Je li pad Trumpa počeo u Minneapolisu?

Nitko nije očekivao da će revolucija krenuti iz Minneapolisa. Osim Princea, kaže viralno šeran meme, koji aludira na The Power Revolution, ime pratećeg benda legendarnog glazbenika rođenog upravo u tom gradu. Nije on jedini – osamdesetih je tamo cvala scena kasnije prozvana The Minneapolis Sound, a protezala se od korijenskog funka i soula do kultnih imena nezavisnog rocka Hüsker Dü i The Replacements.

E baš ispred njihove busije, studija na aveniji Nicollet u kojemu je osamdesetih nastajala najbolja glazba twin citiesa, počela je ova revolucija. Rasturajući prosvjede protiv zloglasnog ICE-a, agent granične policije koju je Trump poslao u sve gradove u kojima je izgubio izbore, pa tako i u Minneapolis, upucao je 37-godišnjeg Alexa Prettija dok je pokušavao pomoći prosvjedniku kojeg je gurnuo na tlo.

Nagledali ste se proteklih dana snimki iz raznih kutova iz kojih se malo toga zapravo vidi, ali sama vlada u svom izvješću dostavljenom Kongresu utvrdila je da su dvojica agenata zapucala na Prettija, a da im on pritom nije prijetio oružjem, kako su u početku tvrdili Trumpov bećar, šef ICE-a Gregory Bovino, ministrica domovinske sigurnosti Kristi Noem, pa i sam Trump.

Ne samo da su time agenti prekršili proceduru, već su pokušajem zataškavanja njihovi šefovi još više razbjesnili prosvjednike, lokalnog gradonačelnika Jacoba Freya, pa čak i dosad prilično pospane bivše predsjednike Clintona i Obamu. Čak je i Bruce Springsteen preveo svoju Streets of Philadelphia u 'Streets of Minnesota'.

Laži su izdržale dva dana, a kad je Trump vidio što se zapravo dogodilo, ekspresno je smijenio Bovina i u Minnesotu poslao drugog dežurnog specijalca po imenu Tom Homan. Situacija se, međutim, nije primirila, a operacija se nastavila. Na što će sve to ispasti, teško je reći, ali bivša hrvatska šefica diplomacije Vesna Pusić sumnja da je Trump nagazio Minnesotu da bi neredima odgodio međuizbore. Ne bi bilo neko iznenađenje da je u pravu jer strance još nekako i drži za uzde, no na domaćem terenu koljena mu klecaju.

O vremena, o običaji!

Kuhao se gotovo 20 godina, a do prije samo godinu dana nije bilo izgledno da će se konačno skuhati – ključni poguranac dali su mu njihovi zajednički 'neprijatelji'. Europa i Indija sklopile su povijesni trgovinski sporazum, a on vjerojatno ne bi 'tako brzo' ugledao svjetlo dana da nije Trumpovih carinskih prisila i kineske izvozne dominacije, što je svima trn u oku.

'Majka svih dogovora', kako mu tepaju političari, iznjedrit će najveću zonu slobodne trgovine na svijetu. Ursuli von der Leyen stiglo je to kao naručeno nakon što je dugo očekivani megasporazum s Mercosurom prošlog tjedna pretrpio težak udarac jer je Europski parlament zaustavio njegovu ratifikaciju.

Indija, poznata po svojim protekcionističkim sklonostima i vještim pregovaračima, bila je tvrd orah za Europsku komisiju, no nova vremena zahtijevaju novi način razmišljanja pa su obje strane shvatile da jedna bez druge ne mogu u ovako fragmentiranom svijetu.

Nakon što su veze između Indije i SAD-a dosegle najnižu točku prošlog kolovoza, kada im je Trump nametnuo 50-postotnu carinu na izvoz, imperativ postizanja dogovora prevladao je dugotrajne prepreke.

