Atentat koji smo do kraja tjedna svi zaboravili

U vremenu prekomjernog granatiranja informacijama, relativno je jednostavno zaboraviti da je prije samo šest dana – navodno – umalo ubijen čelnik najmoćnije države na svijetu. Pa prisjetimo se: prema službenoj verziji, lik po imenu Cole Allen, 31-godišnji učitelj i autor video igara iz Kalifornije, ležerno je prešao 12 saveznih država, stigao u Washington na večeru dopisnika iz Bijele kuće, naoružan sačmaricom i trima noževima još ležernije prošetao kroz sve prstene, čini se, jadnog osiguranja i zapucao u hotelu u kojemu se nalazio vrh američke politike, novinarstva i – drito – Marija Selak Raspudić.

Kako to obično biva, osumnjičenik za pucnjavu napisao je i manifest od 1052 riječi, u kojemu navodi da mu je 'moralna dužnost' ubiti vrh administracije, a zbog toga ga čeka i optužnica u tri točke: pokušaj atentata na predsjednika, korištenje vatrenog oružja tijekom nasilnog kaznenog djela te prijenos oružja preko državnih granica s namjerom počinjenja kaznenog djela. Za sve to bi mogao dobiti doživotni zatvor.

Nastupila je evakuacijska panika, prvo su izveli JD Vancea (zna se i zašto), a uslijedila je i hrpa teorija zavjere, no nama je za oko najviše upao prizor lika u kutu prostorije koji smireno nastavlja jesti, svjestan da je ovo već treći 'sigurnosni incident' u tri godine povezan s Trumpom čiji je jedini smisao nabijanje klikova po portalima. Sjećate se – Trumpa su ranili u uho u Butleru, Pennsylvania, postavili su mu zasjedu na golf terenu u Palm Beachu, a bilo je tu i priča o međunarodnim zavjerama, otrovnim pismima i navodnih napada dronom. S druge strane, imajući u vidu koliko puta je američki predsjednik uistinu ubijen, opreza nikad previše – baš kao kod nas s prijetnjama bombama po školama.

Kome su prisjeli smrčci i mikro menta?

'Svilenkasta i aromatična' juha od povrća iz vrta Bijele kuće, salata od palminih srca s tostiranom ljutikom i mikro mentom, raviol s ricottom i smrčcima, list na francuski i čokoladni gâteau u obliku košnice, punjen kremom od vanilije i biskvitom od badema. Ovo je bio jelovnik svečane večere za britanskog kralja i kraljicu u posjetu SAD-u povodom 250. rođendana najveće svjetske sile, koji je kurirala osobno Melania Trump i, čini se, puno veći problem od gorespomenutog atentata, jer šefica inzistira na tome da sve namirnice, od povrća do meda, budu uzgojene u Bijeloj kući.

I onda dođe Trump, tip kojega su koji dan prije panično evakuirali, i pred kraljem i kraljicom bez ikakvih skrupula prvo malo neprotokolarno cima Charlesa i Camillu, a onda – teško je to drukčije opisati – ćopi za stražnjicu svoju suprugu. Prisjeli su joj i smrčci i mikro menta, ali ni Trumpu se blago prevrnuo želudac kad ga je kralj Charles počeo peckati na temu toga kako bi Amerikanci, da nije Britanaca, govorili francuski. Macron jedva dočekao, ako ste sumnjali.

Šalu na stranu, Charles je imao i nešto malo ozbiljnije za reći, i to pred američkim Kongresom. Iako je ponovio da su SAD i Britanija povijesni saveznici, podsjetio ih je na zapadne vrijednosti koje su pod Trumpom poprilično tresnule: vladavinu prava, demokraciju i snagu međunarodnog utjecaja, a Trumpu se nije svidjela i suptilna kritika zbog negiranja klimatskih promjena i nedovoljne podrške Ukrajini. O ovome nešto više u idućoj priči.

Dr. Trump i Mr. Nice Guy – ovisno koji mu telefon date

U stanci između propalog atentata, henganja s kraljem i pipkanja supruge, Donald Trump našao je vremena i za crveni telefon te – na žalost – i za mobitel s kojeg trola na Truth Socialu. Crveni telefon služio je za poziv svom starom prijatelju Vladimiru Putinu, kojeg je zamolio za 'malo prekida vatre' u Ukrajini. Putin je pristao jer ide Dan pobjede nad fašizmom, pohvalio ga za produljenje primirja s Iranom i još mu zauzvrat 'ponudio pomoć' (nemoj Vladimire, molimo te) po pitanju iranskog obogaćenog uranija.

No, kad se ostavi crvenog telefona i uhvati mobitela, to je opet onaj spaljeni Trump koji se svađa s cijelim svijetom, a najprije sa saveznicima. Ovoga tjedna na penal mu je naletio njemački kancelar Friedrich Merz koji je rekao kako Iran ponižava Trumpa, a on pristaje na tu igru tako što šalje izaslanike na 'besplodne' mirovne pregovore u Pakistan. Trump ne samo da je poludio i rekao da Merz 'nema pojma o čemu govori', već je u roku keks naredio administraciji da razmotri povlačenje vojske iz Njemačke. Dobro, hoće li mu netko već oduzeti taj Truth Social?

