Prvi samostalno pripremljen obrok često je puno više od ručka. U njemu su i malo treme, nekoliko pitanja, pokoja pogreška, puno smijeha i onaj poseban osjećaj kada netko na kraju kaže: 'Ovo smo stvarno sami napravili.'

Za mnogu djecu taj se osjećaj prirodno događa kod kuće. Netko pomaže roditeljima oprati salatu, netko prvi put miješa s.mjesu za palačinke, netko kroz svakodnevicu nauči gdje stoje lonci, kako se postavlja stol ili što napraviti kad nešto zagori. To su male, obične lekcije koje se često ne doživljavaju kao učenje, ali kasnije postanu važan dio samostalnog života.

No nemaju svi mladi iste prilike. Djeca i mladi koji odrastaju u sustavu skrbi, u centrima i zajednicama mladih, često nemaju dovoljno prostora za takvo svakodnevno učenje. Obroci im najčešće dolaze pripremljeni iz profesionalnih kuhinja, a iako se posljednjih godina kroz organizirano stanovanje s odgajateljima sve više uključuju u pripremu jednostavnijih obroka, kuhanje i dalje ostaje jedna od vještina koju je važno dodatno razvijati prije izlaska u samostalniji život.

Upravo zato jedna zagrebačka kuhinja ovih dana nije samo mjesto na kojem se reže, miješa i kuša. Ona je prostor u kojem mladi uče kako se organizirati, kako preuzeti odgovornost, kako pitati kad zapne i kako se, korak po korak, osjećati sigurnije u onome što rade.

Riječ je o Kaufland školi kuhanja, projektu kojim Kaufland želi dati doprinos mladima koji se pripremaju za samostalan život izvan okvira centra. Nakon četiri uspješna ciklusa radionica, projekt se ove godine ponovno vratio u Zagreb, grad u kojem je prije dvije godine i započeo

Novi ciklus održava se na Veleučilištu Aspira, a namijenjen je mladima iz Zajednica mladih SOS Dječjeg sela i Centra za djecu Zagreb. Kroz šest praktičnih kulinarskih radionica, od 2. svibnja do 13. lipnja, 13 polaznika ima priliku upoznati osnove kuhanja, pripremati jednostavna jela i deserte, raditi uz stručnjake i u praksi vidjeti koliko jedna kuhinja može biti dobro mjesto za učenje životnih vještina.

U kuhinji se brzo vidi tko preuzima inicijativu, a tko treba malo ohrabrenja

Na početku radionice sve kreće jednostavno: radne površine, namirnice, pregače i zadaci koje treba podijeliti. Netko odmah pita što može raditi, netko oprezno promatra, a netko se tek nakon nekoliko minuta odvaži primiti nož, kuhaču ili zdjelu.

I baš se u tim malim trenucima vidi zašto ovakav projekt ima smisla. Kuhanje je konkretno. Nema puno skrivanja iza teorije. Treba nešto narezati, promiješati, isprobati, pričekati, pospremiti, dogovoriti se s osobom do sebe. Ako nešto ne uspije iz prve, treba naći rješenje. Ako netko zapne, netko drugi uskoči.

Za mlade koji se pripremaju za samostalniji život, to nisu sitnice. Znati pripremiti obrok znači znati napraviti nešto korisno za sebe. Ali znači i pratiti upute, planirati vrijeme, brinuti o detaljima i dovršiti ono što si započeo.

'Prvo sam mislio da ćemo više gledati nego raditi, ali odmah smo dobili zadatke. Malo mi je bilo čudno na početku, ali kad smo završili i probali jelo, baš sam bio ponosan', rekao je jedan od polaznika.

Druga sudionica najviše je zapamtila timski dio radionice. 'Svatko je radio nešto svoje, ali na kraju je sve moralo biti zajedno. Bilo mi je super kad smo skužili da smo stvarno napravili cijeli ručak', ispričala je.

Takve rečenice možda zvuče jednostavno, ali u njima je zapravo cijela poanta. Nije cilj samo da mladi nauče nekoliko recepata, nego da osjete da mogu sudjelovati, doprinijeti i napraviti nešto samostalno.

Kad chef pokaže trik, komplicirano odjednom postane izvedivo

Jedna od posebnosti Kaufland škole kuhanja je to što mladi ne rade sami, nego uz ljude koji kuhinju dobro poznaju. Kroz ovogodišnji ciklus vode ih poznata imena domaće gastro scene: Damir Tomljanović, Morana Mijač, Endrina Muqaj, Ivan Temšić i Ivana Čuljak, koja polaznicima približava svijet deserata i slastica.

Njihova uloga nije samo pokazati recept i provjeriti je li sve dobro ispalo. Oni polaznike uvode u proces: zašto se nešto priprema baš tim redom, kako se namirnice mogu bolje iskoristiti, što napraviti kada se umak previše zgusne, kako prepoznati da je nešto gotovo i zašto je u kuhinji važno ostati miran čak i kad se odjednom događa pet stvari.

Damir Tomljanović, primjerice, polaznicima je kroz praktičan rad pokazivao da se i složeniji zadaci mogu rastaviti na manje korake. A upravo je to mladima često najvažnije - da vide kako nešto što na početku djeluje teško postaje izvedivo kada im netko objasni bez pritiska i pokaže vlastitim primjerom.

