Gostujući u emisiji 'Nedjeljom u 2', poznati hrvatski glumac Leon Lučev prisjetio se teških iskustava iz Domovinskog rata i posljedica koje su ga pratile dugo nakon njegova završetka. Otvoreno je govorio o strahovima, traumatičnim sjećanjima i odluci da potraži stručnu pomoć
Gost ovotjednog izdanja emisije 'Nedjeljom u 2' bio je poznati hrvatski glumac Leon Lučev, koji je u razgovoru s Aleksandrom Stankovićem otvoreno razgovarao o jednom od najtežih razdoblja svojeg života.
Iako se dotaknuo i aktualnih filmskih tema, posebno emotivan dio razgovora odnosio se na njegovo sudjelovanje u Domovinskom ratu i traumama s kojima se suočavao godinama nakon njegova završetka. Lučev je u rat otišao kao vrlo mlad čovjek, a povratak svakodnevnom životu bio je mnogo teži nego što je tada mogao razumjeti.
Godinama se suočavao s posljedicama rata
Glumac je otkrio da su ratna iskustva ostavila dubok trag na njegovu svakodnevicu. Nakon povratka mučio se sa strahovima i klaustrofobijom, zbog čega mu je čak i putovanje autobusom predstavljalo velik problem.
'Pet-šest godina se nisam mogao voziti autobusom, imao sam klaustrofobiju i strah od prostora iz kojega ne mogu izaći', ispričao je Lučev.
Posebno su ga pogađala sjećanja povezana s ratnom opremom i događajima kojima je svjedočio.
'Kada bih vidio svoje ratne čizme, u nosu sam imao miris leševa', prisjetio se glumac, otkrivši koliko su snažno ta iskustva ostala prisutna i nakon završetka rata.
Psihoterapija mu je pomogla na putu oporavka
U jednom trenutku odlučio je potražiti stručnu pomoć i krenuti na psihoterapiju, koju pohađa i danas. Priznao je da je taj proces bio emotivno zahtjevan, ali i iznimno važan za razumijevanje svega što je proživio.
'Podsvijest je čudesna, što sve ispliva iz nje i što sve ti na nekom putovanju kroz nju otkriješ', rekao je.
Važnu ulogu u njegovu oporavku imala je i gluma. Upis na Akademiju dramske umjetnosti otvorio mu je put prema profesiji koja ga je, kako je objasnio, neprestano poticala na suočavanje s vlastitim emocijama. Proces oporavka usporedio je s guljenjem luka, naglašavajući da se promjene događaju postupno i da je za njih potrebno vrijeme.
Posebno iskustvo pronalazi u radu sa zatvorenicima
Osim glumačkom karijerom, Lučev se posljednjih godina bavi i vođenjem radionica u zatvorima, gdje kroz razgovor i izražavanje emocija nastoji potaknuti sudionike na međusobno razumijevanje. Govoreći o jednom iskustvu iz šibenskog zatvora, opisao je koliko ga je iznenadila otvorenost muškaraca s kojima je radio.
'Ako igdje postoje rane, postoje u zatvoru. Ako igdje postoji potreba i prostor za komunikacijom, to je zatvor', istaknuo je.
Otkrio je i da vodi radionice poezije, u kojima sudionike potiče da kroz stihove progovore o vlastitim osjećajima i iskustvima.