Jedni dovlače, a drugi odvlače novac iz Mađarske

A dok iz Amerike ne prestaju stizati otrovne strelice, Europa se grupira oko novog duhovnog vođe, pobjednika mađarskih izbora Petera Magyara. Iako njegov proces formiranja vlasti ide očekivano kompliciranom brzinom, Magyar više vremena provodi u Bruxellesu, gdje pokušava nagaziti Ursulu von der Leyen da mu odblokira milijarde eura iz europskog proračuna. Sudeći po razgovorima koje su vodili u srijedu, 11 milijardi iz europskog plana oporavka od pandemije koronavirusa bit će dostupni do kolovoza, nakon čega ionako istječe rok za njihovo podizanje.

U međuvremenu, Viktor Orban i njegova ekipa na površini pokušavaju pročistiti Fidesz i pripremiti ga za ono što Orban naziva 'borba protiv liberalne uprave'. Novi smjer stranke bit će, piše smijenjeni šesnaestogodišnji oligarh, 'nacionalna oporba', a u međuvremenu, kohorta njegovih bliskih suradnika užurbano prebacuje novac i investicije u inozemstvo, dok neki već istražuju mogućnosti dobivanja američkih viza i zaposlenja u institucijama povezanim s pokretom MAGA. Ne sumnjamo da su se na ovo pripremili.

Netko crta plinovode, a netko – nove salvete

Ostanimo još malo u susjedstvu, konkretno u BiH, gdje se događaju slični paralelni procesi kao u Mađarskoj. Sudeći po nadrealnoj brzini kojom su Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i Vijeće ministara odobrili prijedlog sporazuma s Hrvatskom o plinovodu Južna interkonekcija kako bi on mogao biti potpisan na samitu Inicijative triju mora u Dubrovniku, čovjek bi rekao da se u BiH ipak nešto pokreće. Podsjetimo, plinovod će s hrvatske strane (zapelo je negdje oko Dugopolja) graditi Plinacro, a s američke AAFS Infrastructure and Energy, naravno, tvrtka bliska Trumpovoj administraciji, koja će platiti sve radove, a zauzvrat eksploatirati plinovod uz koncesiju od 30 godina.

S druge strane, u BiH događaju se i pripreme za izbore za nove članove predsjedništva te zemlje, pa se onda u javnosti mogu čuti i nešto disonantniji tonovi, ne toliko prijateljski prema Hrvatskoj. Tako se ovog tjedna digla žestoka frka oko prijedloga koji je na stanovitom konzervativnom eventu u Zagrebu po imenu TradFest iznio Ivan Pepić, docent sa Sveučilišta obrane i sigurnosti 'Dr. Franjo Tuđman', po kojemu bi se u BiH uspostavila tri etnička entiteta.

Novo crtanje po salvetama, doduše, prilično opskurnih likova u smislu stvarnog političkog utjecaka iskoristio je Slaven Kovačević, savjetnik Željka Komšića koji aspirira na njegove glasove na izborima, kako bi uz medijsku baražnu vatru Senada Hadžifejzovića i ekipe zadramio da, eto, Zagreb još uvijek nije odustao od trećeg entiteta. Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković najavio je slanje prosvjedne note, no pomalo ispod glasa jer i on je bio u Dubrovniku i bavio se interkonekcijom.

Bilo kako bilo, nakon što je Draganu Čoviću i Plenkoviću propao manevar s Darijanom Filipović iz HDZ-a BiH kao zajedničkom kandidatkinjom svih hrvatskih stranaka, ovo je pokazatelj da će izbori u listopadu biti više nego vrući.

A da malo štedimo?

Kad smo kod naše energetske budućnosti i prateće krize čije posljedice, očito, još uvijek ne osjećamo dovoljno, možda bismo se mogli malo bolje pogledati u ogledalo. Naime, dok zemlje diljem svijeta, od Australije do Egipta, nastoje štedjeti gorivo, bilo poticanjem rada na daljinu, ograničavanjem zračnog prijevoza ili promicanjem javnog prijevoza, Europa nikako da se odluči na taj korak.

Phuc-Vinh Nguyen, voditelj Energetskog centra Jacques Delors sa sjedištem u Parizu, zaključio je da su europske vlade trenutačno mnogo sklonije dijeliti novac kako bi zaštitile kućanstva od sve većih računa za gorivo nego ih poticati – ili čak od njih zahtijevati – da troše manje energije. Od više od 180 mjera koje su europske vlade poduzele kako bi odgovorile na energetski šok, manje od deset njih usmjereno je na smanjenje potrošnje energije.

Jedan od razloga je taj što utjecaj na europski kontinent zasad nije tako snažan kao 2022. godine, kada je Rusija napala Ukrajinu i prekinula opskrbu Europe plinom, što je izazvalo rekordno visoke cijene i strah od nestašica. Europske vlade su do sada namijenile gotovo 14 milijardi eura za mjere odgovora na energetsku krizu – što je tek djelić od otprilike 500 milijardi eura koliko su ponudile 2022. Naglasak je uglavnom na općim mjerama poput smanjenja poreza na gorivo u Njemačkoj, Španjolskoj, Poljskoj i drugdje. Ukratko, dokle god ne uvozimo gorivo izravno s Bliskog istoka, nema tolike drame. Ili?