Tvrtke i države koje brže uvode umjetnu inteligenciju već danas povećavaju produktivnost, ubrzavaju procese, smanjuju troškove i lakše razvijaju proizvode i usluge veće dodane vrijednosti. U takvom okruženju čekanje više nije neutralna pozicija. Ono ima vrlo konkretnu cijenu.

Za Hrvatsku je to posebno važno. U zemlji koja se već godinama suočava s manjkom radne snage, sporim rastom produktivnosti i pritiskom da podigne konkurentnost svojeg gospodarstva, umjetna inteligencija mogla bi biti važan alat za ubrzanje. Ne kao zamjena za razvojnu strategiju, nego kao sredstvo koje pomaže tvrtkama da rade učinkovitije, brže donose odluke, bolje koriste podatke i lakše odgovaraju na zahtjeve tržišta. No da bi AI doista donio učinak, nije dovoljno ulagati samo u tehnologiju – jednako je važno širiti znanja i praktične vještine potrebne za njegovu svakodnevnu primjenu.

'Hrvatska u AI-ju objektivno nije velesila, ali za svoju veličinu stoji jako dobro. Mi stvarno udaramo izvan svoje kategorije. Imamo gust i živ ekosustav, što se vidi i na CroAI landscapeu i po velikom broju članova CroAI-ja. No za male zemlje ovo nije utrka ega, nego maraton suradnje: kad si mali, moraš brže učiti, više dijeliti znanje i tješnje surađivati', ističe za tportal odvjetnik Stefan Martinić, LL.M. Harvard Law School, član Nadzornog odbora CroAI.

U proizvodnji, logistici, financijama, maloprodaji, medijima, zdravstvu i javnoj upravi AI se sve manje promatra kao eksperiment, a sve više kao alat koji donosi mjerljive učinke. Ondje gdje se primjenjuje promišljeno, on pomaže automatizirati rutinske zadatke, skratiti vrijeme obrade, unaprijediti korisničku podršku, preciznije planirati poslovanje i osloboditi zaposlenike za poslove veće vrijednosti.

Hrvatske tvrtke ulažu u AI, ali ne dovoljno

Stoga tvrtke, ali i države diljem svijeta, sve više ulažu u razvoj i korištenje umjetne inteligencije. Podaci govore kako se i u Hrvatskoj ulaže, ali daleko od prosjeka EU.

'Institut za javne financije navodi da je ukupno AI ulaganje u EU u 2023. procijenjeno na oko 257 milijardi eura, dok je Hrvatska bila oko 320 eura po stanovniku, ispod prosjeka EU-a od 574 eura. Taj isti izvor upozorava i da Hrvatska ulaže relativno više u podatke i opremu, a manje u vještine nego EU prosjek, te da javni sektor kod nas financira oko 33% AI ulaganja, naspram oko 27% na razini EU-a', ističe odvjetnik Martinić, ali i dodaje kako je to još uvijek premalo.

'Premalo ulaže privatni sektor, premalo država, a realno premalo ulaže i Europska unija ako ozbiljno želi smanjiti jaz prema Americi i Kini. ECB je u ožujku 2026. otvoreno upozorio da Europa zaostaje u AI inovacijama i da euro područje ima samo oko 3% AI patenata, naspram 9% u SAD-u, te da su za hvatanje koraka ključni pristup financiranju, ulaganje u vještine i nematerijalnu imovinu. Drugim riječima: nije dovoljno samo kupiti alat; treba graditi sposobnost da ga društvo i gospodarstvo doista koriste', kaže Martinić.

Upravo je zato sporije usvajanje AI znanja i alata ozbiljan problem. Ne zato što Hrvatska mora biti među globalnim predvodnicima u razvoju najnaprednijih modela, nego zato što si ne može priuštiti zaostajanje u njihovoj primjeni.

