Zagrebačka Povorka ponosa jučer je okupila tisuće sudionika i podupiratelja LGBTIQ+ zajednice. Među okupljenima bili su i brojni političari, no posebnu pozornost privukla je državna tajnica u Ministarstvu unutarnjih poslova Nevenka Lastrić-Đurić
Na povorku je stigla odjevena u hrvatski nogometni dres, što nije prošlo nezapaženo ni među sudionicima ni u medijima. U izjavi za Večernji list istaknula je poruku uključivosti i međusobnog poštovanja.
„Hrvatska je dovoljno velika za sve svoje boje”, rekla je Lastrić-Đurić, dodajući kako je „Hrvatska najjača kada većina štiti manjinu i kada zajednički gradimo društvo međusobnog poštovanja”.
Njezin nastup i sudjelovanje na Prideu ubrzo su izazvali reakcije unutar HSLS-a. Zamjenik predsjednika stranke Mirko Budiša javno se ogradio od njezina istupa, naglasivši da je riječ o osobnom političkom djelovanju koje ne odražava stavove značajnog dijela članstva i stranačkih tijela.
U priopćenju za medije Budiša je poručio:
„Kao zamjenik predsjednika HSLS-a, ali prije svega kao čovjek koji politički pripada vrijednostima većeg dijela našeg članstva i stranačkih tijela, osjećam dužnost jasno i bez uvijanja poručiti kako se oštro i u potpunosti ograđujem od prisustva, istupa i izjava naše državne tajnice na jučerašnjem Prideu.”
U nastavku je dodao i kako se Lastrić-Đurić „pritom predstavlja kao članica Predsjedništva HSLS-a, iako to nije”.
Ostatak priopćenja kojeg je potpisao Mirko Budiša prenosimo u cijelosti:
"Njezino sudjelovanje na tom prosvjedu, na kojem se ističu totalitarni simboli poput srpa i čekića te gdje se otvoreno poziva na revoluciju, kao i njezini naknadni medijski nastupi, smatram da predstavljaju isključivo njezin osobni čin i privatni politički stav.
Već dulje vrijeme svjedočimo njezinoj izrazitoj medijskoj prisutnosti, koja je u velikoj mjeri usmjerena na promociju tema i političkih poruka koje smatram primjerenijima ljevici nego HSLS-u. Pri tome koristi ime i poziciju HSLS-a kao paravan za vlastiti aktivizam i interes.
Dok jedan dio članova HSLS-a radi na revitalizaciji, terenskom radu i programskim smjernicama, drugi koriste priliku za medijsku samopromociju kao temelj za napredovanje ne poštujući stranačku hijerarhiju.
HSLS nikada neće postati politička preslika ljevičarskih liberalnih stranka, bez obzira na to tko takav smjer poticao ili podržavao. Uvjeren sam kako veliki dio članstva HSLS-ne želi da se stranci izvana nameće politički pravac djelovanja niti da se stvara politički prostor za repozicioniranje koji je suprotan njezinoj tradiciji.
Istodobno, kao zamjenik predsjednika HSLS-a, imam dojam da se javni prostor za političke stavove koje zastupam sve više sužava, dok se pojedinim drugim smjerovima unutar stranke daje znatno veća javna vidljivost. Svjestan sam da moje trenutno djelovanje može predstaviti borbu Davida protiv Golijata sa svim posljedicama, ali kao član HSLS-a od 1992. godine smatram svojom obvezom braniti vrijednosti zbog kojih sam u ovu stranku i ušao. Od toga neću odustati.
Želim jasno poručiti da je HSLS stranka razumnog, umjerenog, građanskog i ekonomskog liberalizma, a ne odskočna daska za ljevičarske eksperimente niti platforma za radikalni aktivizam. Dok naši građani svakodnevno vode borbu s rastućim troškovima života, inflacijom i nesigurnošću, medijski prostor okupiraju marginalne provokacije i propale ideologije čiji su promotori često pripadnici privilegirane „zlatne mladeži“.
Time se stvaraju duboke ideološke i ekonomske podjele koje troše društvenu energiju i usporavaju razvoj Hrvatske. Dok naslovnice pune ideološki performansi i njihovi promotori, ključne teme poput poreznog rasterećenja, gospodarskog rasta, borbe protiv korupcije i nepotizma, jačanja životnog standarda te stvaranja uvjeta za ostanak mladih u Hrvatskoj guraju se u drugi plan.
Inzistirat ću na tome da naši dužnosnici na svim razinama naglasak stave na ono zbog čega su izabrani na odgovoran i konstruktivan rad za boljitak svih građana, a ne na osobnu promociju i nametanje tema koje nemaju nikakve veze sa stvarnim interesima Hrvatske niti HSLS-a.
Na kraju želim istaknuti da podržavam društvo bez diskriminacije te poštivanje prava svih pojedinaca, bez obzira na njihovu vjersku, nacionalnu, etničku ili bilo koju drugu osobnu pripadnost. Istodobno smatram svojom dužnošću upozoriti da Zagreb kao glavni grad Hrvatske sve više postaje prostor selektivne demokracije, u kojem se pojedinim društvenim i ideološkim skupinama daje veći javni prostor i institucionalna vidljivost, dok se druge stavove često marginalizira ili unaprijed diskvalificira. Liberalizam nije jednoumlje. Liberalizam znači slobodu, odgovornost i jednaka pravila za sve", zaključio je Budiša.