Da ga ne bi dočekala sudba kao s Mercosurom, sporazum s Indijom temelji se na drugačijoj ravnoteži, pri čemu su obje strane sklonije malim koracima u poljoprivredi, a istovremeno se razvijaju prilike u ključnim sektorima poput automobilske industrije.

U zoni trgovine od dvije milijarde ljudi, koja čini više od petine globalnog BDP-a, trebale bi se ukinuti ili smanjiti carine na 96,6 posto izvoza iz EU-a u Indiju, a očekuje se da će se do 2032. godine izvoz robe udvostručiti na više od 350 milijardi eura godišnje.

Europa bi uskoro trebala lakše izvoziti svoje automobile, vino i niz poljoprivrednih proizvoda, a Indija je dobila koncesije na farmaceutske proizvode i usluge. EU je signalizirao i da će pomoći indijskim tvrtkama u dekarbonizaciji te je spreman pregovarati i o bescarinskim kvotama za čelik. No ne treba se prerano radovati. Postizanje konačnog sporazuma u najbolju ruku očekuje se tek za šest do osam mjeseci, a dotad kud koji, mili moji.

Europa dvije brzine

Punih 75 godina nakon Schumanove deklaracije i 40 godina nakon potpisivanja Šengenskog sporazuma, Europskoj uniji prijeti to da bude zdrobljena izvana i paralizirana iznutra. Prema matematici velikih članica EU-a, jedan i jedan katkad nisu dva, pa bi tzv. plan o Europi dvije brzine sada trebao prebaciti Stari kontinent u šestu brzinu.

'Vrijeme je', kažu Nijemci te su sa starog plana obrisali prašinu i pozvali pet europskih velikana da se udruže s ciljem jačanja suvereniteta, otpornosti i konkurentnosti Unije.

Logika je sljedeća: danas veći rizik od razlika među članicama predstavlja stagnacija. Kako nacionalni egoizam opetovano paralizira potrebne reforme, Europa će se bolje integrirati budu li o nekim ključnim stvarima odlučivale članice kojima to već dobro ide – Njemačka, Francuska, Nizozemska, Italija, Španjolska i Poljska. Zvuči super, ali se one nešto 'sporije' zemlje članice osjećaju kao drugotne, zbog čega plan nije uspio zaživjeti.

Nakon što to nije uspjelo Francuzima još prije devet godina priču su sada zakotrljali Nijemci, a u srijedu je održan prvi sastanak na kojem se raspravljalo o planu u četiri točke: o uniji tržišta kapitala, jačanju eura, koordinaciji ulaganja u obranu i nabavi sirovina.

Fleksibilniji savez donio bi 'sporijim državama' veći utjecaj nego sustav koji zahtijeva jednoglasnost, smatraju europski velikani, a ovakav pristup otvorio bi vrata i brzom pristupanju novih zemalja Uniji – pa ćemo imati možda i Europu tri brzine.

Pakao od Aljaske do Australije: Negdje -50, negdje +50

Da bi stvar bila luđa, pobuna u Minneapolisu događala se na temperaturama od -20, pa čak i nižima, a to je posljedica opasne zimske oluje koja je pogodila pola Amerike, odnijela najmanje desetak života te stotine tisuće kuća ostavila bez struje. Od Teksasa do Novog Meksika mole ljude da ne izlaze na ulice jer je to opasno po život, a umiru od hipotermije u Louisiani te od posljedica oluje u Tennesseeju i Kanzasu. Otkazano je više od 11.000 letova i procjenjuje se da će opasno vrijeme utjecati na svakodnevni život doslovce polovice američkog stanovništva.

Na sličnim, a opet drukčijim mukama su Talijani: premijerka Giorgia Meloni još u ponedjeljak proglasila je izvanredno stanje zbog oluje koja je prošlog tjedna pogodila jug zemlje. Neumoljiva kiša, snažni vjetrovi i valovi, visoki i do devet metara, udarali su dva dana po Siciliji, Sardiniji i Kalabriji. Vlasti su procijenile da bi šteta mogla dobaciti do dvije milijarde eura, od čega je samo Sicilija prijavila 740 milijuna eura. S nje dolaze i nadrealne snimke odrona u koji propadaju kuće nakon što se urušila gotovo četiri kilometra duga litica, a više od tisuću ljudi je evakuirano.

