I onda, je li Grenland ili Island?

Još jedan tjedan cirkusa u režiji Donalda Trumpa, ovoga puta na temu Grenlanda, ako ništa, urodio je plodom u smislu malo brže galvanizacije europskih saveznika na temu 'nećeš, razbojniče'. A razbojnik je prošle subote ustao s idejom da bi mogao priprijetiti carinama od 10 posto za osam zemalja koje su prošli tjedan poslale vojsku na Grenland, upravo kako bi mu pokazale da su mu lojalni saveznici.

Te bi se carine, po Trumpovoj prijetnji, od 1. lipnja povećale na 25 posto i ostale na snazi sve dok spomenuti ne kupi igračku zvanu Grenland svom prijatelju Ronaldu Lauderu, kojemu čini toliko usluga da je sad već razumno pretpostaviti da ovaj ima nešto kompromitirajuće o njemu, možda čak i na bolnu temu Jeffreyja Epsteina.

Europa je, kažemo, ovoga puta dosta brzo zbila redove i već u nedjelju navečer sa sastanka veleposlanika u Bruxellesu poručila da će stresti prašinu s čuvene 'carinske bazuke' vrijedne 93 milijarde eura. Trump je na to odgovorio bizarnim pismom norveškom premijeru Jonasu Gahru Støreu (ako ste zaboravili, Norveška nije u EU-u), u kojemu je (opet!) zakukao što nije dobio Nobela za mir, ali i priprijetio da on više nije dužan misliti o svjetskom miru.

Ispucala se tako teška artiljerija prije sastanka u Davosu, indeks europskih burzovnih dionica padao je za jedan posto po danu, zaljuljale su se i američke burze, a pošizili su čak i Trumpu do ovog slučaja lojalni europski desničari: najdalje je otišao danski europarlamentarac Anders Vistisen poručivši mu da jednostavno – od*ebe. Znatno je pristojniji tportalov komentator Višeslav Raos te Trumpa i ostatak svijeta podsjeća da međunarodne ugovore mora ratificirati u Kongresu, u kojemu ni izbliza nema dvotrećinsku većinu (a nakon midterm izbora možda neće imati ni natpolovičnu).

Sve je, dakle, trajalo niti pet dana, dok Trump nije sletio u Davos i sam odlučio prekinuti svoj cirkus, obećavši da nikome neće uvoditi carine. Omekšao ga je njegov novi najbolji neamerički prijatelj, šef NATO-a Mark Rutte, koji je na sebe preuzeo omekšati i saveznike da bi riješili Trumpovu tobožnju najveću brigu – sigurnost u Arktičkom krugu. Detalji dogovora u kojemu je Rutte bio medijator još nisu poznati, no to što je Trump u govoru u Davosu četiri-pet puta umjesto 'Grenland' izgovorio 'Island' valjda pokazuje koliko mu je taj 'komad leda', kako ga je nazvao, uistinu bitan.

Što je muškarac bez milijardu dolara

Nego, je li se dogodilo što još u tom Davosu? Jest, i opet s Trumpom u glavnoj ulozi. Najnovija izmišljotina zove se Odbor za mir, nekakva alternativna papazjanija Ujedinjenim narodima, a temelji je na svim onim ratovima koje je 'riješio', bilo zavrtanjem ruku optuženim ratnim zločincima poput Benjamina Netanyahua, bilo doslovnim upadom na tuđi teritorij kao u slučaju Venezuele.

Želite li biti dio ovog ekskluzivnog siledžijsko-mirotvoračkog kluba, mandat vam je ograničen na tri godine, osim ako ne platite milijardu dolara da biste financirali 'aktivnosti Odbora', lijepo piše u povelji. Čak i uz tu nimalo diskontnu cijenu, skupila se tu solidna ekipa dežurnih poltrona, od Viktora Orbana do Netanyahua, dok su se iz regije isprsila još lojalne saveznice Kosovo, Albanija i Bugarska, zemlja čiji predsjednik je podnio ostavku jer želi biti premijer kako ne bi izlazili na osme izbore u četiri godine.

