računala, a korisnicima je preostalo samo da gledaju u Microsoftove 'plave ekrane smrti'. Posljedice su bile goleme.
Otkazano je više od 46.000 letova diljem svijeta, prema podacima FlightAwarea, bolnice su odgađale operacije, hitne službe u SAD-u imale su zastoje, a njujorško kino Film Forum prešlo je na gotovinu jer je sustav za kartično plaćanje bio nedostupan. Iako su Microsoft i CrowdStrike brzo ponudili rješenje, potpuni oporavak trajao je danima.
'To je cijena udobnosti koju smo sami izgradili', upozorio je Ritesh Kotak, stručnjak za kibernetičku sigurnost. 'Ovaj put smo imali sreće. Sljedeći put možda nećemo.'
Greška u bazi podataka
Jedan od prvih velikih internetskih kolapsa dogodio se još 1997. godine, kada je zbog pogreške u bazi podataka tvrtke Network Solutions Inc., jednog od glavnih registara internetskih domena, pala svaka stranica koja je završavala na .com ili .net. Prema pisanju New York Timesa, rušenje je izbrisalo oko milijun web stranica, što je tada činilo golem dio interneta. Ljudi nisu mogli primati e-mailove, pretraživanja su završavala bez rezultata, a neki su poslovni korisnici izgubili klijente jer nisu mogli kontaktirati s njima. Ipak, posljedice su bile relativno ograničene.
Danas bi sličan kvar imao daleko veće i teže posljedice jer je internet prisutan u gotovo svakom aspektu našeg života. Pokazuje to primjer dvadeset i jednu godinu kasnije, kada je napad zlonamjernim softverom na zajednicu Matanuska-Susitna na Aljasci ugasio brojne digitalne usluge i praktički vratio 100.000 ljudi u prošlost.
'Kibernetički napad zaustavio je gotovo sve', rekla je tada lokalna stanovnica Helen Munoz za BBC. 'Zapravo, ni danas nisu potpuno sredili svoja računala.' Zaposlenicima su sustavi bili zaključani, knjižnice su morale ugasiti računala, a u pojedinim uredima državne uprave radnici su se vratili pisaćim strojevima. Prošlo je deset tjedana prije nego što je većina sustava proradila.
Kabel, lopata i 2,9 milijuna ljudi u mraku
Ponekad problemi započnu u fizičkom svijetu. Neko je vrijeme cijela Armenija ovisila o jednom jedinom optičkom kabelu koji je prolazio kroz Gruziju. I doista, u ožujku 2011. godine 75-godišnja žena koja je kopala zemlju u potrazi za bakrom slučajno je presjekla taj kabel. U tom je trenutku 2,9 milijuna Armenaca ostalo bez interneta. Policija ju je uhitila, ali ubrzo i pustila zbog njezine dobi. Novinarima je kasnije rekla: 'Nemam pojma što je to internet.'
No drugi su njegov izostanak osjetili puno više. 'Nema stabilnosti ako se oslanjate na kabel dug tisuće kilometara', rekao je Vahan Hovsepyan iz organizacije RIPE NCC, koja upravlja internetskom registracijom za Europu, Bliski istok i središnju Aziju, naglašavajući koliko je važno graditi rezervne mreže i redundantne sustave.
Sličnih slučajeva bilo je i drugdje. U Zimbabveu je 2017. godine traktor prerezao optički kabel, ostavivši cijelu zemlju bez mreže na pola dana. A dok se u našim dvorištima uništavaju ljudskom pogreškom, podmorski kabeli, koji povezuju kontinente, suočavaju se s drukčijom vrstom prijetnje.
Morski psi i drugi neprijatelji interneta
Naime na dnu oceana tisuće kilometara optičkih kabela prenose globalni internetski promet. A oni se moraju braniti i od prirodnih neprijatelja – morskih pasa. Ti su predatori, iz nekog razloga, skloni gristi ih, a njihovi su zubi već desetljećima pronalazili put do internetskih žila kucavica svijeta.
Još od 1960-ih poznato je da morski psi, barakude i druge ribe zubima oštećuju njihovu izolaciju i izazivaju kratki spoj. Danas Google navodno oblaže podmorske kabele materijalom sličnim kevlaru (jako čvrsto, lagano i toplinski otporno sintetičko vlakno) kako bi spriječio 'napade' u morskim dubinama.