Ništa manje grozno nije ni Portugalcima ni Španjolcima. Tamo je harala oluja Kristin te je samo u Portugalu više od 800.000 ljudi ostavila bez struje, rušila drveće i električne stupove, oštetila kuće i poremetila promet. Na periferiji Lisabona poginula je jedna osoba, a zabilježeno je gotovo 1500 incidenata povezanih s udarima vjetra do 150 km/h, jakom kišom, pa čak i snijegom.

Na drugom kraju svijeta, u Australiji, pak hara veliki toplinski val i dovodi do novih strašnih šumskih požara. U sjeverozapadnom dijelu Victorije srušen je povijesni rekord – u regiji Mallee zabilježena je temperatura od 48,9 stupnjeva Celzija, a iz uprave za šumske požare kažu da ih je trenutno aktivno šest velikih, od kojih su tri izvan kontrole.

Primirje, kako to krhko zvuči

Napokon smo i to vidjeli – Rusi, Amerikanci i Ukrajinci sastali su se u Abu Dhabiju ne bi li dogovorili štogod mira, barem u Europi.

Zelenski se odmah pohvalio time da je američki dokument o sigurnosnim jamstvima za Ukrajinu '100 posto spreman' te se samo čeka vrijeme i mjesto za potpis Kijeva. Nema mira bez očuvanja našeg teritorijalnog integriteta, kaže Ukrajina. Nema mira bez vašeg teritorija, kaže Rusija. I dok na istoku opet ništa nova, iz smjera Zapada stigla je potencijalna bomba.

Kako je doznao Financial Times, Amerikanci su dvije ključne stavke – teritorijalne ustupke i sigurnosna jamstva –zamotali u isti celofan i spremni su ih dati Ukrajincima. Nekoliko visokih diplomata naime tvrdi da će SAD pružiti Ukrajini sigurnosna jamstva samo ako Putin dobije Donbas, što mu je Trump obećao još onomad na Aljasci.

Bijela kuća sve pak negira i kaže da sigurnosna jamstva ovise samo o tome hoće li obje strane pristati na mirovni sporazum. Jedina njihova uloga – kažu benevolentni Ameri – jest da okupe dvije strane da bi se postigao dogovor, a čini se da i Rusija i Ukrajina žele pokazati američkom predsjedniku da surađuju.

I onda - naglo podizanje temperature. Nikome se ne gine na -26, a upravo toliko se u nedjelju prognozira za Kijev, pa je prvo Trump u četvrtak objavio, a Kremlj preko glasnogovornika Dmitrija Peskova u petak službeno potvrdio da Kremlj pristaje na primirje. Naglašeno je - na Trumpov zahtjev, kako bi se stvorili povoljni uvjeti za pregovore.

Zelenski zasad suzdržano kaže kako 'obje strane pokazuju određene korake prema suzdržavanju od upotrebe dalekometnih projektila kako bi stvorile više prostora za diplomaciju', ali termometar je konačno aktiviran, a kakvo-takvo primirje potpisano. Ma koliko krhko to zvučalo.

Nadigli se i Jare i Paja

Na Balkanu pak pobuna kamiondžija: udružili se prijevoznici iz zemalja popularnog zapadnog Balkana kojima je Europska unija, kao i svim turistima iz susjedstva, nakon uvođenja sustava EES zabranila boravak duži od 90 dana tijekom perioda od šest mjeseci. To smeta šoferima, ali i njihovim šefovima, jer bi značilo da trebaju žonglirati između svojih zaposlenika kad ih šalju na teren kako bi se prilagodili nerazumnoj birokraciji.

