Prema podacima neovisnog ruskog medija MediaZona, potvrđeni broj poginulih ruskih vojnika premašio je 186.000, što je gotovo 13 puta više od gubitaka Crvene armije u desetogodišnjem ratu u Afganistanu 1980-ih.

Dok su milijuni Ukrajinaca napustili zemlju, a oni koji su ostali preživljavaju zimu pod napadima na energetsku infrastrukturu, u samoj Rusiji rat ima drukčije lice.

Pogranične regije poput Kurska i Belgoroda bile su izložene topničkim napadima, udarima dronova, pa čak i upadima ukrajinskih snaga, a dio Kurske oblasti privremeno je bio pod ukrajinskom kontrolom.

Unatoč tome, svakodnevni život u velikim gradovima poput Moskve i Sankt Peterburga odvija se gotovo bez vidljivih tragova rata te mnogi doživljavaju sankcije Zapada tek kao neugodnost. Al Jazeera je razgovarala s Rusima koji žive u domovini i izvan nje.

Zapadni brendovi nestali, stigli kineski i korejski

Moskovljanin Andrej opisuje nagli rast cijena, ali i činjenicu da se potrošačke navike nisu bitno promijenile. Kaže da su trgovine i dalje pune, dostavljači i taksisti su posvuda, a redovi u supermarketima dugi kao i prije.

Ipak, promjene su primjetne. Fotograf Kiril iz Sankt Peterburga navodi da su mnogi zapadni brendovi nestali s polica i mogu se pronaći preko preprodavača, ali po višim cijenama.

Neke južnokorejske kompanije, poput LG-ja, ponovno nude kućanske aparate na ruskom tržištu, a kineski proizvođači sve više preuzimaju prostor. No kvaliteta, tvrdi, često nije na razini proizvoda iz Njemačke ili Poljske.

Zbog financijskih ograničenja i isključenja ruskih banaka iz dijela međunarodnog sustava plaćanja neki su otvorili račune u susjednim državama da bi mogli koristiti strane aplikacije i servise.

Osim ekonomskih promjena, rat je donio strože političke mjere. Kremlj je od 2022. godine uveo zakone koji kažnjavaju širenje 'lažnih vijesti' o vojsci. Blokirane su platforme poput Facebooka i Instagrama dok su YouTube, WhatsApp i Telegram otežano dostupni.

Država promovira domaće alternative kao što je RuTube, a mlađe generacije takve poteze doživljavaju kao zadiranje u privatnost i ograničavanje slobode.

Potpora ratu i promjena stavova

Iako je teško procijeniti stvarno raspoloženje javnosti zbog restriktivnih zakona, istraživanja pokazuju da rat i dalje uživa široku potporu.

Dio građana, poput Vladislava iz Saratova, u početku je sumnjao u opravdanost invazije, no s vremenom je prihvatio službeni narativ o 'denacifikaciji' Ukrajine i danas podržava ratne ciljeve Kremlja.

S druge strane, Kiril priznaje da je invaziju doživio kao diplomatski neuspjeh, ali smatra da, kad je rat već započeo, Rusija mora ići do kraja. Istodobno odbacuje ideju reparacija ili potpunog poraza.

U velikim gradovima prisutna je i apatija te mnogi pokušavaju ignorirati politiku i fokusirati se na svakodnevni život.

Dezerteri i odlazak iz zemlje

Za neke, međutim, rat nije moguće ignorirati. Aleksandar Medvedev, mobiliziran u elitnu postrojbu, nakon iskustava na bojištu u Luhanskoj oblasti napustio je vojsku i pobjegao iz zemlje uz pomoć organizacije Get Lost, koja pomaže dezerterima.

Kaže da ga proganja spoznaja da sudjeluje u ratu koji nikome ne donosi dobro, već samo smrt i razaranje.

U prvoj godini rata procjenjuje se da je oko dva milijuna Rusa napustilo zemlju. Među njima je i Mike iz Jekaterinburga, koji se preselio u Berlin. Danas pomaže drugim Rusima u inozemstvu, ali je razočaran i Zapadom i ruskom liberalnom opozicijom.

Između normalizacije i zamora

Četiri godine rata ostavile su Rusiju u svojevrsnom raskoraku. U pograničnim regijama on je opipljiva stvarnost dok se u metropolama život nastavlja gotovo uobičajeno. Trgovine su pune, ali izbor je drukčiji. Internet je dostupan, ali ograničen. Kritika vlasti postoji, ali uz visok rizik.

Unatoč sankcijama, gubicima i odlascima, potpora ratu ostaje značajna. No ispod površine među dijelom društva rastu zamor, cinizam i nepovjerenje.

Rat je promijenio Rusiju, na prvi pogled ne uvijek značajno, ali su promjene vidljive u svakodnevici, institucijama i odnosu građana prema državi.