Nadalje, četvrtina kanadske internetske i telefonske mreže pala je 2022. godine zbog kvara u tvrtki Rogers Communications, jednom od najvećih telekoma u zemlji. Oko 11 milijuna ljudi ostalo je bez interneta, a bolnice, trgovine i javne službe prestale su raditi. Čak je i pjevač The Weeknd morao otkazati koncert. 'Moja prijateljica je doslovno propustila pravosudni ispit jer nije mogla doći do e-maila s točnom adresom i dvoranom', rekao je Kotak.
Kad vlade gase svjetlo
Iako za sve najčešće krivimo mreže, ponekad su krivci sami ljudi, i to namjernim potezima. Od 2016. godine vlade su više od 1500 puta isključile internet u svojim državama, pokazuje analiza organizacije Access Now. Razlozi su različiti: cenzura, suzbijanje prosvjeda i političke krize.
Tijekom prošlogodišnjih prosvjeda u Bangladešu vlada je ugasila gotovo sav internetski promet kako bi spriječila širenje informacija nakon sukoba studenata i policije u kojima je poginulo više od 150 ljudi. 'Internet omogućuje pristup poslu, obrazovanju, zdravstvu i informacijama', kaže Zach Rosson, analitičar organizacije Access Now. 'Kada ga vlasti ugase, blokiraju i humanitarnu pomoć i mogućnost da se dokumentiraju zločini.' Stoga je sve više zahtjeva da se pristup internetu prepozna kao osnovno ljudsko pravo.
>>Od Arapskog proljeća do Nepala: Kako su web i društvene mreže postali ključan dio prosvjeda<<
Prema podacima organizacije Access Now, Indija prednjači po broju namjernih gašenja interneta, a istu taktiku koristile su zemlje poput Irana, Rusije, Alžira, Venezuele i Kameruna.
Složenost interneta krije jednostavnu istinu: previše toga ovisi o premalo tvrtki. 'To je prava lekcija slučaja CrowdStrike', kaže Casey Oppenheim, direktor tvrtke Disconnect. 'Kad ovisite o malom broju korporacija koje kontroliraju ključne dijelove interneta, postajete iznimno ranjivi. Što je manje raznolikosti, to je veća mogućnost kolapsa.'
Prema njemu, koncentracija moći u rukama nekoliko globalnih giganata – od AWS-a i Microsofta do Googlea – čini internetsku infrastrukturu krhkom. Jedna pogrešna linija koda, jedno ažuriranje, jedan kvar i svijet staje. 'U rješavanju pitanja tržišnog monopola, vlade bi morale razmišljati i o digitalnoj sigurnosti', upozorava Oppenheim.
Y2K i pad koji se nije dogodio
Najpoznatiji 'pad interneta koji se nije dogodio' bio je Y2K, poznat kao Milenijski bug. Krajem 1999. godine svijet je strahovao da će prelazak u 2000. godinu izazvati globalni računalni kolaps jer su mnogi sustavi bilježili godine s dvije znamenke (99 umjesto 1999, pa je postojala bojazan da će 2000. godina biti pogrešno prepoznata kao 1900.).
Scenariji propasti bili su uistinu apokaliptični: rušenje banaka, nestanak struje, kaos u prometu... Ljudi su gomilali zalihe hrane i vode, a pojedini su kupovali i oružje. Kad je sat otkucao ponoć 31. prosinca, ništa se strašno nije dogodilo, osim nekoliko sitnih kvarova u Norveškoj i SAD-u.
Y2K je, retrospektivno, bio prvi globalni test tehnološkog straha. No ono što se danas događa – od CrowdStrikea do AWS-a – pokazuje da je digitalna panika postala stvarnost. Iako se još uvijek zbrajaju posljedice posljednjeg pada zbog kvara u AWS-u, incidenti poput onog u CrowdStrikeu jasno su upozorenje da ovisimo o mreži koja je daleko ranjivija nego što mislimo.
Internet je postao osnovna infrastruktura suvremenog svijeta, poput električne energije ili vode. A kad jedan sustav zakaže, posljedice su globalne. 'Dogodit će se opet', kaže Kotak. 'Pitanje nije hoće li, nego kada i koliko će taj put trajati.'