Blokade su, doduše, bile selektivne – na nekim granicama blokiran je samo teretni promet, na nekima i putnički, ponegdje su se kamioni parkirali kilometar prije granice, ponegdje uz same prijelaze. Kamiondžije iz BiH i Crne Gore blokirali su granice s Hrvatskom, kolege iz Srbije granice s Mađarskom, a Makedonci su blokirali i prijelaze prema Grčkoj. Svi se slažu da neće odustati do ispunjenja zahtjeva, a imaju i prijedlog – iako im se ne sviđa koncept viza jer podsjeća na mračna vremena, spremni su pristati na uvođenje posebnih viza za kamiondžije.

Čini se da je zasad ta priča i urodila plodom. Nakon tihe diplomacije u koju se, rekao je hrvatski ministar prometa Oleg Butković. uključio i ministar policije Davor Božinović, za ponedjeljak je dogovoren sastanak na kojemu bi vozači kamiona iz zemalja Zapadnog Balkana trebali dobiti tretman posebne kategorije. Obećao je to veleposlanik EU-a u BiH Luigi Soreco predsjedateljici Vijeća ministara BiH Borjani Krišto, no blokade kamiondžija iz Srbije i BiH još nisu prestale. Za razliku od kamiondžija iz Sjeverne Makedonije i Crne Gore, gdje su, po svemu sudeći, odustali zbog straha od nestašice goriva. Ili štete od 100 milijuna eura dnevno kolika je bilanca još jednog regionalnog problema koji nije riješen na vrijeme.

Melanija osuđena na propast

Nikome, međutim, ovog tjedna nije teško kao Melaniji Trump: taman je mislila da će i drugi mandat prve dame rutinski odguliti, bez pretjeranog cirkusa, a onda su je publicisti (i vjerojatno suprug) natjerali na snimanje dokumentarca o liku i djelu najpoznatije udavače u povijesti Sevnice. Na produkciju filma Jeff Bezos i njegov Amazon/MGM slupali su 75 milijuna dolara, a najblagonaklonije procjene filmskih insajdera navode da bi mogao zaraditi niti pet, što bi ga učinilo jednim od najneprofitabilnijih dokumentaraca u povijesti.

Nije pomoglo ni to što je pretpremijera pred odabranim gledateljima zakazana baš na dan u kojem je onaj ICE-ov agent iz prve priče ubio čovjeka u Minneapolisu. Ne pomažu ni recenzije na Letterboxdu, gdje ljudi preventivno pljuju po filmu iako ga nisu ni pogledali, pa prosjek ocjene spuštaju na 2,5/5. Još manje pomaže činjenica da mu je redatelj Brett Ratner (Rush Hour), čovjek koji je na početku pokreta MeToo kanseliran zbog optužbi za seksualno zlostavljanje, a onda se pojavio i u Epsteinovim fajlovima.

Sve u svemu, 'Melania', kako se maštovito zove film, pred teškim je debaklom, što još jednom pokazuje da se novcem ne može kupiti baš sve.

EU vs. Big Tech i Macronovo 'hrabro srce'

Grenland ne damo, od američke tehnologije se polako mičemo? Europska komisija opasno pokazuje zube. Ili se barem dobro pretvara da to radi. Ako ćemo naširoko – Europska unija je generalno (i napokon) počela pokazivati zube Big Techu i američkim tehnološkim divovima. Osim što Europljani naveliko zagovaraju i potiču tehnološku neovisnost uslijed napetih odnosa sa SAD-om – u čemu zasad prednjače Francuska i njen predsjednik Emmanuel Macron, koji u stilu Williama Wallacea (i s Top Gun naočalama) poručuje: 'Odbijamo biti vazali SAD-a!' – također su počeli sve jače pritiskati društvene platforme i aplikacije u vlasništvu američkih giganata.

U središtu je dakako Akt o digitalnim uslugama (DSA) Europske unije jer zahtijeva od takvih velikih platformi da učine više u borbi protiv nezakonitog i štetnog sadržaja.

