Drugim riječima, ono što je na tanjuru može se itekako vidjeti i u glavi - u tome koliko je dijete fokusirano, kako reagira na frustraciju, koliko ima energije i kako se nosi sa svakodnevnim izazovima.

Gabrijela Ištuk, magistrica psihologije, logoterapeutkinja i edukantica iz kognitivno-bihevioralne terapije s višegodišnjim radnim iskustvom u području psihoterapije, organizacijske psihologije i rada s djecom i mladima upozorava da prehranu ne bismo smjeli promatrati samo kao usputni dio dana ili kao nešto 'što nije toliko važno dok god dijete nešto pojede'.

'Hrana svakodnevno direktno utječe na razvoj djece koliko god se nekada kao roditelji zavaravamo da im neće biti ništa ako imaju neku svoju slabost bilo da je riječ o slatkišima, grickalicama ili drugoj ‘comfort’ hrani', ističe Gabrijela. Dodaje da se zdravom i uravnoteženom prehranom može izravno utjecati na bolju koncentraciju i kognitivne rezultate djece svih uzrasta.

Kad dijete nije fokusirano, problem nije uvijek u volji

Roditelji i nastavnici često se pitaju zašto dijete teško održava pažnju, brzo odustaje od zadatka ili se lako frustrira učenjem. No dio odgovora može biti i puno jednostavniji nego što se na prvi pogled čini.

Kako objašnjava Gabrijela, da bi mozak mogao obavljati jednostavne i složene kognitivne operacije, hranom je potrebno unositi sve potrebne komponente. Kad toga nema dovoljno, posljedice se mogu vrlo konkretno vidjeti u svakodnevici.

'Manjim unosom proteina, zdravih masti, ugljikohidrata, voća i povrća djeca se suočavaju s posljedicama smanjene pažnje, nedostatka energije i sposobnosti dovršavanja započetih zadataka, kao i usvajanja i primjene naučenog znanja', kaže psihologinja.

To znači da prehrana nije važna samo za zdravlje u širem smislu, nego i za školski dan, koncentraciju na satu i osjećaj uspješnosti. Kad dijete ima dovoljno energije i lakše prati nastavu, manja je i vjerojatnost da će se osjećati iscrpljeno, frustrirano ili nesigurno zbog školskih obaveza.

'Kad si gladan, nisi svoj' vrijedi i za djecu

Izraz koji odrasli često koriste zapravo jako dobro opisuje i dječju svakodnevicu. Kad su gladna, djeca teže podnose napor, slabije se koncentriraju i lakše gube emocionalnu ravnotežu.

'Svima nam je poznat izraz ‘kad si gladan, nisi svoj’', kaže Gabrijela. Objašnjava da se u stanju gladi, kad je razina šećera u krvi niska, mogu javiti mučnina, slabost, manjak koncentracije, glavobolja i vrtoglavica. No posljedice nisu samo fizičke.

'Govoreći o emocionalnoj nestabilnosti, djeca, baš poput i nas odraslih, postaju razdražljiva, nestrpljiva, u reakcijama mogu biti impulzivna i agresivna', upozorava. Budući da se sposobnost samokontrole razvija godinama, pravilno raspoređeni obroci mogu imati važnu ulogu u tome koliko će dijete biti stabilno i spremno na svakodnevne školske i životne zadatke.

Drugim riječima, glad nije samo neugodan osjećaj, nego stanje koje može izravno utjecati na ponašanje, toleranciju na frustraciju i emocionalnu otpornost.

Loša prehrana često se vidi prvo u ponašanju

Kad je dijete nervozno, impulzivno ili 'teško surađuje', odrasli se često fokusiraju na ponašanje, a ne na uzrok. No Gabrijela upozorava da izvor problema ponekad nije neposluh, nego nezadovoljena osnovna potreba.

'Često se kada je dijete nervozno fokusiramo na samo ponašanje, a ne na izvor frustracije koji nerijetko bude nezadovoljena osnovna potreba poput hrane, pića, sna ili nedostatka energije', kaže.

Poseban problem može biti nutritivno siromašna prehrana, osobito kad uključuje nagle skokove i padove šećera. To može dovesti do pada raspoloženja, lošije koncentracije i izražene hiperaktivnosti.

Gabrijela navodi i vrlo konkretan primjer iz školskog dana: 'Čokoladni obrok za užinu u školi može uzrokovati nagli skok pa pad energije, smanjen fokus, veću frustraciju pa i veću razinu agresije koja se može očitovati u ponašanju djece na školskim satovima koji slijede nakon užine.'

