Svi koji su od pamtivijeka sanjali o tome da i za stolnim računalom koriste tipkovnicu sličnu onoj na laptopu u posljednje vrijeme konačno dolaze na svoje. Epomakerova serija Luma dosad nas je blagoslovila 84-postotnom tipkovnicom, a ona, pored aluminijskog kućišta i niskog praga tipkanja, donosi malo živosti u obliku RGB pozadine i šarenih tipki Enter (i Esc). Najnovija iteracija uspješnog modela niskog profila dolazi u stopostotnom superkompaktnom formatu te uz značajke kakve smo inače znali susretati u svijetu modularnih mehaničkih tipkovnica.

Epomakerov minimalist

Tim rečeno, Luma100 je mehanička tipkovnica s taktilnim prekidačem koja, u maniri vjerojatno najpopularnijeg uzora, Apple Magic Keyboarda, naglašava svoj vrlo čist dizajn, nizak profil i na koncu – prenosivost. U kutiji s njom, pored USB kabela, nekoliko prekidača, čupala za kapice i uputa, dolazi kožni etui za prijenos. To donekle ima smisla uzmemo li u obzir da je riječ o relativno velikom proizvodu koji, s druge strane, čak ni unatoč aluminijskom kućištu i bateriji od 3000 mAh nije pretjerano težak.

Baterija, tipke i RGB

Moje iskustvo s tipkovnicom prije svega bilo je centrirano oko spajanja na računalo žicom, što znači da se nisam previše oslanjao na bateriju. To se u retrospektivi pokazalo kao vrlo dobar izbor jer Luma100 u bežičnom načinu rada uz upaljen RGB radi kraće u usporedbi s konkurencijom. S druge strane, zbog manjeg kapaciteta baterija se puni puno kraće. Drugu stvar koju moram naglasiti jer mi predstavlja vjerojatno najveći trn u oku čini raspored tipki.

Zbog zbijenog rasporeda tipke sa strelicama podvlače se ispod Shifta i nametljivo se zbijaju uz Ctrl, Fn i Alt. To znači da ćete, pored hrpe tipfelera, slučajno pritiskati one koje uopće niste planirali, što je dosta velik problem prilikom brzog tipkanja: neobična pozicija tipke lako izbaci korisnika iz takta, a mnogima se ne da intenzivno je koristiti tjedan dana da bi naučili izbjegavati Alt. S druge strane, akustika i osjećaj samog tipkanja su, nakon što se napokon naviknete, vrlo udobni.

Još jedna vrlo pohvalna stvar su legende na samim tipkama jer jasno pokazuju neke od FN kratica te dobro propuštaju svjetlost, što uz jako lijep RGB čak do neke mjere opravdava paljenje opcije koja će vas u konačnici koštati samo uranjenog punjenja pomoću USB-a.

Premijsko iskustvo tipkanja

Tipke nisu ni preglasne ni pretihe, a linearni prekidači daju ugodan uzvratni pritisak koji cijelo iskustvo podiže za klasu iznad tipkanja na laptopu. Ovo, napominjem, ni po čemu nije neka kompenzacija ili nadogradnja iskustva rada na mehaničkoj tipkovnici višeg profila, no nekako mi se čini da ako već kupujete onu nižeg profila – to ne radite slučajno.

Luma100 se može spajati na tri uređaja, a spojiva je i s PC-jem i Macom te se može programirati i konfigurirati putem web sučelja Via. Treća opcija spajanja je 2.4 G USB, a dolazi u kapici smještenoj na USB kabel, što je s jedne strane dosta dobra, a s druge možda malo upitna opcija. Pretpostavimo da idete na teren i ne treba vam USB kabel, a spajate se preko ove opcije, što znači da priključak morate odspojiti, ponijeti u etuiju i nadati se da vam neće negdje ispasti. S druge strane, alternativnih rješenja je u ovom slučaju relativno malo zato što je tipkovnica vrlo tanka i vrlo zbijena, pa je prostor za USB spremište ograničen.

Na korak do premiuma

Sve u svemu, Luma100 izgleda kao proizvod koji se iz petnih žila nastoji predstaviti kao posljednja mehanička tipkovnica niskog profila koja će vam ikad trebati. Makar osobno nisam među fanovima estetike ni forme onih niskog profila i osobno se za ovu tipkovnicu ne bih opredijelio, s druge strane jasno vidim ljude kojima bi ona bila idealan izbor. Zbog stopostotnog formata i prigušenog zvučnog profila jako dobro vrši funkciju uredske periferije, a uz prihvatljivu cijenu od oko 110 eura spada u srednji razred mehaničkih tipkovnica koje se, ako tražite određene specifikacije poput ovih, definitivno isplati uzeti u obzir.