Komisija je tako pokrenula istragu o Groku, AI chatbotu Elona Muska zbog eksplicitnih i seksualiziranih slika –generirao ih je milijune, od čega desetke tisuća s djecom. Komisija je ranije ovog mjeseca izjavila da su slike razodjevenih žena i djece, koje je stvorila umjetna inteligencija, a dijele se na Muskovoj društvenoj mreži X-u, nezakonite i šokantne, čime je stala uz mnoge diljem svijeta koji su osudili tu praksu.

'Europska unija ima jasna pravila za zaštitu ljudi na internetu. Ta pravila moraju nešto značiti u praksi, posebno kada se moćne tehnologije primjenjuju u velikim razmjerima. Nijedna tvrtka koja posluje u EU-u nije iznad zakona', poručili su.

Nekoliko dana kasnije Komisija je objavila da je službeno označila WhatsApp vrlo velikom internetskom platformom prema DSA-u jer je u prvih šest mjeseci prošle godine imao prosječno 51,7 milijuna aktivnih mjesečnih korisnika svojih kanala u Europskoj uniji, što je iznad praga od 45 milijuna korisnika utvrđenog DSA-om. Ulozi su veliki: tvrtke koje prekrše DSA suočavaju se s drastičnim kaznama, uključujući globe do šest posto ukupnog godišnjeg prometa na svjetskoj razini, privremenim zabranama rada u EU-u te obavezom uspostave internih sustava za pritužbe i moderiranje sadržaja.

Ne zaboravimo i to da je Komisija u prosincu odlučila kazniti Muskovu platformu X u iznosu od 120 milijuna eura zbog kršenja tog akta. Ionako napeti odnosi između Trumpa i EU-a dobili su novu, tehnološku dimenziju, pa se tako po europskim hodnicima, ali i javno sve više raspravlja o pitanju: može li Europa smanjiti svoju ovisnost o američkoj tehnologiji i okrenuti se domaćim alternativama?

No da se malo vratimo na Francusku i Macrona – upravo bi ta zemlja mogla biti prva u Uniji koja će uvesti zabranu društvenih mreža za tinejdžere. Točnije, francuska Nacionalna skupština u ponedjeljak je podržala prijedlog zakona kojim se djeci ispod 15 godina onemogućuje korištenje društvenih mreža 'zbog zabrinjavajućeg online nasilja i mentalnog zdravlja mladih'.

Macron u njima vidi jedan od uzročnika nasilja među mladim ljudima pa poziva Francusku da slijedi primjer Australije, prve države u svijetu koja je, podsjetimo, u prosincu prošle godine maloljetnicima (ispod 16 godina) zabranila pristup društvenim mrežama, uključujući Facebook, Snapchat, TikTok i YouTube.

'FREEDOM!'

(Pre)ambiciozni Saudijci?

Saudijska Arabija zasad je stavila na pauzu planove za izgradnju Mukaba, golemog nebodera u obliku kocke koji je trebao niknuti u središtu novog dijela Rijada. Projekt se ne otkazuje, ali se odgađa dok se ponovno ne procijene troškovi i financijski rizici.

Mukab je dio ambiciozne Vizije 2030, programa kojim Saudijska Arabija želi preoblikovati svoje gospodarstvo i smanjiti ovisnost o nafti. No kako cijene nafte ostaju niže od očekivanih, državni fond – vrijedan oko 925 milijardi dolara – počeo je opreznije birati projekte i davati prednost onima koji su hitniji ili brže donose povrat.

Sam Mukab zamišljen je kao gigantska kocka dimenzija 400 puta 400 metara, s ogromnom kupolom i najvećim zaslonom na svijetu, pogonjenim umjetnom inteligencijom. Unutrašnjost bi nudila oko dva milijuna četvornih metara prostora i bila bi to najveća svjetska samostalna građevina, toliko velika da bi u nju moglo stati 20 Empire State Buildinga.