Sve je njih Trump počastio komplimentima da su 'sjajni ljudi i vođe', osim 'dvojice-trojice koje ne voli' (Zelenski, pod koji kamen si se sakrio), a kvalitetno ga je zatrolao jedino Vladimir Putin poručivši da bi Rusija mogla platiti milijardu dolara iz ruske imovine koju je zamrznuo Biden. Europski vođe – osim Putinova kušača hrane Aleksandra Lukašenka – uglavnom su otresli Trumpovu ponudu, naš susjed, slovenski premijer Robert Golob (idu mu izbori za dva mjeseca) kaže da bi ta ideja mogla 'opasno potkopati međunarodni poredak', a Andrej Plenković još se uvijek nećka. Zbilja, što je muškarac bez milijardu dolara?

'Neoliberalni taliban' koji je sasuo svima sve u lice

Nego, je li se dogodilo još što u tom Davosu, ali bez Trumpa? Bome jest, i to dan prije nego što je on uopće sletio. Dok se Macron (ok, ima problema sa zjenicom oka svog) šepurio u tamnim naočalama tipa eye of the tiger pa se durio jer ga je Trump ispalio, pedantni vođa neo-neoliberalnog svijeta, kanadski premijer Mark Carney, lickao je svoj govor koji će svi neoliberali i neo-neoliberali unisono proglašavati novom čerčilovskom doktrinom.

Što je to Carney toliko važno rekao? Ništa što nismo već znali: globalni svijet upravljanja predvođen SAD-om nalazi se u rascjepu, poredak temeljem pravila slabi, a velike sile ostvaruju svoje interese koristeći ekonomsku integraciju kao sredstvo prisile. Države poput Kanade više se ne mogu nadati da će im poslušnost kupiti sigurnost, poentirao je Carney.

Možda je on svjetskim političkim i ekonomskim vođama sasuo u lice sve što već znamo, ali njegove riječi imaju određenu težinu u tjednu u kojem je ugledni kanadski Globe and Mail objavio da je tamošnja vojska razvila model odgovora na moguću američku invaziju na Kanadu. Prema navodima lista, koji se poziva na dva neimenovana visoka vladina izvora, scenarij se temelji na taktikama pobune, sličnima onima koje su u Afganistanu koristile snage otpora protiv Sovjeta, a kasnije i američke vojske. Je li kanadski premijer zato u Davosu odabrao glumiti 'talibana' i što će sad s tim, pitanja su na koja samo on zna odgovor.

Mercosur zapeo već na prvom koraku

A u međuvremenu u Paragvaju – po Monroeovoj doktrini, američkom igralištu – Ursula von der Leyen i Antonio Costa se isprsiše i potpisaše sporazum o slobodnoj trgovini sa šefovima članica južnoameričkog bloka Mercosur – Argentinom, Urugvajem i Paragvajem. U pitanju je najveći trgovinski sporazum u povijesti Unije i oko njega se pregovaralo 25 godina, a rezultat je jedno od najvećih globalnih područja slobodne trgovine jer pokriva više od 700 milijuna ljudi i ukupnog gospodarskog učinka od 22 bilijuna dolara.

Sporazum je potpisan unatoč žestokom protivljenju poljoprivrednika, posebno onih iz zemalja koje su mu se i službeno suprotstavile, a to su Francuska, Poljska, Austrija, Irska i Mađarska. Valjda je zato i pao na prvom koraku – tijesnom većinom (332 za, 324 protiv, 11 suzdržanih) u Europskom parlamentu prošao je prijedlog da Sud EU-a donese mišljenje o tome je li sporazum u skladu s europskim ugovorima.

Ovo znači da su Ursula i Antonio otprilike već u zrakoplovu iz Paragvaja, u koji su otputovali malo se isprsiti pred Trumpom dok ih on trola Grenlandom, znali da ono što su potpisali može stupiti na snagu tek za dvije godine, koliko najviše može trebati Sudu EU-a da donese pravno mišljenje. A u međuvremenu bi traktori s briselskih ulica mogli malo i na njive.

Što se to događa s vlakovima u Španjolskoj?

