Sve je počelo 1. studenoga 2024. godine, kada se na nedavno obnovljenom željezničkom kolodvoru u Novom Sadu srušila betonska nadstrešnica. U tragediji je poginulo 16 ljudi, a događaj koji je u početku otvorio pitanja sigurnosti građevinskih radova ubrzo je prerastao u simbol mnogo dubljeg nezadovoljstva stanjem u Srbiji.

Za studente i velik dio građana rušenje nadstrešnice nije bilo samo pitanje građevinske odgovornosti. Postalo je simbol sustava u kojem se, prema njihovim tvrdnjama, javni poslovi dogovaraju netransparentno, institucije ne rade neovisno, a politička odgovornost izostaje. Studenti su zahtijevali objavu cjelokupne dokumentacije o obnovi kolodvora, utvrđivanje odgovornosti za tragediju i procesuiranje odgovornih. Njihova temeljna poruka bila je jednostavna: institucije moraju raditi svoj posao.

Kako su počeli studentski prosvjedi?

Prva okupljanja počela su nakon tragedije u Novom Sadu, a nezadovoljstvo se ubrzo proširilo na sveučilišta. Studenti su počeli blokirati fakultete, prometnice i važne gradske raskrižja. Organizirali su prosvjedne šetnje, višesatne blokade i simbolične akcije kojima su tražili odgovornost državnih institucija.

Krajem siječnja 2025. deseci tisuća ljudi okupili su se na jednoj od glavnih prometnica u Beogradu. Guardian je tada opisao neobičnu atmosferu: studenti su igrali šah, košarku i karte, dijelila se besplatna kava, a postavljeni su i šatori za one koji su namjeravali ostati preko noći.

Prosvjedi su bili mirni, ali poruke vrlo odlučne. 'Ovdje smo kako bismo našoj vladi poručili da je odgovorna nama', rekao je tada za Guardian 22-godišnji student prava Uroš Pantović.

Njegov kolega, student tehničkih znanosti Jovan Stikić, poručio je da se studenti bore za vlastitu budućnost i državu.

'Ovdje se borimo za ovu zemlju i njezin ustav', rekao je.

U sljedećim mjesecima prosvjedi su se proširili iz Beograda i Novog Sada na Niš, Kragujevac i brojne manje gradove i mjesta. Studentima su se pridruživali profesori, srednjoškolci, poljoprivrednici, odvjetnici, liječnici i drugi građani.

Pokret bez vođe koji je odluke donosio na plenumima

Jedna od najvažnijih posebnosti studentskog pokreta bila je njegova organizacija. Za razliku od tradicionalnih političkih stranaka, studenti nisu željeli imati jednog vođu. Odluke su donosili na plenumima, odnosno studentskim skupštinama na kojima su se raspravljala i izglasavala važna pitanja. Takav model trebao je spriječiti koncentraciju moći u rukama pojedinaca, ali i otežati pokušaje političkog pritiska na pokret.

Postojala su i jasna pravila ponašanja. Prosvjedi su trebali biti mirni, a sudionici su nakon okupljanja čistili prostor na kojem su boravili. Pokret se oslanjao na donacije hrane, pića i drugih potrepština, dok su studenti naglašavali neovisnost o upravama fakulteta i oporbenim strankama.

Nisu željeli da njihov pokret postane produžena ruka tradicionalne oporbe, kojoj također nisu u potpunosti vjerovali.

'U Srbiji se ne borimo samo protiv vladajuće stranke, nego za promjenu cijelog sustava', bila je poruka koju su studenti ponavljali tijekom prosvjeda.

Zašto ostavka premijera nije zaustavila prosvjede?

Pod pritiskom masovnih okupljanja tadašnji premijer Miloš Vučević podnio je ostavku krajem siječnja 2025. godine. Vučević je ranije bio gradonačelnik Novog Sada tijekom početnih faza projekta obnove željezničkog kolodvora, zbog čega se njegovo ime često spominjalo u raspravama o političkoj odgovornosti.