Projekt je izazvao i kontroverze na društvenim mrežama, ponajprije zbog vizualne sličnosti s Kabom u Meki, najsvetijim mjestom islama. U međuvremenu se fokus preusmjerava na infrastrukturu za Expo 2030 i Svjetsko nogometno prvenstvo 2034. godine.

Dio tamošnjih ambicioznih planova je i, podsjetimo, Neom, megaprojekt vrijedan stotine milijardi dolara, zamišljen kao futuristički grad budućnosti. Doduše, on se proteklih mjeseci sve češće sudara sa stvarnošću jer se iza velikih vizija i smjelih rendera kriju brojni problemi, od teško ostvarivih grandioznih ideja do sve slabijeg interesa investitora.

Projekt je trebao obuhvatiti niz futurističkih gradova uz Crveno more, a njegova perjanica, The Line, zamišljena je kao linearni grad dug 170 kilometara, s devet milijuna stanovnika do 2030. godine. Uz njega su se nizale i ideje koje su često zvučale više kao znanstvena fantastika nego urbanizam – poput goleme građevine nalik 'lusteru' koja bi visjela iznad marine, a za koju su arhitekti upozoravali da bi se mogla opasno njihati. Danas, nakon što je već potrošeno više od 50 milijardi dolara, velik dio terena čine rovovi, temelji i nedovršene konstrukcije.

Plavušan iz kineske grobnice

U kineskoj pokrajini Shanxi arheolozi su nedavno detaljnije opisali grobnicu koja je sasvim slučajno otkrivena još 2018. godine, tijekom radova na cesti u gradu Taiyuanu. Potječe iz doba dinastije Tang, a u njoj je pokopan bračni par te stručnjaci smatraju da je pripadala muškarcu koji je umro 736. u dobi od 63 godine.

Ono što ovu grobnicu čini posebnom jesu bogato oslikani zidovi koji joj gotovo u potpunosti prekrivaju unutrašnjost. Murali prikazuju prizore svakodnevnog života: žene koje melju brašno, muškarce koji pripremaju hranu, poljoprivredne poslove i male kućne rituale.

Među brojnim likovima, većinom pripadnicima kineskog naroda Han, jedan se ipak izdvaja. Riječ je o muškarcu plave kose i brade koji vodi deve, a povjesničari smatraju da je on vjerojatno bio Sogdijac, trgovac iz srednje Azije koji je Putem svile dolazio u Kinu. Bome neočekivano.

Za kraj Tjednog skenera: Jesmo li na korak do katastrofe?

Iron Maiden pjeva o 'dvije minute do ponoći', Magazin i Doris Dragović opjevale su 'Sudnji dan', a kada spojite to dvoje, dobijete sat sudnjeg dana. A on odnedavno pokazuje 85 sekundi do ponoći – toliko su mu, naime, znanstvenici pomaknuli kazaljke. Trenutak je to u kojem teoretski slijedi uništenje, što je četiri sekunde bliže nego prošle godine.

Kazaljke sata su sada, kaže Bilten atomskih znanstvenika (BAS), 'najbliže apokalipsi' u povijesti tog simboličkog mjerenja. Kao razloge navode 'agresivno ponašanje nuklearnih sila poput SAD-a, Rusije i Kine, urušavanje dogovora o ograničenju nuklearnog arsenala, sukobe u Ukrajini i na Bliskom istoku, kineske prijetnje Tajvanu, sve veće napetosti na zapadnoj hemisferi nakon povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću te razvoj umjetne inteligencije'.

Bilten atomskih znanstvenika, nevladina organizacija sa sjedištem u Chicagu, stvorio je 'sudnji sat' 1947. godine, u razdoblju hladnoratovskih tenzija nakon Drugog svjetskog rata, kako bi stanovnike upozorio koliko je čovječanstvo blizu samouništenju.

A znate kako glasi kineska kletva: 'Dabogda živio u zanimljiva vremena.'