A u nedjelju navečer stravičnom prometnom nesrećom započeo je niz bizarnosti koje su poljuljale povjerenje u jednu od kvalitetnijih željezničkih mreža u Europi – onu španjolsku. Vlak na putu iz Malage prema Madridu vozio je brzinom od 205 kilometara na sat kada su mu zadnja tri vagona iskliznula s pruge i prešla na susjedni kolosijek. U tom trenutku je iz suprotnog pravca naišao drugi vlak iz Madrida pri brzini od 210 kilometara na sat. U nesreći je poginula najmanje 41 osoba, a s obzirom na to da se 43 vode kao nestale, očekuje se da će biti pronađena još najmanje dva tijela. Još 39 osoba je teško ozlijeđeno, od čega je 13 na intenzivnoj njezi.

Do sudara pored mjesta Adamuz došlo je na ravnom području, a oba vlaka vozila su manje od dopuštenih 250 kilometara na sat. Tehničari koji su na terenu pregledavali tračnice uočili su istrošenost na spoju između dvaju dijelova tračnice, poznatom kao riblja ploča, što upućuje na to da je kvar postojao već duže vrijeme, a španjolski ministar unutarnjih poslova Fernando Grande-Marlaska isključio je mogućnost sabotaže.

Da bi stvar bila bizarnija, nesreće tu nisu stale. U utorak navečer s tračnica pored Barcelone izletio je prigradski vlak. U nesreći je poginuo strojovođa, a još 37 osoba je ozlijeđeno. Gotovo u isto vrijeme drugi vlak u Kataloniji naletio je na odronjenu stijenu, prilikom čega mu je pukla osovina, no u toj nesreći – srećom – nije bilo ozlijeđenih. A baš smo prigradski promet Barcelone, pa i međugradski cijele Španjolske, ljetos u reportaži lijepo nahvalili.

Europsko, a naše

U žestokoj konkurenciji likova kao što su Olli Rehn (rijetki se sjećaju, dotični je bio povjerenik za proširenje EU-a kad nas je 'Ćaća' tamo uvodio) i žestoko favoriziran portugalski eks guverner narodne banke Mario Centeno, guverner HNB-a Boris Vujčić uspio je upasti u fotelju potpredsjednika Europske središnje banke. U nju još nije zasjeo, ali koraci koji slijede do potvrde smatraju se formalnošću – preostaje da ministri financija svih 27 država upute preporuku Europskom vijeću koje formalno donosi konačnu odluku.

Vujčić je odmah sazvao izvanrednu presicu i istaknuo da je ova nominacija zapravo priznanje za uspješno uvođenje eura u Hrvatskoj te za doprinos naše zemlje u funkcioniranju europodručja. Kaže da će se i u Frankfurtu nastaviti zalagati za stabilnost cijena, otpornost financijskog sustava i povjerenje građana u euro u cijelom europodručju. Ovo zalaganje olakšat će mu i impozantna financijska primanja: njegov je prethodnik prošle godine inkasirao skoro 400 tisuća eura, a njegova šefica Christine Lagarde godišnje sa svim naknadama zarađuje 726 tisuća eura.

'Ti si idiot.' 'Ne, ti si idiot'

Elon Musk je uz Trumpa sada već redovit gost našeg Tjednog skenera. Dok se priprema na sudski s obračun s bivšim prijateljem i poslovnim partnerom Samom Altmanom, uspio se u međuvremenu – naravno putem društvenih mreža – posvađati sa šefom Ryanaira Michaelom O'Learyjem. Od te je svađe naposljetku profitirala upravo najveća europska niskotarifna aviokompanija. No krenimo ispočetka.

Sve je počelo sredinom siječnja, kada je O'Leary rekao da nikad neće ugraditi satelitski internet Starlink u Ryanairove avione. Kao razlog je naveo dodatni aerodinamički otpor i veće troškove goriva koje bi uzrokovale antene na trupu zrakoplova. Musku nikad ne treba dugo za protureakciju pa je već istoga dana na X-u poručio da je O'Leary 'pogrešno informiran', a zatim ga izvrijeđao, među ostalim ga nazvavši 'potpunim idiotom'.