Aleksandar Vučić najavljivao je objavu dokumentacije o obnovi kolodvora, promjene u vladi i pomilovanja pojedinih sudionika prosvjeda.

No studenti nisu odustali. Smatrali su da pojedinačne ostavke i predsjednička obećanja nisu dovoljni ako institucije ne počnu djelovati samostalno. Njihov zahtjev bio je da se odgovornost utvrđuje kroz pravosuđe i druge nadležne institucije, a ne političkim odlukama predsjednika države.

Kako je nastala Studentska lista?

Kako su prosvjedi trajali, studentski pokret suočio se s pitanjem kako zahtjeve za institucionalnim promjenama pretvoriti u konkretne političke odluke. Dotad su studenti izbjegavali povezivanje s tradicionalnim oporbenim strankama, smatrajući da bi takva suradnja mogla narušiti njihovu neovisnost i povjerenje građana.

Umjesto toga, oblikovala se ideja o posebnoj izbornoj listi koja bi okupila ljude različitih profesija, generacija i političkih iskustava, ali povezane zahtjevima za odgovornijom državom.

Tako je nastala lista 'Studenti pobeđuju'.

Njezin nastanak označio je važnu promjenu: pokret koji je gotovo dvije godine djelovao kroz blokade, prosvjede i građanski aktivizam odlučio je sudjelovati u institucionalnoj političkoj borbi. Studenti nisu željeli stvoriti klasičnu stranku s jednim prepoznatljivim vođom. Umjesto toga, na listu su uključili sveučilišne profesore, liječnike, ekonomiste, znanstvenike, sportaše, umjetnike i druge javne osobe.

Tko je Ilija Srdanović, čovjek na čelu Studentske liste?

Jedno od najvažnijih imena pokreta postao je Ilija Srdanović, 56-godišnji kardiolog iz Novog Sada, koji je izabran za nositelja Studentske liste. Srdanović je liječnik Instituta za kardiovaskularne bolesti Vojvodine i profesor Medicinskog fakulteta u Novom Sadu.

Za razliku od Aleksandra Vučića, koji je političku karijeru gradio desetljećima, Srdanović u izbornu utrku nije ušao kao profesionalni političar, nego kao liječnik i sveučilišni nastavnik. Njegova kandidatura bila je dio nastojanja studenata da na čelo liste postave osobu koja dolazi izvan tradicionalnih stranačkih struktura.

Srdanović se tijekom prosvjeda priključio studentskim aktivnostima, među ostalim i biciklističkim akcijama, a njegov javni angažman postupno ga je doveo u središte političkih zbivanja.

Njegov izbor pokazuje i koliko je Studentska lista ideološki raznolika. Uz zahtjeve za borbu protiv korupcije i neovisnost institucija, među kandidatima postoje različiti pogledi na nacionalna, društvena i vanjskopolitička pitanja.

Srdanović je tijekom kampanje nastojao naglasiti ono što povezuje različite dijelove pokreta: potrebu za odgovornošću vlasti i promjenom načina upravljanja državom.

Iako je Srdanović nositelj liste, to ne znači automatski da će postati predsjednik vlade. Studentski pokret zadržao je kolektivni model odlučivanja, a pitanje budućeg mandatara jedno je od važnijih koje će morati riješiti nakon izbora.

Tko su ostali poznati ljudi na listi?

Studentska lista okupila je niz javnosti poznatih imena, ali i stručnjake koji se ranije nisu profesionalno bavili politikom. Među najpoznatijima je Dejan Bodiroga, legendarni srbijanski košarkaš, koji je zauzeo 24. mjesto na listi. Bodiroga je godinama javno podržavao studentske prosvjede, a sudjelovao je i na završnom predizbornom skupu na beogradskom Trgu Slavija.

Među kandidatima je i Dejan Šoškić, bivši guverner Narodne banke Srbije i profesor Ekonomskog fakulteta, koji donosi iskustvo u vođenju važnih financijskih institucija. Na listi se nalazi i sociolog Jovo Bakić, sveučilišni profesor i dugogodišnji kritičar Vučićeve vlasti.

