Nakon što je prije dvije godine izazvao neviđenu nacionalnu i europsku euforiju, Marko Purišić poznatiji kao Baby Lasagna, objavio je svoj drugi studijski album 'End the Party'. Novo izdanje donosi zamjetan povratak čvrstim rock i metal korijenima, no usprkos činjenici da mu se život iz temelja promijenio, glazbenik ističe kako je u suštini ostao isti onaj dečko iz Istre
Štoviše, danas se osjeća znatno mirnije nego u razdoblju kada je preko noći postao globalni fenomen. Nagli uspjeh i prelazak u žižu javnosti prirodno su donijeli i dežurne kritičare, no Marko Purišić na takve opaske odgovara s dozom zdravog humora.
'Jedino što znam da je drugačiji nego što sam mislio s obzirom na to da mi svako malo netko piše da sam se prodao, da sam poludio, skrenuo i slično, haha! Ja se osjećam istim. Imam malo drugačiju frizuru i više tetovaža jer si ih sada mogu priuštiti, ali osim toga se osjećam istim. Dapače, rekao bih da sam smireniji i sretniji nego tada', rekao je za Dnevnik.hr.
Iako bi mnogi izvođači nakon osvajanja srca eurovizijske publike podlegli pritisku da pod svaku cijenu isporuče još jedan sličan megahit, Marko je pri stvaranju novih pjesama svjesno odbacio ta očekivanja. Kako sam priznaje, uopće nema ambiciju ponovno dostići istu vrstu histerične prepoznatljivosti.
Purišić ističe kako uopće nema želju ponovno dosegnuti eurovizijsku razinu slave, ponajprije zato što se danas glazbeno bavi drukčijim stvarima. Svjestan je da je tadašnja euforija bila splet okolnosti izvan njegove kontrole pa smatra besmislenim pokušavati kopirati trenutak koji se jednostavno ne može svjesno ponoviti.
Život od glazbe i povratak alternativnoj sceni
Njegovi dječački snovi, ističe, nikada nisu bili vezani uz blještavilo pop estrade, već uz znojne klupske bine i gitarske rifove. Želio je živjeti od onoga što radi i nastupati na kultnim rock i metal festivalima te puniti dvorane diljem svijeta. Danas upravo to i proživljava, izuzetno sretan što njegov rad pronalazi put do istinskih poklonika alternativnog zvuka.
Ipak, u moru prednosti koje nosi profesionalna stabilnost, jedna stvar ima visoku cijenu - gubitak privatnosti. Priznaje da mu nedostaje anonimnost jer ne voli biti prepoznat. Ipak, ističe kako se ni za što ne bi vratio u razdoblje neizvjesnosti i straha od toga hoće li uopće moći živjeti od svoje umjetnosti, pa se s novim materijalom i bendom bez zadrške okreće nadolazećim europskim koncertima.