O'Leary je uzvratio da je Musk 'jako bogat idiot koji nema pojma o aerodinamici i zrakoplovima', da bi nekoliko dana kasnije otkrio mu medijski sukob s vlasnikom SpaceX-a izravno povećava prodaju avionskih karata. 'Volimo ovakve PR okršaje, oni potiču rezervacije', rekao je O'Leary. Ryanair je uslijed te svađe pokrenuo promotivnu akciju nazvanu, pazite sad – Big Idiot Seat Sale.

I tu nije bio kraj. Musk je 'u šali' na X-u upitao bi li trebao kupiti Ryanair i 'postaviti nekoga tko se stvarno zove Ryan na čelo kompanije' te kolika bi bila cijena za preuzimanje tog avioprijevoznika. O'Leary mu je pojasnio da građani izvan Europske unije ne mogu imati većinski vlasnički udio u europskim aviokompanijama, no da bi Muskovo ulaganje ipak bilo dobrodošlo, pa i da bi mu to bila 'bolja investicija od one u X'.

I manje-više svi sretni i zadovoljni.

Kako je Veronika zadivila znanstvenike

Možda ovaj naslov i ne bi bio toliko neobičan da se ne radi o – kravi. Njezino ime je Veronika i živi u austrijskom planinskom selu, u kojem je godinama usavršavala umijeće češkanja štapovima, grabljama i metlama. Pritom koristi oba kraja istog predmeta za različite zadatke.

Ako su joj leđa ili neko drugo tvrdo područje tražili dobro češkanje, koristila bi čekinjasti kraj metle. Kad joj je bio potreban nježniji dodir, primjerice na osjetljivom trbuhu, upotrijebila bi glatki kraj drške, a svojim umijećem zadivila je istraživače iz Beča.

Vještina korištenja alata dosad je zabilježena samo kod čimpanzi i nikad prije nije dokumentirana kod goveda. Unatoč tome što ljudi žive uz stoku već oko 10.000 godina, ovo je prvi put da su znanstvenici dokumentirali kravu koja koristi alat, iz čega istraživači zaključuju da su pametnije nego što mislimo te da bi i druge krave mogle razviti slične vještine ako im se pruži prilika za to.

Naravno, najponosniji je njezin vlasnik, poljoprivrednik Witgara Wiegele, a on se nada da će njezini talenti inspirirati ljude da cijene prirodni i životinjski svijet. Bravo, Veronika!

Je li ovaj obris ruke najstarija umjetnost na svijetu?

Obris ljudske ruke izrađen crvenim pigmentom na zidu špilje u Indoneziji, star najmanje 67.800 godina, mogao bi biti najstariji poznati primjer umjetnosti na svijetu. Izblijedjela šablona pronađena je na otoku Sulawesi, gdje se nalazi i niz drugih pećinskih slika što su ih vjerojatno izradili rani ljudi povezani s populacijama koje su se širile izgubljenim kontinentom Sahulom.

Crteži su nastali raspršivanjem glinenog pigmenta, bogatog željezovim oksidom, preko ruke prislonjene uz stijenu. Istraživači u novoj studiji navode da je šablona kasnije izmijenjena da bi se dobili suženi prsti, a njezina minimalna starost nadmašuje desetke drugih poznatih primjera pretpovijesne umjetnosti. Na Sulawesiju je otkrivena i scena lova s hibridnim ljudsko-životinjskim figurama, što se smatra najstarijim dokazom pripovijedanja u povijesti umjetnosti.

Istraživanje je obuhvatilo 44 nalazišta, a znanstvenici su s velikom sigurnošću datirali 11 motiva, među njima i sedam ručnih šablona. Ta su otkrića starija od slavne europske pećinske umjetnosti, poput one u francuskom Lascauxu, ali i od crteža koji se povezuju s neandertalcima u Španjolskoj. Znanstvenici smatraju da su autori najvjerojatnije bili rani ljudi naše vrste, tj. Homo sapiens, iako se ne isključuje mogućnost da su u stvaranju sudjelovale i starije ljudske vrste, poput denisovaca.