Blago nama kad humanitarci upravljaju svijetom

Američki međuizbori sve su bliže pa valja napraviti još jedan krug po Europi da se utvrdi gradivo – rast cijena dizela preko Bare veze nema s Poglavičinim ratom u Iranu. Za sve je kriv bezobrazni Zelenski jer s namjerom da zagorča život Amerikancima udara po ruskim rafinerijama i ne želi okončati rat.

Ali zato je tu, hvala Bogu, 'veliki humanitarac Putin', koji je nesebično poslao prvu turu ruskog dizela u SAD. Trumpov trbuhozborac Witkoff osobno mu je zahvalio u Sankt Peterburgu, dogovorivši usput i trilateralni sastanak s Moskvom i Kijevom. 'Ali nećemo žuriti, tek nakon izbora u SAD-u', napomenuli su Rusi.

Energetska infrastruktura u Ukrajini, u međuvremenu, gađa samu sebe, a da ne bi izvješća WSJ-a, Trump bi još uvijek prodavao priče da ni on ni Musk ne stoje iza ograničenja vojne satelitske usluge Kijevu. Sustav Starlink tako je odjednom 'proradio' nakon razgovora Trumpa i Muska u četvrtak, a ponovno je u pogonu i razmjena obavještajnih podataka s Kijevom. Rakete za Patriote su, očigledno, glavna nagrada, pa će se za njih Zelenski još malo morati potruditi. A očito je i za ova dva druga 'ustupka' morao Trumpu nečime pomaziti uho. Kako i ne bi kad mu je ovaj zaprijetio da će proći 'jako loše' ako ne bude spreman na mir (kao Putin).

Za to vrijeme Bundeswehr je prvi put od početka rata podigao razinu prijetnje od Rusa na 'značajnu', istaknuvši da se Njemačka prometnula u najvećeg neprijatelja Rusije u Europi. I kancelar Merz sada vergla o tome kako je obrana od Rusije trenutno važnije pitanje od gospodarskog sloma njegove zemlje. Europe pak još uvijek ima samo na mapi, ali se i dalje traži čovjek za pregovore s Putinom o ratu u Ukrajini, kao da je ikoga briga za to.

Europa prosvjeduje, trgovine se zaključavaju: Tko je naručio 'Vinted revoluciju'?

Suzavac, učeničke blokade, studentski zahtjevi, rast stanarina i pljačke trgovina – europska jesen zasad izgleda kao da su svi istodobno otvorili tekući račun i odjednom zaključili da su u minusu. Povodi se razlikuju od zemlje do zemlje, ali ulični odgovor sve je glasniji, a vlasti se utrkuju u tome tko će prvi prosvjed objasniti radikalima.

U Francuskoj je bunt počeo zahtjevima za više nastavnika i pristojnije škole, a zatim se proširio na opće nezadovoljstvo cijenama i javnim uslugama. Na rubovima prosvjeda uslijedili su sukobi, palež i pljačke; vlada govori o radikalizaciji dok se mirniji prosvjednici pitaju kad će se, uz policijske kordone, napokon pojaviti netko s rješenjem za škole.

U Albaniji zaoštrena faza prosvjeda traje već desetak dana: prosvjed 'plamenaca' prelio se u pobunu studenata koji traže bolje uvjete i niže troškove obrazovanja, a nezadovoljstvo je eskaliralo u zahtjeve za odlaskom Edija Rame. Zahtjevi, kaže nam naš čovjek iz Tirane, još nisu precizno artikulirani – prosvjednici znaju što neće, ali ne znaju što hoće. Premijer zasad ne popušta, poziva na dijalog i u tu svrhu konstruira 'otvoreni parlament', koji su mu prosvjednici ekspresno porušili, a u međuvremenu je pičvajz krenuo i u onom pravom.

U Italiji su milanski prosvjedi završili pljačkama trgovina, pa vlada Giorgie Meloni najavljuje slanje 500 vojnika; trgovci su u međuvremenu sklonili robu iz izloga i grad je dobio novu sigurnosnu dekoraciju.

U Belgiji su se studenti pobunili protiv troškova obrazovanja i reformi, uz sukobe u Bruxellesu, a u Grčkoj je oko deset tisuća ljudi tražilo javno i besplatno obrazovanje. Ispada da su i nastavnici i studenti diljem Europe otkrili isti trik poznat još iz 1968. godine: kad ne prolaze kroz institucije, pokušavaju kroz ulicu.