'Hrvatska ima talent, ima dobar broj agilnih društava i ima vrlo solidan broj ljudi koji razumiju i tehnologiju i tržište. Problem nije manjak pameti, nego manjak skale. Europska komisija u svom izvješću za Hrvatsku upozorava da je usvajanje oblaka, AI-a i data analyticsa u poduzećima, osobito među SME-ovima, i dalje ispod prosjeka EU-a. To znači da imamo jezgru izvrsnosti, ali još nemamo dovoljno široku bazu implementacije. Što trebamo napraviti? Tri stvari. Prvo, snažnije ulagati u AI pismenost i praktične vještine, a ne samo u deklarativne strategije. Drugo, pomoći malim i srednjim poduzećima da prijeđu s 'slušali smo o AI-ju' na 'uveli smo ga u procese'. Treće, graditi domaću mrežu suradnje između trgovačkih društava, sveučilišta, države i strukovnih udruga. Mislim da je zatvaranje AI training gapa jedan od najbržih putova do mjerljivih povrata, jer trening ne donosi samo veću produktivnost nego i bolje odlučivanje i više inovacija', pojašnjava Martinić.

Iz Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije ističu kako je cilj Vlade Republike Hrvatske, prije svega, stvoriti poticajno, sigurno i stabilno okruženje te predvidive uvjete poslovanja kako bi poslovni subjekti mogli što efikasnije i racionalnije planirati te provoditi svoje poslovne strategije i aktivnosti, rasti i razvijati se.

'Po našoj procjeni, izgradnja snažnog i otpornog ekosustava za digitalne inovacije zahtijeva usklađeno djelovanje u područjima infrastrukture, talenata, kapitala, regulativa i suradnji. Nije dovoljna pojedinačna intervencija, jer se ti elementi međusobno nadopunjavaju i potiču kroz ciklično međudjelovanje u kojima je dobra infrastruktura tamo gdje su talenti, što privlači kapital, kojim se financiraju ulaganja koja rastu u okolnostima funkcionalnih regulatornih pristupa, čime se gradi povjerenje i privlači više resursa. Povjerenje u korištenje novih tehnologija je još jedan važan parametar. Ono određuje primjerice prihvaćaju li pacijenti dijagnozu pomoću umjetne inteligencije, upotrebljavaju li građani sustave digitalnog identiteta, prihvaćaju li poduzeća usluge u oblaku za osjetljive podatke te financiraju li ulagači nedovoljno etablirane tehnologije i aplikacije', ističu iz Ministarstva.

Tehnološko kašnjenje brzo postaje ozbiljna kočnica

Ako domaće tvrtke budu sporije od konkurencije u drugim članicama Europske unije, razlika će se neminovno preliti na njihovu učinkovitost, troškove, izvoznu sposobnost i privlačnost za ulaganja. U gospodarstvu koje se sve više natječe brzinom prilagodbe, tehnološko kašnjenje brzo postaje poslovni hendikep i ozbiljna kočnica.

'Može kočiti jako ozbiljno, i to na dva načina. Prvi je mikroekonomski: društvo koja sporije usvaja AI često sporije piše, analizira, prodaje, razvija proizvode i donosi odluke. Drugi je makroekonomski: ako veliki broj firmi kasni, onda cijela zemlja zaostaje u produktivnosti. LSE je objavio da korisnici AI-ja u prosjeku štede oko 7,5 sati tjedno, praktički jedan radni dan, te da velik dio zaposlenika još nije dobio nikakav AI trening. To je možda najbolji sažetak problema: potencijal postoji, ali bez znanja ostaje zaključan. ECB je dodatno procijenio da bi AI, uz dovoljno široko usvajanje, mogao značajno povećati produktivnost u europodručju, a Philip Lane je u ožujku 2026. upozorio i da su koristi veće ako AI ne samo automatizira, nego ubrza inovacije. Drugim riječima, sporije usvajanje AI-ja nije samo tehnološko kašnjenje; to je odricanje od budućeg rasta', pojašnjava Martinić.

To se ne odnosi samo na velike sustave. Za male i srednje tvrtke, koje čine okosnicu hrvatskog gospodarstva, umjetna inteligencija može biti posebno važna jer im omogućuje da s ograničenim resursima rade više i bolje. Alati koji pomažu u analizi tržišta, pripremi sadržaja, upravljanju dokumentima, komunikaciji s korisnicima ili organizaciji poslovnih procesa mogu značiti razliku između tvrtke koja uspijeva rasti i one koja zaostaje. Ako se takva znanja i alati usvajaju presporo, poduzetnici ostaju bez dijela kapaciteta koji njihovi europski konkurenti već koriste.

