Miljenko Smoje preminuo je 25. listopada 1995. godine, no njegove priče, legendarni televizijski likovi i britke rečenice o ljudima i Dalmaciji nisu izgubili ništa od svoje snage. Iza velikog pisca ostala je i dirljiva ljubavna priča sa suprugom Lepom.
Postoje ljudi koji toliko snažno obilježe jedan grad da ih ni desetljeća nakon smrti nije moguće odvojiti od njegovih ulica, ljudi i svakodnevice. Za Split je takav čovjek bio Miljenko Smoje. Prošla je 31 godina otkako je 25. listopada 1995. godine preminuo jedan od najvećih hrvatskih novinara i scenarista, čovjek koji je razumio Dalmaciju, njezine ljude, njihove slabosti, tvrdoglavost, humor i dobrotu.
Njegove riječi o rodnome gradu i danas se prepričavaju, a jedna je posebno ostala upamćena: 'Ako stavite šator nad gradom, dobit ćete najveći cirkus na svitu!' Bila je to rečenica koja je savršeno opisivala njegov odnos prema Splitu – beskrajnu ljubav pomiješanu s ironijom, kritikom i sposobnošću da se nasmije i vlastitom gradu.
Smoje je rođen 14. veljače 1923. godine u Splitu, a odrastao je u Velom Varošu, među ljudima koji će poslije postati nepresušan izvor njegovih priča. Nije pisao o velikim povijesnim događajima iz perspektive vladara i političara. Njega su zanimali ribari, težaci, konobari, susjedi, mali obrtnici i ljudi koje bi mnogi drugi pisci jedva primijetili.
Stvorio je likove koji su postali dio naših života
Novinarsku karijeru gradio je u Slobodnoj Dalmaciji, u kojoj je počeo raditi 1948. godine. Pisao je reportaže, putopise, humoreske i feljtone, a posebno je bio poznat po svom osebujnom dalmatinskom jeziku. Smojini tekstovi nisu samo opisivali ljude i događaje. Čitajući ih, gotovo ste mogli čuti razgovor za susjednim stolom, osjetiti miris mora ili zamisliti život nekadašnjega Splita.
Najširu popularnost donijele su mu televizijske serije 'Naše malo misto' i 'Velo misto', čiji su likovi već desetljećima sastavni dio domaće televizijske povijesti.
Tko se ne sjeća doktora Luigija, kojega je nezaboravno utjelovio Karlo Bulić, njegove Bepine u izvedbi Asje Kisić ili Roka Prča, jednog od najpoznatijih likova Borisa Dvornika? 'Naše malo misto' prvi je put prikazano 1970. godine, a njegove epizode i danas izazivaju isti osmijeh kao prije više od pola stoljeća.
Deset godina poslije stiglo je 'Velo misto', velika televizijska kronika Splita u prvoj polovici 20. stoljeća. Kroz sudbine Meštra, Strikana, Netjaka i brojnih drugih likova Smoje je prikazao grad koji je prolazio kroz društvene, političke i povijesne promjene, ali je pritom zadržavao vlastiti karakter.
U središtu obiju serija uvijek su bili ljudi. Smoje je njihove mane prikazivao bez uljepšavanja, ali i bez podcjenjivanja. Upravo zato njegovi likovi nisu ostali zarobljeni u prošlosti, nego i danas djeluju nevjerojatno stvarno.
Lepa je bila njegova najveća životna ljubav
Iza poznatog pisca stajala je i posebna ljubavna priča. Njegova supruga Lepa bila mu je životna suputnica, oslonac i osoba s kojom je dijelio gotovo sve. Vjenčali su se 10. travnja 1962. godine u Žrnovnici, mjestu u kojem su poslije pronašli svoj mir.
Koliko su bili povezani, pokazuje i njezino potresno prisjećanje na razdoblje kada su doznali da je Smoje teško bolestan. Liječnici su im objasnili da mu operacija neće pomoći, a Lepa je poslije priznala koliko ih je ta vijest slomila.
'Stalno je valjalo normalno živit', kazala je opisujući njihove posljednje zajedničke dane.
Smoje se ni tijekom života nije uklapao u očekivanja okoline. Bio je kritičan prema moćnicima, rugao se licemjerju i nije se ustručavao pisati o nepravdi. Devedesetih je nastavio objavljivati u Feral Tribuneu, a njegov odnos s dijelom političke i društvene javnosti ostao je složen.
Ipak, njegove priče nadživjele su sve prijepore. Split mu je 2023. godine, u povodu stote godišnjice rođenja, posvetio brojne kulturne programe, a na Matejušci je otkriven i njegov spomenik. Postavljen je ondje gdje su more, ribari, Varoš i grad koji je toliko volio gotovo nadohvat ruke.
Smoje i Lepa zajedno počivaju u Žrnovnici, gdje je uređena i spomen-soba posvećena njegovu životu i stvaralaštvu.
Danas, 31 godinu nakon njegove smrti, možda je najveći dokaz Smojine veličine to što ga se ljudi ne prisjećaju samo na obljetnice. Njegove rečenice i dalje se citiraju, njegove serije gledaju nove generacije, a njegove priče i dalje zvuče kao da su napisane jučer.
Jer Split se promijenio, mijenjaju se ljudi, običaji i vremena, ali ono što je Miljenko Smoje prepoznao u tom gradu gotovo da se nije promijenilo. I baš zato, i nakon toliko godina, čini se kao da nikada nije ni otišao.