Zanimljivo je i ime Feđe Dimovića, odvjetnika i člana hip-hop skupine Beogradski sindikat, poznate po nacionalno i konzervativno orijentiranim tekstovima. Tu je i inženjer Zoran Đajić, koji je u javnosti postao poznat nakon tragedije na novosadskom kolodvoru, kada je govorio o okolnostima obnove i dokumentaciji povezanoj s radovima.

Među ostalim kandidatima ističu se politolog Zoran Stojiljković, psiholog Aleksandar Baucal, glumac Tihomir Stanić i drugi predstavnici akademske, kulturne i stručne javnosti.

Upravo ta raznolikost pokazuje da Studentska lista nije nastala kao ideološki homogena politička organizacija, nego kao široka platforma okupljena oko zahtjeva za promjenom sustava.

Studenti osvojili većinu, Vučić priznao poraz

Na izvanrednim parlamentarnim izborima 25. listopada 2026. Studentska lista suočila se s koalicijom 'Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija'. Izborni dan obilježila je velika izlaznost, ali i brojne prijave nepravilnosti i incidenata.

Vučić je u nedjelju navečer priznao poraz svoje liste. Prema prvim projekcijama CeSID-a i Ipsosa, Studentska lista osvojila je oko 52 posto glasova i 138 mandata, dok je Vučićeva lista dobila oko 39,3 posto glasova i 104 mandata. Nešto drukčiju procjenu objavila je CRTA, prema kojoj je Studentska lista osvojila oko 51 posto glasova i 134 mandata.

Konačnu raspodjelu mandata treba potvrditi Republička izborna komisija.

Je li ovo kraj Aleksandra Vučića?

Pobjeda Studentske liste otvara pitanje znači li izborni poraz i završetak političke ere Aleksandra Vučića. Vučić je više od desetljeća bio središnja figura srbijanske politike. Na čelu vlade bio je od 2014. do 2017. godine, a zatim je preuzeo predsjedničku dužnost.

Prvi put za predsjednika Srbije izabran je 2017., a drugi mandat osvojio je 2022. godine.

Prema Ustavu Srbije, ista osoba može biti izabrana za predsjednika Republike najviše dva puta, što znači da Vučić ne može osvojiti treći predsjednički mandat.

Međutim, Vučić je u rujnu 2026. podnio ostavku na predsjedničku dužnost kako bi se kandidirao za premijera na izvanrednim parlamentarnim izborima. Njegova ostavka otvorila je put prijevremenim predsjedničkim izborima.

Poraz na parlamentarnim izborima zato za njega ima posebno značenje. Nakon što je napustio predsjedničku funkciju, pokušao se vratiti na čelo izvršne vlasti kao premijer, ali je njegova lista, prema prvim projekcijama, izgubila parlamentarnu većinu. To ipak ne znači da je njegova politička karijera nužno završena.

Ustavno ograničenje odnosi se na predsjedničku dužnost, a ne na mogućnost vođenja političke stranke, sudjelovanja na budućim izborima ili preuzimanja drugih državnih funkcija.

Vučić bi se teoretski mogao ponovno kandidirati za premijera ili neku drugu političku funkciju.

Sljedeća velika bitka: Predsjednički izbori

Nakon parlamentarnih izbora Srbiju očekuje još jedan važan politički test – izbor novog predsjednika države. Vučić se zbog ustavnog ograničenja od dva mandata ne može ponovno kandidirati za tu dužnost.

Za Studentsku listu predsjednički izbori bit će prilika da provjeri može li potporu s parlamentarnih izbora prenijeti i na izbor kandidata za šefa države.

No pred pokretom je i zahtjevniji zadatak: pokazati može li iz prosvjedne organizacije prerasti u političku snagu sposobnu upravljati državom. To uključuje sastavljanje vlade, donošenje proračuna, gospodarsku politiku, reformu pravosuđa, borbu protiv korupcije i odnose s međunarodnim partnerima.

Posebno osjetljiva pitanja bit će odnos prema Europskoj uniji, Rusiji, Kini i Kosovu, o kojima među kandidatima Studentske liste postoje različita stajališta.