Mnogi od nas redovito dolaze u kontakt sa psima. Logično, sve je više pasa u našim gradovima, a i među ljudima koji ne drže pse ima istinskih ljubitelja pasa.

Pse se mazi, tepa im se, traži da sjednu, daju šapu ili im se velikodušno dijele razne poslastice. Kontakt je jedna od osnovnih potreba u odnosu sa psima, baš kao i suradnja. Čak, može se reći kako je suradnja sa psima pomalo pala u drugi plan, a s početkom držanja pasa ponajprije kao ljubimaca u prvi plan dolazi kontakt.

Sa psima često dolazimo u kontakt no je li to uvijek na njima prihvatljiv i razumljiv način? Primjerice, maženje je čest oblik kontaktiranja sa psima. Mnogi psi doista uživaju u tome, no ima i onih suzdržanijih koji se baš ne tope od zadovoljstva kad ih dragate već to pristojno otrpe pa krenu svojim putem. Neki čak i ustuknu, a ima i onih koji će zarežati pa i škljocnuti zubima.

Bez obzira radi li se o vašem psu ili psu vašeg prijatelja ili znanca nekoliko stvari valja imati na umu. Psi vole maženje i dodire no u tom smislu su ponešto drukčiji od nas.

Najsigurnije i najugodnije je čvrsto ali nježno draganje po prsnom košu, vratu i bokovima. Također, kad se opuste mnogi psi vole i češkanje kod korijena repa.

Nijedan pas zapravo ne voli da mu se rukom odozgo kreće ka glavi i stvar je temperamenta pa i navike hoće li to otrpjeti ili reagirati. Također, nama ugodni zagrljaji kod pasa stvaraju osjećaj zatočenosti i mnogi će im se pokušati oteti. Moj pas samo meni dozvoljava da ga privinem uz sebe i stisnem, što katkad učinim, a on to kisela lica otrpi. Sa psima koji nisu vaši nemojte to ni pokušavati a isto naučite i svoju djecu.

Također, uvriježilo se psu pružati hrbat dlana da ga 'onjuši.' Ni to nije dobra varijanta jer takvo izravno nutkanje ispruženih prstiju kod nekih stvara osjećaj ugroze. Mnogo je bolje čučnuti pa pustiti psu da vam priđe ili naprosto stati u njegovoj blizini s rukama otvorenih dlanova.

Tapšanje je posve prihvatljivo, no kod pasa koje otprije poznajete. Kod kontaktiranja pogotovo treba izbjegavati grubu igru rukama kad se psa tobože draži i zadirkuje. Ta vrsta igre može dovesti do nesporazuma i agresije a i kod najsmirenijih pasa stvara i podržava naviku grickanja ruku.

Govorenje i obraćanje psima neizbježno je i poželjno pri kontaktu. Psi ne samo da raspoznaju intonaciju našeg glasa već su u stanju raspoznavati i pamtiti mnoge riječi pa i fraze. Važno je napomenuti da, pogotovo kod pasa koje prvi put srećemo, pri tome ne treba životinju gledati izravno u oči niti se nad nju naginjati umiljato brbljajući. Izravan pogled i kod ljudi katkad znači provokaciju, a kod pasa je, osim ako ih se drukčije ne školuje, često tako, a naginjanje nad (pogotovo malenog) psa iz njegove perspektive djeluje doista zastrašujuće.

Obraćanje i govorenje vlastitu psu može biti prilika i da štošta saznamo o sebi i svome karakteru i manirizmima. Naime, pravilnim i odmjerenim komuniciranjem sa psom, te doziranim korištenjem naredbi ali i pohvali pa i običnog tepanja ili grđenja možemo daleko dogurati u obuci i odgoju našeg ljubimca.

Naime, psi su tisućljećima uz nas te posjeduju jako dobra osjetila kojima sjajno čitaju naša raspoloženja, geste, i postupke i, umjesto korištenja grube 'dresure' psa, katkad je mnogo korisnije trenirati sebe i svoj način komuniciranja i ophođenja s njim.

Pri kontaktu sa psom davanje poslastica također se često događa. Ovdje su stvari jednostavne. Nije pravilno a ni korisno kod psa stvarati naviku dobivanja poslastica na 'lijepe oči.' Naravno da svom ljubimcu možete i trebate dati poslasticu, no iskoristite za to priliku kad vam na znak da šapu, sjedne ili izvede kakav trik. Tako neće steći naviku da vas a i druge ljude moljaka za zalogaj a vi ćete učvrstiti svoj položaj autoriteta.

Još jedan čest oblik kontaktiranja sa psom je igra. Igara ima raznih, pa i u pasjem svijetu a da bismo našeg ljubimca doista aktivirali i razveselili trebali bismo i sami prihvatiti pseća pravila ponašanja.

Igra natezanja krpom kojom se stimulira plijenski nagon sjajan je način zabave i motivacije, no pravila i kontrolu moramo držati mi. Kod pasa koji vole donošenje igra lopticom ili kongom nepresušan je izvor zabave, no ne treba pretjerivati jer i psi mogu postati opsesivni.

Razne igre traženja su sjajna stvar. Psu možemo sakrivati njegovu igračku, isprva u stanu, pa ga navoditi da je traži ali i baciti mu u duboku travu nekoliko komadića obične suhe hrane i aktivirati njegov njuh a možemo i zamoliti člana obitelji ili prijatelja da ga pridrži dok mu se mi sakrijemo.

Ovo su samo najočitiji načini kontakta sa psom. Svaki vlasnik makar i podsvjesno zna da unutar ovih obrazaca postoje mnoge nijanse pa i katkad začudne pseće reakcije koje našoj mašti daju povoda za promišljanje o pasje - ljudskim nadnaravnim vezama.

Bilo kako bilo, kontakt sa psima za obje je strane izvor velikog zadovoljstva, no ono je na neki način (pa i u povijesnom kontekstu) i most ka drevnoj aktivnosti - suradnji čovjeka i psa.