Djeca bi se barem jedan sat dnevno trebala baviti intenzivnom tjelovježbom ako žele unaprijediti i održavati razinu tjelesne forme koja bi poboljšala njihove sposobnosti učenja, a škole su najlogičnije mjesto u kojem bi djeca trebala vježbati, s obzirom na to da u njima provode značajan dio dana.

Djeca koja su u dobroj tjelesnoj formi, upijaju i zadržavaju nove informacije učinkovitije od djece koja su izvan forme – zaključak je novog istraživanja, koje u pravo vrijeme propitkuje ispravnost odluke o smanjenju tjelesnog odgoja u školama u nekim zemljama.

Roditelji i znanstvenici koji proučavaju učinke tjelovježbe već dulje vrijeme, znaju da tjelesna aktivnost pomaže mladima da budu mirni i koncentrirani u školi i kod kuće, što korisno djeluje na njihovo obavljanje školskih zadataka. Reprezentativno istraživanje predstavljeno na Američkom fakultetu sportske medicine (American College of Sports Medicine) pokazalo je da su učenici četvrtih i petih razreda, koji su najmanje deset minuta prije testa iz matematike trčali i intenzivno vježbali, postigli bolje rezultate od onih koji su prije testa samo mirno sjedili.

U velikom istraživanju provedenom na gotovo 12.000 učenika u Nebraski, objavljenom u časopisu The Journal of Pediatrics, istraživači su proučavali tjelesnu formu i indeks tjelesne mase svakog djeteta te ocjene iz engleskog jezika i matematike, na temelju standardiziranih rezultata školskih testova. Pokazalo se da je bolja tjelesna forma povezana sa značajno boljim rezultatima na testovima, dok tjelesna masa nije imala gotovo nikakvu ulogu. Učenici s prekomjernom tjelesnom težinom koji su bili u relativno dobroj formi postigli su bolje rezultate od mršavije djece koja su bila izvan forme.

No, do danas nijedna studija nije istraživala utječe li i kako tjelesna forma na način na koji djeca uče. Stoga su istraživači sa Sveučilišta u Illinoisu (University of Illinois at Urbana-Champaign) okupili skupinu dječaka i djevojčica u dobi od devet i deset godina i testirali njihovu razinu tjelesne forme na traci za trčanje, nakon čega su 24 onih s najboljom tjelesnom formom i 24 onih koji su bili najviše izvan forme okupili u posebnom laboratoriju gdje su rješavali zadatke temeljene na pamćenju podataka.

Naravno, učenje je složen proces, koji uključuje ne samo pohranu novih podataka kroz proces kodiranja, nego i prisjećanje tih informacija kasnije. Podatak kojeg se nije moguće prisjetiti zapravo nije niti naučen. Prijašnja istraživanja pokazala su da djeca lakše i spremnije uče ako ih se testira odmah u procesu učenja. Izravno je pamćenje, bez prekida, teže, iako je to najčešći način na koji djeca uče.

U ovom su slučaju istraživači koristili oba pristupa učenju. Mladim ispitanicima dodijelili su iPadove na kojima je bilo pohranjeno nekoliko mapa izmišljenih zemalja. One su bile podijeljene na više regija, od kojih je svaka bila označena imenom koje se sastojalo od četiriju slova. Najprije su učenicima, odvojeno i na pravilnim mjestima na mapama, prikazivani nazivi regija. Nakon toga su nazivi regija prikazani najprije na pravilnim mjestima, nakon čega su pomaknuti na rub mape te su ih učenici morali pripojiti određenoj regiji. Sljedeći dan učenici su se vratili u laboratorij i morali pravilno označiti regije na mapi.

Rezultati, objavljeni u časopisu PLoS One, pokazali su da su se tijekom procesa u kojem se njihovo znanje testiralo tijekom učenja sva djeca slično ponašala kad se od njih tražilo da se prisjete imena regija. No, kad je u pitanju bio teži proces učenja – bez prekida radi testiranja – djeca koja su bila u boljoj formi pokazala su značajno bolje rezultate, pamteći oko 40 posto naziva regija, od skupine koja je bila izvan forme i upamtila oko 25 posto naziva regija.

Autori istraživanja objasnili su da ova otkrića pokazuju da u situacijama najvećih intelektualnih izazova za djecu viša razina tjelesne forme daje pozitivne učinke. Što je nešto teže naučiti, to će tjelesna aktivnost i forma imati značajniju ulogu u lakšem učenju.

Naravno, ovo se istraživanje nije usredotočilo posebno na tjelesnu aktivnost specifičnu za odmore između školskih satova, već na dugoročnu, općenitu razinu tjelesne forme kod mlađe djece. No, autori vjeruju da i na taj način suptilno naglašava važnost sličnih programa u školama usmjerenih na tjelesnu aktivnost tijekom odmora između satova.

Koautor istraživanja Charles Hillman, profesor kineziologije na Sveučilištu u Illinoisu i profesor na Institutu za naprednu znanost i tehnologiju Beckman na tom sveučilištu (Beckman Institute for Advanced Science and Technology), izjavio je da bi se djeca barem jedan sat dnevno trebala baviti intenzivnom tjelovježbom ako žele unaprijediti i održavati razinu tjelesne forme koja bi poboljšala njihove sposobnosti učenja. Istaknuo je i da su škole najlogičnije mjesto u kojem bi djeca trebala vježbati, s obzirom na to da u njima provode značajan dio dana. ‘Smanjenje ili ukidanje tjelesnog odgoja u školama, često u doba kad se smanjuju financijski troškovi, nije najbolji način da se osigura uspjeh u obrazovanju kod mladih ljudi’, zaključuju autori istraživanja.