Iako oružani sukob između Rusije i Ukrajine ima korijene u događajima iz 2014. godine, uključujući aneksiju Krima i sukobe u Donbasu, eskalacija 2022. godine označila je prekretnicu u europskoj sigurnosnoj arhitekturi nakon Hladnog rata. Prema ocjenama vojnih analitičara, rat je tijekom svoje četvrte godine trajanja poprimio obilježja pozicijskog i tehnološki intenzivnog ratovanja.

Analitičari ističu da su se linije bojišnice stabilizirale na pojedinim dijelovima, ali i naglašavaju da su borbe obilježene kombinacijom konvencionalnih operacija, uporabe bespilotnih letjelica, dalekometnog topništva i kibernetičkih napada. Dodaju da je ukrajinska vojska, oslonjena na zapadnu vojnu pomoć, razvila strategije fleksibilne obrane i ograničenih protuofenziva, a ruska strana primjenjuje taktike iscrpljivanja uz mobilizaciju ljudstva i prilagodbu industrijske proizvodnje ratnim potrebama.

U tom kontekstu rat u Ukrajini postao je primjer suvremenog hibridnog sukoba, u kojem informacijski rat, energetski pritisci i ekonomske sankcije igraju jednako važnu ulogu kao i operacije na terenu. Stručnjaci primjećuju da je on značajno utjecao na odnose između NATO-a i Rusije, produbljujući nepovjerenje i potičući jačanje istočnog krila Sjevernoatlantskog saveza. Proširenje NATO-a te povećanje obrambenih proračuna brojnih europskih država intenziviralli su koordinaciju u području sankcija, vojne pomoći i energetske diversifikacije, čime je dodatno naglašena geopolitička dimenzija sukoba.

S druge strane, rat je pridonio redefiniranju globalnih odnosa moći. Pojedine države izvan euroatlantskog prostora zauzele su neutralan ili pragmatičan stav, balansirajući između ekonomskih interesa i normativnih načela međunarodnog prava. Valja podsjetiti da je time otvoreno pitanje dugoročne stabilnosti međunarodnog poretka utemeljenog na pravilima. Dobri poznavatelji sukoba podsjećaju da su četiri godine rata rezultirale velikim brojem poginulih i ranjenih te milijunima raseljenih osoba. Unutarnje raseljavanje i izbjeglički valovi značajno su opteretili društvene i ekonomske sustave obje države. Uz to, dugotrajnost rata produbila je demografske gubitke Ukrajine, narušila obrazovni i zdravstveni sustav te izazvala trajne psihološke posljedice za civilno stanovništvo.

Potraga za novim saveznicima

Obnova infrastrukture, uključujući energetsku mrežu, prometnice i stambene objekte, također predstavlja ključne izazove u postratnom razdoblju. Procjene troškova obnove dosežu stotine milijardi eura, što zahtijeva koordinirani međunarodni angažman i dugoročnu financijsku potporu. Rat je imao snažne posljedice na globalna tržišta energije i hrane dok su poremećaji u izvozu žitarica i energenata doveli do inflacijskih pritisaka, osobito u državama u razvoju. Tijekom rata europske države su ubrzale tranziciju prema alternativnim izvorima energije i smanjenju ovisnosti o ruskim fosilnim gorivima, čime je on djelovao kao katalizator energetske transformacije. Istodobno sankcije protiv Rusije i protusankcije utjecale su na restrukturiranje trgovinskih tokova, potičući stvaranje novih ekonomskih savezništava i alternativnih financijskih mehanizama.

Geopolitički analitičari navode da je na četvrtu obljetnicu rata jasno da sukob nadilazi bilateralni okvir te predstavlja test otpornosti međunarodnog sustava. Stručnjaci vjeruju i da mogući scenariji uključuju nastavak rata iscrpljivanja, zamrznuti sukob s povremenim eskalacijama ili diplomatski proces koji bi doveo do prekida vatre i pregovora o trajnom rješenju. Međutim duboko ukorijenjeno nepovjerenje između Kijeva i Moskve i različiti politički ciljevi otežavaju postizanje kompromisa. Stoga dobri poznavatelji ukrajinsko-ruskih prilika smatraju da će posljedice ovog rata snažno oblikovati međunarodne odnose, sigurnosne strategije i ekonomske tokove još desetljećima.