U Španjolskoj je stanovanje ponovno postalo politička tema nakon deložacije 87-godišnje žene dok se u Portugalu na ulice izašlo zbog stanarina i troškova života. Krov nad glavom očito je postao ambiciozan europski projekt, samo što se zasad najviše gradi po prosvjednim kampovima.

Nakon pljački u Francuskoj pojavili su se oglasi za robu sumnjivog podrijetla, pa je Vinted krenuo uklanjati sporne ponude. Prosvjedni suveniri, dakle, nisu dugo čekali na tržišnu priliku, pa platforma sada pokušava utvrditi tko je artikl kupio, a tko ga je tek 'pronašao'.

Zajednički nazivnik nije jedna parola ni jedan vođa, već osjećaj da su stanovanje, obrazovanje i pristojan život sve skuplji, a odgovori vlasti sve poznatiji: poziv na smirivanje situacije, optužbe da iza prosvjeda stoje strane službe i figa u džepu. U međuvremenu, izlozi ostaju zaključani.

Srbija bira: Tko je 'beogradski pobjednik'? Svi!

Beograd je u četvrtak dobio dvije završnice kampanje i, barem po rasporedu, dvije najavljene pobjede: studenti su napunili Slaviju, dan prije na dočeku još jednom zapjevali svoj viralni megahit 'Tri poljupca', dok je Vučićeva lista svoj skup održala u dvorani u Novom Beogradu, a on nije mogao proći bez spominjanja Stepinca. Izbori su u nedjelju, ali atmosfera već zvuči kao da se ne sprema samo prebrojavanje glasova, nego i rasprava o tome čiji se rezultat uopće računa.

Uoči glasanja je istraživački tjednik Radar objavio navodnu prepisku iz koje, tvrdi, proizlaze veze Aleksandra Vučića i njegova kruga s narkoklanovima; u porukama ga, navodno, zovu Oskar. Nije da to i ranije nismo znali, a očekivano, Vučić i SNS odbacuju te optužbe – politički tajming je, u svakom slučaju, idealan za predizbornu dramu.

U istoj napetoj završnici srbijanska policija privela je više osoba zbog sumnje da su planirale nerede na izborni dan, a provladini mediji istaknuli su da dvoje osumnjičenih ima hrvatske putovnice. Hrvatski MVEP poručuje da nije dobio potvrđene informacije o okolnostima slučaja, pa zasad imamo ozbiljne optužbe, ali i ozbiljnu rupu ondje gdje bi trebali biti dokazi.

A tko pobjeđuje? Anketa antivučićevskog think tanka Nova srpska politička misao daje prednost studentima, istraživanje Ipsosa, koje je naručila Vučićeva lista, daje prednost Vučiću, a on sam najavljuje pobjedu s više od 400 tisuća glasova razlike. Kad se ankete raziđu, baš kao i politički tabori, očekivanje da će obje strane proglasiti pobjedu više ne zvuči kao pretjerivanje, nego kao mogući uvod u izbornu noć s dva pobjednika i jednim zapisnikom. A njegove ključeve – naravno – drži Vučić.

Tportalovi sugovornici upozoravaju na pokušaje diskreditacije protivnika i rizik dodatne nestabilnosti te MVEP preporučuje građanima da odgode putovanja koja nisu nužna. Mogući spor oko rezultata zato bi lako mogao izvući pristaše na ulice, a tada će, kao i obično, svi tvrditi da brane Srbiju. Ali čiju?

Crna Gora u EU ući mora. Kad-tad

Nakon desetljeća nećkanja između geopolitičkog smjera plemena Pipera i Vasojevića, Crna Gora odlučila je da bi u Europsku uniju, i to po mogućnosti jučer. Na putu do briselskih fondova ostao im jedan neugodni kamenčić u cipeli – hrvatski veto.

Nakon što su ih donedavno simpatično častili kojekakvim povijesnim rezolucijama, Zrinjevac se napokon sjetio da bi se susjedi trebali pozabaviti i vlastitim ratnim nasljeđem, pa im je hladno ispostavljen popis s osam vrlo konkretnih uvjeta. Suočeni s bolnom spoznajom da bez Zagreba njihov europski san ostaje samo fatamorgana na pjeni od mora, u Podgorici su naglo doživjeli prosvjetljenje i ispunili čak dva zahtjeva.