Za poslovne korisnike dodatni fokus stavlja se i na praktične edukacije kroz T Business Akademiju, koja nudi sadržaje o umjetnoj inteligenciji, digitalizaciji i kibernetičkoj sigurnosti.

AI ne povećava produktivnost, ako ju ne znamo koristiti

Umjetna inteligencija neće sama od sebe povećati produktivnost ako zaposlenici, menadžeri i poduzetnici ne znaju gdje je primijeniti, kako je koristiti i koje su joj granice. Upravo zato su edukacija i širenje praktičnih znanja jednako važni kao i sama dostupnost alata. Bez toga postoji opasnost da AI ostane sveden na povremenu temu konferencija i marketinških poruka, umjesto da postane dio svakodnevne poslovne prakse.

U tom su kontekstu posebno važni projekti i inicijative za edukaciju običnih građana, osobito kada dolaze iz privatnog sektora. Takve inicijative ne šire samo znanje o tehnologiji, nego mogu pomoći i zaposlenicima, poduzetnicima i široj javnosti da AI počnu doživljavati kao konkretan alat za rad, učenje i donošenje boljih odluka.

'Takve inicijative su ključne jer bez njih AI ostaje tema za uzak krug tehnoloških insajdera, a to je luksuz koji Hrvatska nema. Nama treba široka AI pismenost, ne samo nekoliko izvrsnih stručnjaka. Ako želimo da AI poveća produktivnost cijelog gospodarstva, onda ga moramo približiti široj javnosti, zaposlenicima, malim poduzetnicima i učenicima. Harvard Business School u svojim preporukama trgovačkim društvama naglašava potrebu za “widespread AI literacy” i kontinuiranim učenjem, a ne jednokratnim treninzima. To vrijedi i na razini društva. Zato projekte poput “AI ti to možeš” ne treba gledati kao marketinški dodatak, nego kao ulaganje u nacionalnu konkurentnost. U 2026. nije dovoljno imati pristup AI-ju; treba imati dovoljno ljudi koji ga znaju koristiti pametno, kritički i svakodnevno', naglašava Martinić.

Izgubit ćemo korak s Europom

Privatne tvrtke često prve prepoznaju gdje se gubi produktivnost, gdje procesi nepotrebno traju i koliko brzo konkurencija napreduje. Zato njihove inicijative mogu imati širi učinak od same promocije tehnologije. Takve inicijative važne su i zato što država i obrazovni sustav često reagiraju sporije od tržišta. Privatni sektor, upravo zato što je svakodnevno izložen konkurenciji, ranije osjeća pritisak promjena i potrebu za prilagodbom. Kada on preuzme dio uloge u širenju znanja, to može pomoći cijelom gospodarstvu da brže uhvati korak. To ne znači da odgovornost institucija nestaje, nego da privatne inicijative mogu biti važan pokretač promjene u trenutku kada je svaka odgoda skupa.

Posljedice sporijeg usvajanja umjetne inteligencije ne bi se osjećale samo na razini pojedinačnih tvrtki. One bi dugoročno mogle utjecati i na širu sposobnost Hrvatske da zadrži korak s ostatkom Europe. Ako druge zemlje brže razvijaju znanja, prilagođavaju tržište rada i stvaraju poslovno okruženje spremno za AI, razlika će se s vremenom samo povećavati. To može značiti slabiji rast produktivnosti, manju otpornost gospodarstva i sporije stvaranje poslova veće dodane vrijednosti.

'Za Hrvatsku je ključno da umjetnu inteligenciju prestane gledati kao tehnološki spektakl, a počne kao alat produktivnosti, znanja i konkurentnosti. Male zemlje ne pobjeđuju veličinom, nego brzinom učenja i kvalitetom suradnje', zaključuje na kraju Martinić.