Još prije deset godina, tijekom svog prvog mandata u Bijeloj kući, američki predsjednik Donald Trump 'bacio je udicu' na Grenland. Tada ga nitko nije shvaćao ozbiljno, no otkako se vratio na čelo SAD-a, zaoštrio je svoju retoriku, ali i namjere učinio ozbiljnijima.

Već mjesecima ističe da mu je Grenland nužan jer ne želi da se ondje vrzmaju Rusija i Kina. Potom je istaknuo da se Danska nije dobro brinula o njemu i da ga ne može štititi u slučaju sukoba, a potom se sve svelo na već viđenu jagmu za plemenitim i rijetkim metalima.

U svojim nastojanjima da ga pripoji SAD-u, Trump je vadio različite opcije, pa i plaćanje naknade stanovnicima da bi se na referendumu izjasnili za američku stranu. Danci, ali i vodstvo Grenlanda jasno su na to poručili da najveći otok na svijetu nije na prodaju.

U nekoliko navrata Trump je rekao da ne isključuje ni upotrebu vojne sile, što je dovelo do toga da su neke članice NATO-a i Europske unije poslale svoje vojnike na Grenland, unatoč tomu što se ondje od pedesetih godina prošlog stoljeća nalazi američka vojna baza.

Na to je američki predsjednik odgovorio najavom carina na uvoz iz tih zemalja, a Europska unija počela je razmišljati o tome da isuče svoju trgovinsku bazuku, odnosno mehanizam odvraćanja koji je usvojila prije nekoliko godina upravo zbog Trumpa.

'Američki predsjednik je u pristupu pregovorima poslovni čovjek i on nikad nije prestao biti poslovni čovjek, niti se ikad uživio u ulogu predsjednika koji se mora ponašati u okvirima diplomacije i međudržavnog ophođenja u međunarodnim organizacijama. Njegov pregovarački stil je takav da on u pravilu javno, pred suparnicima i zemljama koje nisu američki saveznici, poput Kine i Rusije, najavljuje žešće poteze, a onda, kako lomi drugu stranu i procjenjuje što može dobiti za Ameriku, kasnije ustukne', ocijenio je politički analitičar i komentator tportala Višeslav Raos.

Nagli zaokret

Upravo to se i dogodilo, na opće iznenađenje međunarodne zajednice. Na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu, Trump je poručio da ipak neće uvesti carine niti napasti Grenland.

Najavio je i mogućnost postizanja sporazuma s Danskom, kojim bi se omogućila gradnja zaštitnog sustava Zlatna kupola, ali i eksploatiranje rudnih bogatstava, kojih, prema procjenama, na Grenlandu ima u izobilju. Pritom je dodao da bi sporazum 'trajao zauvijek'.

Kao jedno od rješenja spominje se mogućnost da se dijelovi Grenlanda proglase eksteritorijalnima i prepuste SAD-u da bi se na tim područjima mogla graditi vojna infrastruktura. Takav model već desetljećima funkcionira na Cipru s tri vojne baze koje su zapravo teritorij Velike Britanije.

'Kraljevina Danska želi nastaviti konstruktivan dijalog sa svojim saveznicima o načinima jačanja sigurnosti na Arktiku, uključujući američku Zlatnu kupolu, pod uvjetom da se to čini uz poštovanje našeg teritorijalnog integriteta', odmah je stigao odgovor danske premijerke Mette Frederiksen.

'To je vojno pitanje i jako je neobična situacija to da ova kriza oko Grenlanda neopisivo narušava jedinstvo NATO-a. Imamo teritorijalni i sigurnosni prijepor između dvije članice NATO-a, a koje imaju sporazum još od pedesetih godina, gdje je američka vojska već prisutna i mogla bi tražiti regularnim putem, bilateralnim dogovorima Danske i Amerike, povećanje prisutnosti svojih trupa.

Tu imate dva koraka. Jedno je da se traži, kao na Cipru, da se vojne baze proglase američkim teritorijem izvan jurisdikcije danske krune. Drugo je ekonomska dimenzija, a koja se podvlači pod sigurnosnu. To su rudnici rijetkih zemnih metala, koji su važni za industriju poluvodiča, a onda i za tehnološke inovacije u ratovanju, dronove i sve druge stvari koje vidimo proteklih godina u ratu u Ukrajini.