Jedna polaznica posebno je uživala u pripremi keksa. “Mislila sam da će mi to biti najteži dio, ali na kraju mi je bio najbolji. Sad bih kekse stvarno probala napraviti sama”, rekla je.

Ovo je škola kuhanja, ali i škola strpljenja, dogovora i odgovornosti

Kuhanje vrlo brzo pokaže koliko su važne vještine koje se često uzimaju zdravo za gotovo. Treba slušati osobu koja vodi radionicu, ali i komunicirati s ekipom. Treba paziti na vrijeme, ali ne preskakati korake. Treba biti dovoljno samostalan da preuzmeš svoj zadatak, ali i dovoljno spreman pomoći nekome drugome.

Zato Kaufland škola kuhanja funkcionira kao puno više od kulinarske edukacije. U sigurnom i poticajnom okruženju mladi uče kako izgleda preuzeti odgovornost bez straha od pogreške. Uče da nije problem pitati. Da ne mora sve uspjeti savršeno. Da se do dobrog rezultata često dolazi kroz nekoliko pokušaja.

Za mlade koji će se jednog dana naći izvan poznatog okvira centra, upravo su takve vještine važne. Samostalnost ne počinje velikim odlukama, nego svakodnevnim situacijama: pripremiti doručak, organizirati vrijeme, oprati suđe, isplanirati što ćeš jesti sutra. Ono što nekome djeluje kao rutina, drugome može biti važan korak prema sigurnijoj budućnosti.

A kada na kraju radionice svi sjednu i probaju ono što su zajedno pripremili, rezultat je puno veći od obroka na tanjuru. Vidi se u samopouzdanju onoga tko je na početku bio tih, a na kraju sam servira jelo. Vidi se u komentaru polaznika koji kaže da će isto pokušati kod kuće. Vidi se u atmosferi u kojoj se rad, smijeh i učenje prirodno isprepliću.

Iz Kauflanda ističu da im je cilj mladima pružiti priliku da isprobaju nešto novo, steknu više sigurnosti u sebe i provedu vrijeme u opuštenoj i poticajnoj atmosferi.

'Kroz ovaj projekt želimo mladima pružiti priliku da isprobaju nešto novo, steknu više sigurnosti u sebe i provedu vrijeme u opuštenoj i poticajnoj atmosferi. Drago nam je što se Kaufland škola kuhanja ponovno održava u Zagrebu i nastavlja povezivati mlade s ljudima koji im kroz svoje iskustvo mogu prenijeti korisna znanja i inspirirati ih za dalje', naglasila je Sara Sinčić, voditeljica projekta.

Važnost projekta vidi se u malim pomacima

Ovakve radionice ne mijenjaju svakodnevicu odjednom. Njihova vrijednost često je u malim pomacima. U tome da netko prvi put napravi umak od početka do kraja. Da netko tko nije bio siguran u sebe shvati da može pratiti recept. Da netko preuzme zadatak bez čekanja da ga se posebno zamoli. Da netko nakon radionice kaže da bi isto jelo pokušao pripremiti kod kuće.

Za djecu i mlade koji odrastaju bez svakodnevnih prilika koje se u obiteljskom domu često podrazumijevaju, takva iskustva mogu biti posebno važan poticaj. Ne zato što će svi postati kuhari, nego zato što kuhanje nudi nešto vrlo konkretno: zadatak, proces i rezultat. A uz to i osjećaj da trud ima smisla.

'Najbolje mi je bilo kad smo na kraju svi sjeli za stol. Nije bilo kao da je netko drugi to napravio za nas, nego smo znali da smo mi sudjelovali', rekao je jedan od polaznika.

U tome je možda najlakše prepoznati širu ulogu Kaufland škole kuhanja. Ona mladima daje priliku da uče od stručnjaka, ali i jedni od drugih. Da se okušaju u situacijama koje će im trebati u svakodnevnom životu. Da kroz rad u kuhinji vježbaju ono što će im koristiti i izvan nje: dogovor, odgovornost, upornost i vjeru u vlastite mogućnosti.

Jer nekad je jedan tanjur dovoljan za važan korak naprijed

Na kraju radionice ostanu oprane zdjele, spremljene radne površine i tanjuri koji se brzo isprazne. Ostane i nekoliko novih recepata, poneki trik koji će se možda ponoviti kod kuće i osjećaj da je nešto što je na početku izgledalo nepoznato sada ipak malo bliže.

No najvažnije je ono što se ne vidi odmah. Sigurniji pokret, glasnije pitanje, spremnost da se preuzme zadatak, osmijeh nakon pohvale. Sve su to mali znakovi da se kroz kuhanje ovdje događa i nešto veće.

Zato Kaufland škola kuhanja nije samo projekt o pripremi jela. To je projekt o odrastanju, samostalnosti i učenju kroz iskustvo. O tome kako se uz podršku, dobar primjer i malo hrabrosti može napraviti više nego što se na početku mislilo.

Jer ponekad jedan tanjur, pripremljen vlastitim rukama, nije samo ručak. Ponekad je to prvi dokaz da se možeš osloniti na sebe.