Upravo zato pitanje što dijete jede nije važno samo u kontekstu zdravlja, nego i u kontekstu školskog funkcioniranja, odnosa s vršnjacima i sposobnosti nošenja sa stresom.

Navike iz djetinjstva oblikuju i odnos prema sebi

Prehrana nije samo stvar jelovnika, nego i rutine, strukture i odnosa prema vlastitom tijelu. Djeci je od najranije dobi potrebna predvidivost u danu jer im upravo ona daje osjećaj sigurnosti.

'Od prvih mjeseci pa kasnije kroz cijeli život, djeci je potrebna rutina i struktura u danu jer im pruža osjećaj sigurnosti, a onda i zadovoljstva sobom i svojim životom', kaže Gabrijela. Ako dijete odmalena raste u okruženju u kojem je normalno brinuti o sebi kroz redovite i nutritivno bogate obroke, veća je vjerojatnost da će razviti samopouzdanje, pozitivniju sliku o sebi i odgovornost prema vlastitom zdravlju.

Psihologinja podsjeća i da prehrana utječe na lučenje serotonina i dopamina, hormona važnih za raspoloženje i emocionalnu stabilnost. S druge strane, loš odnos prema hrani s vremenom može otvoriti niz drugih problema - od zdravstvenih tegoba i viška kilograma do manjka samopouzdanja i negativne slike o sebi i vlastitom tijelu.

Zato se dobre prehrambene navike ne svode samo na ono što je 'zdravo', nego i na širu poruku koju dijete usvaja: da je briga o sebi važna, vrijedna i normalan dio svakodnevice.

Djeca jedu ono što vide - i ono što im je dostupno

Jedna od važnijih stvari koje odrasli često podcjenjuju jest činjenica da djeca ne uče samo iz savjeta, nego ponajprije promatrajući okolinu.

'Djeca uče po modelu, promatrajući odrasle i svoju najbližu okolinu', kaže Gabrijela. 'Djeca jedu ono što vide od drugih te još važnije ono što im je dostupno.'

To znači da stvaranje boljih navika ne počinje velikim zabranama, nego svakodnevnim izborima kod kuće i u školi. Ako su djeci ponuđene zdravije i nutritivno bogatije namirnice, s vremenom će ih lakše usvojiti, naučiti razlikovati kvalitetne od nekvalitetnih izbora i sigurnije posezati za onim što im koristi.

Gabrijela to sažima vrlo jednostavno: 'Stalnim izlaganjem zdravom, djeca uče da druga opcija nije opcija za zdrav život.'

Zašto su važni projekti koji djeci približavaju svježe namirnice

Upravo zato dodatnu vrijednost imaju inicijative koje djeci omogućuju redovit kontakt sa svježim voćem i povrćem. Među njima je i Kaufland škola voća i povrća, projekt koji djeci približava zdravije izbore i pomaže da kvalitetne namirnice postanu dio njihove svakodnevice.

Gabrijela smatra da su takvi projekti važni za cijelu zajednicu: 'Svaki projekt kojem je cilj zdravlje djeteta najvažniji je za cjelokupnu zajednicu jer brine o mladima na kojima ostaje ovaj svijet - o kvaliteti njihova života, emocionalnoj stabilnosti i o odgovornosti za zdraviji život.'

Dodaje da djeca kroz izloženost kvalitetnim i svježim namirnicama lakše usvajaju svijest o zdravim životnim navikama - od rutine pripreme obroka do fizičke aktivnosti i razvoja tolerancije na emocije. Upravo zato, kaže, djeca trebaju što više sudjelovati u projektima vezanima uz zdravlje jer se upravo tako najlakše uči kako brinuti o sebi.

Ono što djeca usvoje rano, često ih prati dugo

Na kraju se cijela priča svodi na nešto vrlo jednostavno: prehrana nije samo pitanje sitosti. Ona je važan dio dječjeg razvoja, emocionalne stabilnosti, fokusa, školskog funkcioniranja i odnosa prema sebi.

Kako zaključuje Gabrijela, 'izgradnjom dobrih zdravih temelja osigurava se lakši, sretniji i kvalitetniji život.' A upravo se ti temelji grade rano - kroz rutinu, primjer odraslih, dostupnost kvalitetnih namirnica i navike koje dijete nosi sa sobom puno dalje od školskog odmora.