Europska unija je smanjila ovisnost o ruskim energentima nakon početka invazije na Ukrajinu, ali četiri i pol godine poslije Rusija i dalje ostvaruje milijarde eura prihoda od europskih kupaca. Članice EU-a od veljače 2022. potrošile su oko 238 milijardi eura na ruski plin, naftu i ugljen, a posebno zabrinjava ovisnost pojedinih država o ruskoj nafti te nuklearnom gorivu i tehnologiji. Unija se priprema za potpunu zabranu uvoza ruskog plina, no odustajanje od ostalih energenata pokazuje se puno složenijim, piše njemački ARD
Europa je nakon početka ruske invazije 2022. odlučila što prije prekinuti energetsku ovisnost o Moskvi. U tome je djelomično uspjela, ponajprije kada je riječ o prirodnom plinu. Prema Benu McWilliamsu, energetskom stručnjaku briselskog instituta Bruegel, EU je od početka ruske invazije smanjio količinu plina koju uvozi iz Rusije za približno 75 posto, prenosi taggeschau.
Još početkom 2022. Rusija je osiguravala gotovo polovicu europskog uvoza plina. Danas je njezina uloga manja, a Unija je već donijela propise kojima planira potpuno obustaviti preostale isporuke. No podaci o ukupnoj energetskoj trgovini pokazuju da europsko odvajanje od Rusije još nije dovršeno.
vezane vijesti
Europa Rusiji platila 238 milijardi eura
Prema podacima projekta Russia Fossil Tracker, koji vodi finski Centar za istraživanje energije i čistog zraka (CREA), 27 članica Europske unije od početka ruske invazije kupilo je ruske nafte, plina i ugljena u vrijednosti od približno 238 milijardi eura.
Dio zastupnika u Europskom parlamentu upozorava da prihodi od izvoza energenata Rusiji omogućuju financiranje rata protiv Ukrajine. 'Gdje je obećano zakonodavstvo? Gdje je vaša hrabrost da vlastitim primjerom pokažete put?' upitala je švedska eurozastupnica Hanna Gedin, kritizirajući Europsku komisiju zbog kašnjenja plana za potpuno ukidanje uvoza ruske nafte.
Europska unija već je utvrdila rokove za završetak uvoza ruskog prirodnog plina. Prema usvojenim pravilima, zabrana uvoza ukapljenog prirodnog plina (LNG) na temelju preostalih dugoročnih ugovora stupa na snagu 1. siječnja 2027. godine.
Uvoz ruskog plina plinovodima trebao bi potpuno prestati 30. rujna 2027., uz mogućnost produljenja do 1. studenoga ako bude potrebno osigurati dovoljnu popunjenost skladišta prije zime.
No situacija s naftom je složenija. Iako se udio ruske nafte u ukupnom europskom uvozu snažno smanjio, neke članice i dalje ovise o ruskim isporukama. Među njima su Mađarska i Slovačka, koje naftu dobivaju naftovodom Družba. Europska komisija najavila je zaseban zakonodavni prijedlog za potpuno ukidanje uvoza ruske nafte, ali on još nije predstavljen.
Trumpov sporazum s Putinom izazvao nove napetosti
Na neizvjesnost u europskoj energetskoj politici utjecali su potezi američkog predsjednika Donalda Trumpa. Washington je početkom listopada postigao dogovor s Moskvom o povratku ruskog dizela na međunarodno tržište, a potom je Trumpova administracija odgodila stupanje na snagu novih sankcija Rusiji.
Europski političari i energetski stručnjaci smatraju da bi ponovno oslanjanje na ruske energente bilo ozbiljna pogreška. 'Ponovno kupovati energiju od Rusije bila bi ludost', rekao je McWilliams. Smatra da Trumpova politika prema Moskvi ne bi smjela utjecati na europsku odluku o prekidu energetske ovisnosti o Rusiji.
Slično razmišlja i njemački socijaldemokratski eurozastupnik Jens Geier. 'U odnosu smo ovisnosti o nekome tko potiče rat i to moramo što prije prekinuti', poručio je.
Problem koji se često zanemaruje: Rusko nuklearno gorivo
Za razliku od plina i nafte, tema ovisnosti europske nuklearne industrije o Rusiji je manje prisutna u političkim raspravama. Podaci europske agencije Euratom pokazuju da je uvoz uranija iz Rusije na visokoj razini i nakon početka rata.
Rusija je 2025. osigurala gotovo 16 posto prirodnog uranija isporučenog europskim nuklearnim elektranama. Još je važnija njezina uloga u određenim fazama prerade i obogaćivanja nuklearnog goriva. Ruska državna kompanija Rosatom nastavila je poslovati na europskom tržištu, a u pet članica EU-a, Bugarskoj, Češkoj, Mađarskoj, Slovačkoj i Finskoj, nalaze se nuklearni reaktori ruske konstrukcije.
Zbog njihovih tehničkih posebnosti zamjena postojećih dobavljača goriva nije jednostavna. Situaciju dodatno komplicira projekt u njemačkom Lingenu, gdje francuska kompanija Framatome planira proizvoditi gorivne elemente za reaktore ruske konstrukcije koristeći tehnologiju ruskog Rosatoma.
Projekt je dobio odobrenje njemačkih vlasti uz stroge uvjete, ali suradnja s ruskom državnom kompanijom i dalje izaziva političke prijepore. Prema McWilliamsu, financijska vrijednost nuklearne suradnje manja je od prihoda koje Rusija ostvaruje prodajom nafte i plina, ali njezin je strateški značaj velik.
'U novčanom smislu ti iznosi nisu toliko veliki. Za Putinov ratni stroj nafta i plin mnogo su važniji. No problem s uranijem jest strateška ovisnost o Rusiji', objasnio je.
Odvajanje od Rusije nije jednostavno, a Europi prijeti nova ovisnost
Francuski eurozastupnik Pascal Canfin upozorava da je prekid suradnje s Rusijom u nuklearnom sektoru tehnički zahtjevniji od zamjene dobavljača plina ili nafte. Europske nuklearne elektrane nabavljaju uranij iz više država, uključujući Kanadu, Kazahstan i Australiju, ali zamjena ruskih usluga i goriva za pojedine vrste reaktora zahtijeva dodatna ulaganja, prilagodbe i vrijeme.
Canfin smatra da Europa mora nastaviti povećavati udio električne energije iz obnovljivih izvora kako bi smanjila svoju ovisnost o uvoznim fosilnim gorivima. No i takva strategija nosi novi rizik. Velik dio opreme potrebne za energetsku tranziciju, ponajprije solarnih panela i dijelova tehnologije za obnovljive izvore, proizvodi se u Kini.
