Trumpov govor o stanju nacije

Nekad se to u američkim tabloidnim medijima zvalo puff piece, a danas se zove govor američkog predsjednika o stanju nacije, i to najduži u povijesti. Svjestan da ga uskoro čekaju izbori na pola mandata, Trump je u Kongresu isukao sve najjače adute: pozdrav hokejaškoj reprezentaciji, odlikovanja ratnim veteranima, sve garnirano nizom pretencioznih usklika o tome kako 'Amerika ponovno pobjeđuje, toliko da više ne zna što činiti s tim' i da ovakav rast nitko nikad nije imao.

Ništa, naravno, o anketama koje pokazuju da ga podržava tek 40 posto građana, o ICE kornjačama koji mlate ljude po ulicama, o kidnapiranju predsjednika drugih država i prijetnjama od Irana do Grenlanda. Umjesto toga, tek par novih ideja iz sektora ekonomije, poput štednih računa za radničku klasu ili dogovora s kompanijama iz sektora umjetne inteligencije o energetskim kapacitetima.

Na temu presude Vrhovnog suda, koja zabranjuje sve njegove carine, na što je isprva prijetio da će uvesti 15 posto globalnih carina, pa onda srezao to na 10 posto, nije imao riječi već – gestu. Stisnuo je ruku sucima koje je još prije nekidan nazivao stranim plaćenicima. Toliko o opasnom i goropadnom Trumpu i njegovim poltronima, koje je Jimmy Kimmel solidno podbo u videu u kojem… bolje da ne prepričavamo, pogledajte sami.

500 milijardi eura za obnovu Ukrajine

U tjednu za nama obilježena je i četvrta godina od početka ruske invazije na Ukrajinu, rata čiji kraj nije ni na vidiku te nam sve više izgleda kao neizlječiv čir na želucu. Uz uobičajene lamentacije Europe da će ostati uz Ukrajinu do kraja te odgovore iz Kremlja da kraj neće biti tako brzo, iako i Rusija osjeća gadne posljedice, saznali smo i koliko će nas poslijeratna obnova Ukrajine – bar u ovom trenutku – koštati.

Prema zajedničkom izvješću Ukrajine, Svjetske banke, Europske unije i Ujedinjenih naroda, u sljedećem desetljeću obnova će koštati nadrealnih 500 milijardi eura. Najteže pogođeni sektori su stambeni sektor, promet i energetika, pa će tako obnova prometnica koštati 82, energetike 77, trgovine i industrije 54, a poljoprivrede 47 milijardi eura. Najviše od toga stući će se u regijama Harkiv i Donbas, gdje su sukobi najintenzivniji, a tko će na obnovi najviše zaraditi, dosadašnje iskustvo nam govori, ne treba puno nagađati. Oni koji su rat najviše zagovarali, naravno.

Orban blokira europski zajam Ukrajini, Slovačka isključila struju

Upravo jedan od velikih infrastrukturnih objekata oštećenih u ratu – naftovod Družba, preko kojega su bivše socijalističke zemlje godinama dobivale jeftinu rusku naftu, a Rusi su ga u ratu onesposobili – ovoga tjedna postao je povod novog prijepora između Putinu bliskih Mađarske i Slovačke te Ukrajine. Sve je počelo u ponedjeljak, kad su Ukrajinci pogodili naftnu crpnu stanicu Kaleikino, jedan od glavnih infrastrukturnih objekata u Tatarstanu, doduše daleko od Družbe. Ovo važno transportno čvorište nalazi se čak 1000 kilometara u dubini ruskog teritorija pa je ljutiti Putin očito dao nalog svojim paževima Orbanu i Ficu da krenu vršljati po Europi.

Orban je jedva dočekao ugurati to u svoj predizborni kontekst i prvo je, nakon cijele sapunice s Janafom, krenuo kukati da je Ukrajina – a ne Rusija – namjerno onesposobila Družbu te prijeti da će zbog toga blokirati najnoviji zajam EU-a Ukrajini. Pritisak je čak garnirao otvorenim pismom Zelenskom, u kojemu ga moli da ne uvlači Mađarsku u rat. Ursula von der Leyen ovoga puta ima razumijevanja za Orbanove lamentacije, pa se u Bruxellesu trenutno traži rješenje da vuk bude sit, a ovce na broju. Teret rješenja problema prebačen je pritom na – Hrvatsku.

