U modernoj vojnoj povijesti višenamjenski palubni lovci F/A-18F Super Hornet nisu bili namjenski dizajnirani za protupodmorničku borbu, s obzirom na to da ne posjeduju integrirane sonare, sonarne plutače ni protupodmornička torpeda. Međutim operativni podaci iz nedavne savezničke vojne kampanje Epski bijes (Epic Fury), pokrenute 28. veljače, zabilježili su nesvakidašnji taktički presedan u kojem je F/A-18F Super Hornet uspješno neutralizirao iransku podmornicu.

Mlažnjak koji nosi oznaku uništenja podmornice pripada mornaričkoj eskadrili borbenih aviona poznatoj kao Black Aces, sa sjedištem u mornaričkoj bazi Lemoore u Kaliforniji. Eskadrila leti modificiranom inačicom mornaričkog F/A-18F Super Hornet, specijaliziranom za bombardiranje kopnenih ciljeva. Za razliku od tradicionalnih borbenih zrakoplova Super Hornet, zrakoplovi kojima su opremljeni Black Aces leti s časnikom za naoružanje u drugom sjedalu.

Tijekom operacije Epski bijes, oružane snage SAD-a i Izraela suočile su se s dobro utvrđenim sustavom obalne obrane i minijaturnim te dizelsko-električnim podmornicama Iranske ratne mornarice i mornarice Iranske revolucionarne garde, poput onih klasa Gadir i Fateh, osobito u blizini strateški ključnog Hormuškog tjesnaca i akvatoriju grada Čabahara. Valja napomenuti da je geopolitičke tenzije na ovom bojištu pratio i intenzivan informacijski rat.

Mrežna integracija obavještajnih i napadačkih sustava

Primjerice, iranska je strana paralelno tvrdila da je njezina protuzračna obrana uspješno oborila isti taj F/A-18 iznad Čabahara, što je američko Središnje zapovjedništvo (US CENTCOM) promptno demantiralo priloženim vizualnim dokazima i oznakom 'false', odnosno da je riječ o iranskoj dezinformaciji. U stvarnosti su avioni F/A-18 uspješno izbjegavali infracrvene vođene rakete i prijenosne protuzračne sustave zahvaljujući manevarskim sposobnostima pilota te su nastavili izvršavanje misija nadzora i udara.

Kako platforma F/A-18F ne raspolaže klasičnim protupodmorničkim arsenalom, njezino djelovanje protiv podvodnog cilja zahtijevalo je oslanjanje na koncept Združenog svedomenskog zapovijedanja i nadzora (JADC2) napredne generacije te vanjske senzorske sustave.

Prema dostupnim vojnim analizama, eliminacija iranske podmornice izvedena je unutar složenog, višeslojnog operativnog lanca. Sustavi za rano upozoravanje i strateško izviđanje, poput bespilotnih letjelica tipa Global Hawk na velikim visinama i stealth platformi tipa RQ-170 Sentinel, precizno su locirali i identificirali cilj u plićim priobalnim vodama ili u trenutku površinske plovidbe ili punjenja baterija. Dostupni podaci ukazuju i na to da je akciji potapanja iranske podmornice prethodila mrežna integracija nekoliko slojeva obavještajnih i napadačkih sustava.

Podaci o koordinatama preneseni su u realnom vremenu mrežom koja se oslanja na umjetnu inteligenciju izravno u taktički prikaz situacije na terenu putem kokpita aviona F/A-18F. Bez potrebe za lansiranjem torpeda, Super Hornet je iskoristio svoj konvencionalni jurišni arsenal.

Doktrinarna lekcija

Stručnjaci vjeruju da je napad najvjerojatnije izveden vođenim bombama opremljenim laserskim ili GPS navođenjem, kao što su one iz serije JDAM ili preciznim raketama zrak-zemlja, ciljajući podmornicu dok je bila u poluuronjenom stanju, na vezu u bazi ili u plitkom gazu, gdje je bila vizualno i radarski uočljiva. Stoga uspjeh ovog napada redefinira fleksibilnost primjene taktičkog zrakoplovstva.

Nužno je pojasniti da tradicionalna doktrina nalaže da se borba protiv podmornica prepušta specijaliziranim helikopterima poput MH-60R ili patrolnim zrakoplovima kao što su P-8 Poseidon, međutim u uvjetima visoke prijetnje od iranskih naprednih protuzračnih sustava teže i sporije protupodmorničke platforme izložene su prevelikom riziku.

Brzi lovci poput F/A-18F Super Horneta, koji su u ovoj akciji djelovali kao jurišnici i posjeduju sposobnost visokog preživljavanja u neprijateljskom zračnom prostoru, dokazali su se kao učinkovito rješenje za lov na podmornice u plitkim morima i obalnom pojasu, pod uvjetom da je osigurana potpuna senzorska umreženost. Ova taktika nadopunila je ostale asimetrične metode uništenja iranskih pomorskih efektiva, a one su uključivale upotrebu balističkih raketa ATACMS, projektila Hellfire i bespilotnih površinskih plovila.

Vojni analitičari ocjenjuju da to što je F/A-18F Super Hornet uništio iransku podmornicu predstavlja trijumf mrežnocentričnog ratovanja nad tradicionalnim, strogo podijeljenim namjenskim ulogama vojnih platformi. Doktrinarna lekcija iz operacije Epski bijes upućuje na to da u modernom konfliktu visoke dinamike precizni zračni udar, vođen obavještajnim podacima dobivenima pomoću AI-a, može uspješno neutralizirati čak i podvodne prijetnje, trajno mijenjajući taktički priručnik palubnog zrakoplovstva.