ne rješava problem, ali...

Slučajno otkriće u laboratoriju nudi novu nadu za izbijeljene koralje

23.10.2026 u 04:00

Dodajte tportal.hr u omiljene izvore

Problem izbjeljivanja koralja sve je prisutniji na koraljnim grebenima diljem svijeta zbog sve toplijih mora. No, znanstvenici su otkrili način koji bi mogao pomoći koraljima da se oporave

Izbijeljeni koralji, koji zbog zagrijavanja mora ostaju bez algi nužnih za preživljavanje, mogli bi se oporaviti uz pomoć svojih zdravih susjeda. Znanstvenici sa Sveučilišta Stanford otkrili su da je dovoljno nekoliko dana fizičkog kontakta sa zdravim koraljem kako bi se pokrenuo proces oporavka, pokazalo je istraživanje objavljeno u časopisu Science Advances.

Otkriće bi moglo pomoći u razvoju novih metoda obnove koraljnih grebena, koji su sve više ugroženi porastom temperature mora i sve češćim izbjeljivanjem. Ipak, istraživači upozoravaju da metoda još nije spremna za primjenu u velikim razmjerima.

'Izbijeljeni koralji možda umiru, ali još nisu mrtvi', rekao je Danny Collins, glavni autor istraživanja i doktorand na Stanfordu za Euronews. 'Željeli smo odgovoriti na pitanje što možemo učiniti kada koralj jednom izgubi boju.'

Slučajno otkriće u laboratoriju

Do otkrića je došlo slučajno 2025. godine, kada je morski biolog Steve Palumbi primijetio da se izbijeljeni koralj počeo oporavljati na mjestu na kojem je dodirivao zdrav koralj u laboratorijskom spremniku.

Istraživači su potom proveli pokus s deset parova komadića koralja iz iste kolonije. U svakom je paru jedan bio zdrav, a drugi izbijeljen. Pet parova postavili su tako da se koralji dodiruju, dok su u preostalih pet između njih ostavili razmak od nekoliko milimetara.

Rezultat je bio jasan: svih pet izbijeljenih koralja koji su bili u dodiru sa zdravima oporavilo se u roku od sedam tjedana, dok su oni koji se nisu dodirivali uginuli.

Mikroskopska analiza pokazala je da su se tkiva koralja spojila i stvorila sitne kanale kroz koje su prelazile alge i hranjive tvari. Već nakon tri dana korisne alge počele su prelaziti iz zdravih u izbijeljene koralje. Kada su dospjele u oštećene koralje, alge su se počele brzo razmnožavati. Tijekom drugog tjedna njihova se brojnost udvostručavala svaka četiri dana, što je približno deset puta brže nego kod koralja u prirodi.

Tako su izbijeljeni koralji dobili dovoljno algi da nastave oporavak čak i nakon što su ih istraživači odvojili od zdravih.

Metoda ima važno ograničenje

Unatoč obećavajućim rezultatima, postoji velika prepreka primjeni ove metode u prirodi. Naime, tkiva se mogu spojiti samo ako su koralji genetski identični. To znači da bi svaki oštećeni koralj trebao imati zdravu genetski podudarnu kopiju, što bi obnovu cijelih grebena učinilo vrlo zahtjevnom.

Znanstvenici zato žele pronaći način da korisne alge prenesu u izbijeljene koralje bez potrebe za izravnim kontaktom i genetski identičnim partnerom.

'Izbijeljeni koralji često se smatraju izgubljenim slučajem jer je njihov oporavak nakon toplinskog vala vrlo spor, ako do njega uopće dođe', rekla je Fiorenza Micheli, profesorica na Stanfordu i jedna od mentorica istraživačkog tima za Euronews.

Koraljni grebeni imaju sve manje vremena za oporavak

Otkriće dolazi u trenutku kada se koraljni grebeni suočavaju sa sve češćim toplinskim stresom. Kada se more previše zagrije, koralji izbacuju mikroskopske alge koje im daju boju i osiguravaju velik dio energije. Bez njih postaju bijeli i izloženi riziku od ugibanja. Oporavak preživjelih koralja nakon izbjeljivanja može trajati mjesecima ili godinama. U međuvremenu, novi toplinski valovi mogu ih ponovno ugroziti prije nego što se uspiju oporaviti.

Istraživači naglašavaju da njihova metoda ne sprječava zagrijavanje mora niti štiti koralje od novih toplinskih valova. Ona bi mogla pomoći tek nakon što šteta nastane.

'Ovo je priča o oporavku. Metoda ne ublažava toplinske valove, nego samo pomaže nakon njih', istaknuo je Palumbi.

Dodao je da bi takav pristup u budućnosti mogao poboljšati uspješnost programa obnove koraljnih grebena i pomoći većem broju koralja da prežive razdoblja ekstremne vrućine. No, dugoročna zaštita grebena i dalje zahtijeva smanjenje emisija stakleničkih plinova te ograničavanje drugih prijetnji, poput prekomjernog izlova ribe, onečišćenja mora i neodrživog razvoja obale.