I prije no što je službeno pokrenut, plan EU, vrijedan 20 milijardi eura, o izgradnji velikih središta umjetne inteligencije našao se na udaru kritičara.
Kad je prije više od godinu dana predsjednica Europske komisije, Ursula von der Leyen, predstavila europski odgovor na američki plan za izgradnju brojnih AI podatkovnih centara, sve je izgledalo izvrsno na papiru. Europska unija trebala bi uložiti 20 milijardi eura u izgradnju ogromnih računalnih središta umjetne inteligencije i tako barem malo smanjiti zaostatak koji je nastao prošlih godina.
No, sve su glasniji kritičari koji u pitanje dovode cijeli plan. Od toga postoji li uopće u Europi potražnja za računalnom snagom koja se planira izgraditi, kao i hoće li to uopće vratiti Europu u ravnopravnu utrku s Kinom i SAD-om.
Pitanje je i bi li neučinkovit plan izgradnje takvih AI centara dodatno unazadio Europu.
'Nitko mi nije mogao objasniti kakav poslovni slučaj planiraju s tim gigatvornicama', istaknuo je za Politico, njemački zastupnik Zelenih u Europskom parlamentu, Sergej Lagodinski.
Dodaje da je na njegovo pitanje o potrebama za takvim centrima, odgovor bio 'samo nam trebaju'.
Službeno objašnjenje iz Europske komisije ističe kako bi novi centri smanjili ovisnost Europe o drugim kontinentima.
Prije svega, žele osigurati računalnu snagu europskim startupima i istraživačima kako bi se uhvatio korak za vodećim američkim tvrtkama koje se bave razvojem velikih programskih jezika (LLM).
Komisija je još 2024. godine najavila planove za izgradnju 19 superračunala usmjerenih na umjetnu inteligenciju, nazvanih tvornicama umjetne inteligencije. Sljedeći korak trebale bi biti gigatvornice. Cilj je stvoriti europski pandan američkom projektu Stargate, kroz izgradnju četiri do pet mega postrojenja. Bili bi četiri puta veći od AI tvornica i pokretalo bi ih 100 tisuća grafičkih procesorskih jedinica.
EK je osnovala fond težak 20 milijardi eura za svoje planove, a ideja je da ostatak izgradnje financira kombinacija javnog i privatnog novca. Kad je Komisija tijekom prošle godine ispitivala interes za takav dogovor, podneseno je ukupno 76 ponuda za uspostavu takvih gigatvornica na 60 lokacija u 16 zemalja.
Tko će koristiti te gigatvornice?
Za EK to je dovoljan pokazatelj da interes postoji. Sad bi trebalo uslijediti finaliziranje nekih od tih ponuda i raspisivanje formalnog poziva za podnošenje prijedloga. No, kritičari ističu kako nije jasno koje će tvrtke koristiti kapacitete gigatvornica, jer Europa nema toliko velikih tvrtki kojima je takva snaga potrebna.
Jedina tvrtka koja bi mogla profitirati od toga je francuski Mistral, ali oni su se odlučili na izgradnju vlastite infrastrukture. Još su u veljači najavili ulaganje od 1,2 milijarde eura u podatkovne centre u Švedskoj, a u ožujku su prikupili 830 milijuna dolara za financiranje podatkovnog centra u blizini Pariza.
To je bio signal Komisiji da računalnu snagu ponudi industriji, a ne programerima velikih jezičnih modela.
I dok Komisija tvrdi da bi gigatvornice trebale omogućiti Europi da smanji svoju ovisnost o SAD-u i Kini, kritičari ističu kako bi se u te gigatvornice trebali ugrađivati čipovi za AI koji se proizvode u američkoj Nvidiji.
Grupa od 18 europarlamentaraca upozorila je da podatkovnim centrima dominira jedan dobavljač te postavila logično pitanje: 'Kako Komisija namjerava koristiti inicijative gigatvornica umjetne inteligencije za smanjenje strateške ovisnosti Europe?'. Iz Komisije za sad nisu odgovorili na pitanje oko dobavljača.
Neki kritičari upozoravaju kako je Europa u AI utrku krenula prekasno i s premalim opsegom ulaganja. Za usporedbu, OpenAI ima u planu uložiti 500 milijardi dolara u izgradnju svoje AI infrastrukture, a Anthropic 50 milijardi dolara.
Kritičari stoga savjetuju Komisiji da, za početak, udvostruči iznos.