Osim ekspanzije vojnih instalacija i eksteritorijalnosti na Grenlandu, tu bi se dodali nekakvi posebni ugovori pa bi američke rudarske tvrtke imale ekskluzivno pravo pristupa rudnicima. Izrazito je neobična situacija da se to dodaje u vojni paket i neobično je da se o tome uopće javno govori', ustvrdio je Raos, dodajući da je sličan recept Trumpova djelovanja viđen i u Ukrajini.

Zvao ga 'taticom', sad je spasitelj

Zaokret u Trumpovim stavovima stigao je nakon razgovora s glavnim tajnikom NATO-a Markom Rutteom, a on je također potvrdio da je postignut načelni dogovor.

'Okupit ćemo se u NATO-u s našim višim zapovjednicima kako bismo razradili ono što je potrebno. Ne sumnjam da to možemo učiniti prilično brzo. Svakako bih se nadao 2026. godini, nadam se čak i početku 2026.', rekao je Rutte, dodavši da to znači da će svi saveznici uložiti napore u jačanje obrane Grenlanda, čak i oni koji nisu dosad participirali u tome.

Pregovore oko rijetkih minerala i metala prepustio je SAD-u, Danskoj i Grenlandu, čime se čovjek koji je Trumpa nazivao 'taticom' prometnuo u 'heroja Davosa'.

'Glavni tajnik NATO-a možda je procijenio da mora ići popustljivo prema Amerikancima kako bi što više sanirao štetu nastalu za percepciju jedinstva saveza i onda je bolje da bude malo mekši kako bi se spriječila eskalacija. U očima dijela europskih saveznika to doista nije lijepo izgledalo i vjerojatno je bilo razočaranih u Bruxellesu, Berlinu i Parizu te se nisu nadali ovakvom raspletu situacije', ustvrdio je Raos.

Rusija i Kina likuju

Dodao je da je ta užarena situacija zapravo odgovarala Moskvi i Pekingu, iako ju je Trump 'zakuhao' navodeći da ne želi Kinu i Rusiju blizu Grenlanda.

Političkom analitičaru je za oko zapeo još jedan detalj. Cijela saga oko Grenlanda bila je u potpunosti javna. Trump i njegova administracija s jedne te dužnosnici Danske, Grenlanda, EU-a i NATO-a s druge strane cijelo su vrijeme javno izmjenjivali poruke i prijetnje. U cijeloj toj kakofoniji upravo su Rusi i Kinezi mogli naći materijala za stvaranje svojih strategija protiv Zapada.

'Neobično je da se sve to javno radilo. Nije to neobično s obzirom na komunikacijski stil predsjednika Trumpa, ali neobično je jer se time, paradoksalno, proizvodi nesigurnost. Takvo javno pregovaranje proizvodi nesigurnost i šalje poruku zemljama izvan NATO-a, prije svega Rusiji i Kini, da smo kao savez slabi i razjedinjeni, a to je ono što najviše žele čuti u Moskvi i Pekingu', ustvrdio je Raos, ističući da je Rutteov zadatak sad sve to ublažiti.

Što će se dalje događati?

Upravo bi to trebala biti odrednica budućih bilateralnih, pa čak i multilateralnih pregovora SAD-a s jedne te Danske i Grenlanda s druge strane. Zasad nije jasno hoće li se u to uključiti i EU, odnosno europske članice NATO-a, koje, usput spomenimo, nisu baš bile 'zagrijane' za pristupanje Odboru za mir, Trumpovoj privatnoj verziji UN-a.

'Šteta je već nastala. Ne možemo se praviti da se to nije dogodilo. Kao prvo, naglašavat će se sigurnosna dimenzija te će se nekako pokušati postaviti u okvire NATO-a. Druga stvar je da će se ipak revidirati taj ugovor iz 1955. godine. Treća stvar je da će i Amerikanci trebati ponuditi Dancima nešto zauzvrat.

Ako žele ta rudna bogatstva, onda bi to trebali predstaviti kao unapređenje kvalitete života na Grenlandu i implicirati da se Danska nije dovoljno brinula o njemu, što se već puštalo u medije. Puštala se i ta teza, koju Trump inače ima u vanjskoj politici, da su američki saveznici nezahvalni jer su Amerikanci desetljećima ulagali u europsku sigurnost, a da nisu dovoljno dobili zauzvrat te se sada trebaju naplatiti i tu dolazi priča s rudnim bogatstvima. Slična je to argumentacija kao sa Zelenskim. Dakle nema više besplatnog ručka. Neće Amerikanci više trpjeti to da saveznici budu nezahvalni', zaključio je analitičar Raos.