Slovačka je, s druge strane, od Bruxellesa tražila da pošalje inspekciju na teren kako bi se utvrdilo je li naftovod zbilja oštetila Ukrajina ili zavrnuo Zelenski. U međuvremenu, Slovaci su zavrnuli pipu električne energije Ukrajini – barem onu koja se tiče hitne opskrbe. Komercijalni ugovori i dalje se odvijaju normalno, tako da u Ukrajini ima struje. Osim, naravno, ako im infrastrukturu pogode Rusi.

Merz-edes u kineskom autu

A ako vas bune onolike silne reklame za kineske aute na televiziji, prespavali ste činjenicu da je kineska autoindustrija, a možda i industrija kao takva, preko noći progutala dosadašnji sinonim za ovaj biznis – onu njemačku. Zato su presudni razgovor u proteklom tjednu, bar što se tiče gospodarstva Njemačke i svih manjih zemalja vezanih za nju (pa tako i Hrvatske), u Pekingu vodili njemački kancelar Friedrich Merz i kineski premijer Li Qiang.

Merz je Liju rekao da Njemačka 'vrlo konkretno zabrinuta' suradnjom s Kinom i želi je 'učiniti pravednijom. Li mu je uzvratio da bi s Nijemcima volio raditi na očuvanju slobodne trgovine, aludirajući na ponašanje Trumpa i SAD-a. Nije nevažno to da je Merz sa sobom u Kinu poveo izaslanstvo od 30 tvrtki, među kojima su Volkswagen i BMW. Kineska državna agencija Xinhua pak citira istraživanje njemačke gospodarske komore, prema kojem inovacijski napredak u Kini ima pozitivan povratni učinak na njemačka sjedišta kompanija. Sve u rukavicama, a elektricitet se osjeti u zraku.

Berlinale i politika

Osim natezanja s Kinezima, njemački – pa posljedično i europski i svjetski medijski prostor – proteklog tjedna popunili su i odjeci Berlinalea. Jednu od najuglednijih europskih filmskih smotri od početka ovogodišnjeg izdanja pratila je rasprava o ulozi politike u umjetnosti, a pokrenuo ju je predsjednik žirija, legendarni njemački redatelj Wim Wenders, izjavom da bi se umjetnost trebala kloniti politike, misleći – dakako – na izraelsko-palestinsko pitanje.

Na to je otvorenim pismom reagiralo čak 80 glumaca, a među njima su i velika imena poput Tilde Swinton, Javiera Bardema i Mikea Leigha. Oni su tražili od Berlinalea da prekine 'institucionalnu šutnju', a festival je mislio da će to, u nekom blažem obliku, učiniti dodjelom nagrade za debitantski film sirijsko-palestinskom redatelju Abdalahu al Hatibu. On je pak nagradu preuzeo ogrnut palestinskom maramom i zastavom, a Njemačku optužio za 'partnerstvo u genocidu'.

Njemačko ministarstvo kulture, koje upravlja Berlinaleom, sazvalo je izvanredan sastanak da bi smijenilo ravnateljicu festivala Triciu Tuttle, no to se na kraju ipak nije dogodilo, što ne znači da neće, jer njemački ministar zaštite okoliša ljutit je i ponižen napustio festival. Usput, ako nekog i to zanima, Zlatnog medvjeda osvojila su 'Žuta pisma' njemačko-turskog redatelja İlkera Çataka, film za koji je upravo Wenders naglasio da 'izaziva trnce, upozorava na znakove despotizma i prijetnju represije koja bi se mogla dogoditi i u našim zemljama'. Simbolički, nema što.

Dobro došao, Island?

Nakon više od desetljeća 'političkog hlađenja' Island je formalno sve bliže Europskoj uniji. Premijerka Kristrun Frostadottir najavila je referendum o ponovnom otvaranju pristupnih pregovora, čime se ta otočna država vraća pitanju koje je 2013. godine sama stavila na led.

Razlog za preokret nije ideološki, već se tiče rasta troškova života i sigurnosne neizvjesnosti nakon rata u Ukrajini, a oni su natjerali Islanđane da ponovno promisle koliko zapravo žele ostati izvan europskog kluba. Ankete pokazuju da interes za članstvo raste, a vlada već priprema parlamentarnu rezoluciju i datum glasanja. Predložit će ga ovog proljeća.