Preko noći su shvatili da im se gradski bazen u Kotoru baš i ne bi trebao zvati po stražaru iz logora Morinj, pa su to ukinuli – hoće li se zvati po Njegošu, tek ćemo doznati. Usput su obećali da spomen-ploču hrvatskim žrtvama u istom tom logoru više neće skrivati iza nakaradnih metalnih okvira, kao da je riječ o nekom neugodnom grafitu koji treba sakriti prije dolaska inspekcije.

Ipak, bratski tulum pomirenja tu tek počinje jer je na stolu ostalo još šest prilično tvrdih oraha, a tvrd je orah – kaže onaj po kojemu će, nadamo se, nazvati bazen – voćka čudnovata. Odštete logorašima, kažnjavanje ratnih zločinaca i rješavanje granice i dalje su na čekanju. Kruna svega je, dakako, školski brod Jadran, koji susjedi i dalje grčevito čuvaju kao da su ga osobno đeljali od crnogorskog krša, iako se 1991. godine kod njih našao isključivo na remontu.

S druge strane, Europska komisija i nova povjerenica za proširenje Marta Kos nervozno cupkaju jer bi najradije sva poglavlja zatvorili još jučer i potpisali ugovor o pristupanju do ljeta 2027. godine. Bruxelles bi očito sve ove balkanske trzavice nonšalantno pomeo pod briselski tepih, no u Uniji, vjerovali ili ne, i dalje postoji onaj čarobni alat zvan konsenzus. Sada samo ostaje vidjeti hoće li susjedi na vrijeme shvatiti da se u Europu ipak ne može doploviti na otuđenom jedrenjaku.

Gdje je Kim Jong-un? Pa na izložbi

Zamalo ne ostasmo bez još jednog diktatora. Na društvenim mrežama proširile su se glasine da je sjevernokorejski vođa Kim Jong-un odapeo od moždanog krvarenja. S njim ili bez njega, na poluotoku je i dalje napeto, pa je u ovoj MIA fazi uskočila njegova sestra Kim Yo-jong, naredivši raspoređivanje taktičkog oružja uz granicu s južnom braćom zbog 'vojnih provokacija'.

A što je s njezinim bratom? Državni mediji objavili su fotografije vođe u obilasku izložbe odjeće i obuće. Nije poznato kad su fotografije snimljene, ali nema ni vjerodostojnih dokaza da mu se išta dogodilo. Glasine je, navodno, proširio kineski disident koji je i ranije širio neprovjerene tvrdnje.

Koliko para, a sve manje muzike

Koliko treba zarađivati da bi se u Njemačkoj pripadalo srednjoj klasi? Prema klasifikaciji Njemačkog ekonomskog instituta (IW), za samca je to neto prihod kućanstva od 1940 do 3630 eura mjesečno, a viša srednja klasa proteže se do 6050 eura. Ispod 1450 eura osoba se smatra relativno siromašnom, a iznad 6050 eura relativno bogatom.

No obiteljska matematika brzo mijenja računicu: par s dvoje djece može pripadati srednjoj klasi i s ukupno 7620 eura mjesečno, a relativno bogatima smatraju se tek oni iznad 12.700 eura. Kategorije se temelje na medijalnim prihodima i veličini kućanstva, a ne na imovini, vlasništvu nekretnina ili stvarnim troškovima života.

Najveće europsko gospodarstvo trebalo bi ponovo ubrzati u četvrtom kvartalu, nakon stagnacije u ljetnim mjesecima, procjena je središnje banke. Daljnji oporavak ovisi pak, između ostalog, o razvoju situacije na Bliskom istoku. Njemačka je bila u recesiji u 2023. i 2024. godini, a lani je zabilježila mršav rast aktivnosti. Osobna potrošnja je posustala u uvjetima visoke inflacije, uz vrlo skupe energente koji osobito teško opterećuju potrošače, pa ovi gore navedeni euri ne bi trebali pridonijeti rastu gospodarstva. Koga uostalom briga za gospodarstvo kad Rusija kuca na vrata.