Što biste učinili da vaše dijete zakasni u školu zbog javnog prijevoza, a nastavnik mu zbog toga ne dopusti ulazak na sat? Upravo takvu situaciju opisala je Sabina Lončar, bivša predsjednica udruge Sjena, čija je objava na društvenim mrežama otvorila raspravu o školskim pravilima, disciplini i razumijevanju prema učenicima.

Prema njezinim riječima, dijete je zbog kašnjenja javnog gradskog prijevoza stiglo na nastavu 15 minuta nakon početka sata. Međutim, nastavnik mu navodno nije dopustio da uđe u učionicu pa je preostalih 30 minuta provelo na školskom hodniku. Majku je posebno pogodilo to što, kako tvrdi, nitko dijete nije ni pitao zbog čega kasni.

'Pravila bi trebala služiti obrazovanju'

Lončar je u opširnoj objavi postavila pitanje koje nadilazi pojedinačni slučaj: Je li zadaća škole kažnjavati učenike zbog kašnjenja ili im omogućiti što više vremena provedenog u nastavi?

Istaknula je da razumije potrebu za školskim pravilima, odgovornošću i poštovanjem obveza, ali smatra da bi njihov smisao trebao biti poticanje učenika na sudjelovanje u nastavi.

'Pravila bi trebala služiti obrazovanju, a ne obrazovanje pravilima', poručila je.

Prema njezinu mišljenju, nastavnik je mogao evidentirati kašnjenje, upozoriti učenika i naknadno razgovarati o razlozima, a pritom mu dopustiti da ostatak sata provede u učionici.

Umjesto toga, tvrdi, dijete je ostalo pred vratima, premda je došlo u školu i željelo sudjelovati na nastavi.

Majka smatra da se takvim postupanjem učenicima šalje pogrešna poruka, osobito ako kasne zbog okolnosti na koje ne mogu utjecati.

'Djeci je mjesto na nastavi, a ne na hodnicima'

U svojoj objavi Lončar se osvrnula i na problem velikog broja školskih izostanaka. Pritom je navela podatak o gotovo 38,6 milijuna sati izostanaka učenika u Hrvatskoj tijekom školske godine 2025./2026.

Upozorila je na proturječje između nastojanja da se smanji broj izostanaka i situacija u kojima učenik, iako je došao u školu, ne smije prisustvovati nastavi.

Posebno je istaknula položaj djece koja svakodnevno ovise o javnom prijevozu, prometnim gužvama i voznim redovima, ali i učenika s teškoćama kojima su kontinuitet i jasno strukturirana nastava posebno važni.

Otvorila je i pitanje što se događa kada roditelj može opravdati cjelodnevni izostanak, ali ne i kratko kašnjenje te upozorila da takva praksa može dovesti do nelogičnih situacija.

'Djeci je mjesto na nastavi, a ne na hodnicima', zaključila je.

ZET je potvrdio kašnjenje, ali izgubljeni sat nitko ne može vratiti

Prema riječima Sabine Lončar, ZET je naknadno izdao opravdanje zbog kašnjenja javnog prijevoza. Međutim, smatra da time nije riješen problem jer vrijeme koje je dijete provelo izvan učionice više nije moguće nadoknaditi.

Naglasila je i da ne želi govoriti samo o vlastitom djetetu, nego o svim učenicima čiji roditelji možda nemaju mogućnost ili znanje propitivati slične odluke.

Ovaj slučaj ponovno otvara pitanje gdje završava školska disciplina, a počinje potreba za pedagoškom fleksibilnošću. Pravila o dolasku na nastavu važna su za organizaciju rada, no jednako je važno voditi računa o okolnostima pojedinog učenika i njegovoj sigurnosti.

Zasad je javno dostupna majčina verzija događaja, dok očitovanje škole i nastavnika nije objavljeno u izvještaju koji je potaknuo raspravu. Stoga ostaje nepoznato kojim se konkretnim školskim pravilom nastavnik vodio i postoje li dodatne okolnosti koje bi objasnile njegovu odluku.

Upravo zato ova priča može biti povod za širu raspravu: Kako postupiti prema učeniku koji zakasni, a pritom ne zanemariti ni disciplinu ni pravo djeteta na obrazovanje?