Island je već u Schengenu i među osnivačima NATO-a, dakle duboko integriran u zapadne strukture, ali i dalje formalno izvan EU-a. Referendum koji dolazi mogao bi zato biti manje pitanje 'ulaska' u Europu, a više priznanje da je Island u njoj već dugo, samo bez stolice za stolom.

Pentagon vs. Anthropic

Sukob između Silicijske doline i Pentagona postao je blago neugodan – i to blago rečeno – a sve je počelo ultimatumom koji je naposljetku odbijen. Naime američko ministarstvo obrane dalo je šefu AI tvrtke Anthropic Dariju Amodeiju rok da ukloni zaštitne mehanizme iz AI modela Claude. U suprotnom, poručili su, riskira gubitak ugovora vrijednog 200 milijuna dolara i potencijalno stavljanje tvrtke na svojevrsnu crnu listu.

Anthropic je odbio taj zahtjev, a Amodei poručio da na to 'ne može pristati mirne savjesti'. O čemu se točno radi? Pentagon traži pravo korištenja umjetne inteligencije u svim 'zakonitim' scenarijima, što bi u praksi moglo otvoriti vrata masovnom nadzoru i autonomnom oružju bez ljudske kontrole. Anthropic tvrdi da je upravo ograničavanje takvih primjena bilo ključno u pregovorima, a nova verzija ugovora ostavila je mogućnost da se zaštite jednostavno zaobiđu.

Pentagon pak odgovara da Anthropic iznosi bezvezarije i tvrdi da nema namjeru koristiti AI za nadzor Amerikanaca ili potpuno autonomno oružje, a istovremeno prijeti raskidom partnerstva i proglašavanjem tvrtke 'rizikom za lanac opskrbe' ako ne popusti. Tko postavlja granice umjetnoj inteligenciji – država koja je financira ili kompanije koje je razvijaju? U Trumpovoj eri takva nedoumica više nikog ni ne čudi, pitanje je samo koliko će se moćne tech tvrtke moći tome suprotstaviti.

Kako je Punch uzvratio udarac (punch)

Malo kome suze nisu navrle na oči nakon videa sedmomjesečnog mladunca makakija, imena Punch, kojeg je majka napustila. Punch je dugo samovao jer ga majmuni u zoološkom vrtu nedaleko od Tokija nisu prihvatili u svoju skupinu. Ništa neobično, tako životinjski svijet funkcionira, no na prizor usamljenog majmunčića kojeg drugi odbacuju i kamen bi zaplakao.

Viralni hit postao je nakon što su mu čuvari poklonili plišanog oraguntana kojeg je Punch svugdje vukao sa sobom i tako dobio prijeko potrebnu sigurnost koja mu je nedostajala. Duga dlaka igračke pokazala se idealnom za hvatanje i smirivanje mladunca, a stručnjaci su objasnili da je takva privrženost očekivana jer mladi makakiji u ranoj dobi ovise o fizičkom kontaktu kako bi razvili sigurnost i socijalne vještine. Iako je u početku imao poteškoća u komunikaciji s drugim majmunima, čuvari kažu da se postupno sve bolje uklapa u skupinu. Go little rockstar!

Kako su mladi u Europi prigrlili AI

Umjetna inteligencija među mladima u Europi više nije trend nego nova stvarnost, ali podaci otkrivaju da se kontinent razvija u dvije brzine. Prema Eurostatu, čak 58 posto mladih u Hrvatskoj koristilo je generativni AI u posljednja tri mjeseca, što zemlju smješta u europsku sredinu – ispred dijela regije, ali još daleko od digitalnih predvodnika.

Na vrhu ljestvice nalaze se Grčka, Estonija i nordijske zemlje, gdje AI koristi i više od četiri petine mladih, pa i jug Europe očito brzo prihvaća nove alate. Nasuprot tome, dio srednje i istočne Europe ostaje oprezniji: Rumunjska, Srbija i Sjeverna Makedonija bilježe znatno niže udjele, a Turska je uvjerljivo na začelju.

Hrvatska se tako nalazi između dva svijeta – iza Slovenije, Austrije i Češke, ali ispred Italije i većine susjedstva. Posebno iznenađuje Njemačka, u kojoj AI koristi tek nešto više od polovice mladih, što pokazuje da ekonomska snaga ne znači automatski i bržu digitalnu prilagodbu. Generacija Z već maltene živi s umjetnom inteligencijom, a države tek pokušavaju sustići svoje mlade građane.