Svakodnevna analiza događaja na terenu ukazuje na to da je on prerastao iz inicijalne faze manevarskog pokretanja snaga u dugotrajni sukob iscrpljivanja s jasno podcrtanim lokalnim i globalnim implikacijama. Prema tvrdnjama stručnjaka, prognoze njegovog daljnjeg razvoja ovise o nizu varijabli, ponajviše o vojnoj dinamici na terenu, razini međunarodne potpore, unutarnjopolitičkim procesima u zaraćenim državama te širem geopolitičkom kontekstu.

Jedan od najizglednijih scenarija, smatraju analitičari, jest nastavak rata niskog do srednjeg intenziteta, uz stabilizaciju bojišnica. Takav zamrznuti sukob karakterizirali bi povremeni taktički pomaci bez strateškog preokreta. U tom slučaju bi obje strane nastojale sačuvati postojeće pozicije uz minimalne teritorijalne promjene, a rat bi se pretvorio u dugotrajni sigurnosni problem za Europu. Alternativno su mogući ograničeni proboji potaknuti tehnološkim inovacijama poput dronova i preciznog dalekometnog oružja, ali i promjenama u razini vojne pomoći. Međutim, s obzirom na dubinu ukrajinskih obrambenih linija i logističke izazove, radikalni preokret u kratkom roku čini se manje vjerojatnim.

Oblikovanje europske sigurnosne arhitekture

Ključan čimbenik u prognoziranju daljnjeg razvoja sukoba jest razina potpore koju Ukrajina dobiva od zapadnih saveznika, osobito od NATO-a i Europske unije. Održavanje vojne, financijske i političke potpore utjecat će na sposobnost Kijeva da zadrži obrambene kapacitete i eventualno pokrene ofenzivne operacije. Istodobno Rusija nastoji prilagoditi svoju ekonomiju ratnim uvjetima te produbiti odnose s državama izvan euroatlantskog kruga. Time se sukob dodatno internacionalizira, a njegova dinamika postaje čvršće povezana s globalnim odnosnima moći i energetskim tržištima.

Prognoze također ovise o političkoj stabilnosti unutar zaraćenih država. Pojedini analitičari vjeruju da dugotrajnost sukoba može potaknuti ratni zamor stanovništva, gospodarske pritiske i političke napetosti. U demokratskim društvima to može rezultirati promjenama političkih prioriteta dok u autoritarnijim sustavima može dovesti do pojačanih represivnih mjera ili kontroliranih reformi.

Diplomatsko rješenje ostaje teoretska mogućnost, no trenutačno je ograničena dubokim nepovjerenjem i suprotstavljenim ciljevima. Potencijalni pregovori mogli bi biti potaknuti vojnom pat-pozicijom ekonomskim iscrpljivanjem ili međunarodnim pritiscima. Međutim svaki sporazum morao bi omogućivati sigurnosna jamstva, status spornih teritorija i dugoročne mehanizme nadzora, što proces čini kompleksnim i dugotrajnim.

Što nakon rata?

Bez obzira na ishod, rat u Ukrajini dugoročno će oblikovati europsku sigurnosnu arhitekturu. Očekuje se nastavak jačanja obrambenih kapaciteta europskih država, potraga za novim energetskim izvorima i redefinicija odnosa Zapada i Rusije. Također, sukob će svakako poticati rasprave o budućnosti međunarodnog poretka utemeljenog na pravilima te ulozi velikih sila u njegovu očuvanju ili transformaciji.

Prognoze rata u Ukrajini pak upućuju na nastavak složenog i višedimenzionalnog sukoba bez brzog i jednostavnog rješenja. Najvjerojatniji scenarij u srednjoročnom razdoblju jest kombinacija vojne nepromijenjene pozicije i povremenih eskalacija, uz paralelne diplomatske inicijative ograničenog dosega. Dugoročni ishod, uvjereni su analitičari, ovisit će o sposobnosti aktera da usklade sigurnosne interese s političkom realnošću i međunarodnim normama.