Još jedan mačak u vreći, ali je ovaj put nervozan

Bio je Zelenski taman u zraku, negdje iznad Atlantika, vjerojatno vrteći u glavi kako će ovaj, treći put u Bijeloj kući od siječnja, odigrati igru riječima s Trumpom, ne bi li ga nadmudrio i nagovorio da mu (pro)da pokoji Tomahawk, od kojeg Rusi toliko strepe. Iz Ukrajine je krenuo pun nade, a u Washington sletio izravno pod hladan tuš.

Dotad se činilo da su karte napokon u njegovima rukama, doduše samo zato što mu ih je Trump odlučio dati nakon što mu je novopečeni prijatelj Putin poslije Aljaske (sjećate se toga?) zadao tretman šutnjom. No baš kao što i Zelenski zna, a kako smo imali prilike vidjeti na njihovu prethodnom sastanku, čika Trump uvijek daje drugu šansu ako mu ponudiš nešto vrijedno trampe i usput pomaziš ego, a tako je i Putin znao kako vratiti konce u svoje ruke.

Iako mu Trump nedavno nije ni čestitao rođendan, Putin je progutao knedlu (i ponos) i nazvao ga uoči sastanka Zelenog i Narančastog. Red ulizivanja oko Trumpovih uspjeha u Gazi, pa onda i poziv na novi sastanak uživo - da ovaj može reći da se mirovni pregovori miču s mrtve točke (iako je Trump, baš kao i mi, zapravo vjerojatno dobio mačka u vreći). Sve to morao je Putin pregrmjeti da dobije ono zbog čega je zapravo nazvao – da Trump odustane od prodaje Tomahawka Ukrajini. I izgleda da je uspio - barem zasad.

Putin će pod cijenu toga morati potegnuti na obećani sastanak s Trumpom, koji ipak neće biti u Moskvi, kao što je to priželjkivao, nego ništa manje simbolički snažno - na europskom tlu, kod jednog od rijetkih ovdašnjih čelnika koji Putina žele, ali i mogu primiti širokih ruku - Orbana. Ipak, Međunarodni kazneni sud (ICC) kaže da su Mađari to lice s tjeralice svejedno dužni uhititi, unatoč tome što su najavili povlačenje iz ICC-a, no Orbana to vjerojatno ne brine.

Trump se nakon krhkog uspjeha (ali i dalje uspjeha) u Gazi ponovno vratio u igru u Ukrajini, Putin je dobio na prijeko potrebnom vremenu, očigledno odvrativši Amerikance od slanja moćnih raketa Ukrajini, a Zelenski?

Stigao je ovaj put podosta spreman u Bijelu kuću (čak je i po pitanju modnog izričaja zadovoljio Trumpove visoke kriterije) i dao mu ponudu koju ne može tako lako odbiti – tisuće dronova za par Tomahawka. Zna Trump da su dronovi Ahilova peta američke vojske, iako to naravno neće reći, kao što zna da su Ukrajinci tu tehnologiju imali prilike usavršiti u praksi u posljednje tri i pol godine. Nije rekao da nije zainteresiran jer kao pravi biznismen uvijek namiriše dobar biznis, ali isto je ponovio Putinove riječi: Tomahawki znače eskalaciju.

Cijeli sastanak bio je utopijski optimističan – svi su spremni za kraj rata, evo samo što nije - iako se nismo mogli uhvatiti ni za što konkretno. Jedino što zapravo tješi je to da je vrsni pokeraš Putin ovaj put pokazao da je doista nervozan.

Run-and-gun: Tko leti, taj i prijeti

Trump je možda, kako smo konstatirali u prošlom Skeneru, izvisio za Nobelovu nagradu, no zato nije propustio pretvoriti sklapanje primirja na Bliskom istoku u sebi svojstven medijski cirkus. Sve je krenulo u zrakoplovu za Izrael, gdje je objavio da je 'rat gotov', a nastavilo se u Knessetu, gdje su izraelski parlamentarci padali u trans na njegova obećanja da će zbrisati Hamas s lica zemlje. Potom je poletio za Šarm-el-Šeik, gdje je na potpisivanju sporazuma trebao biti Bibi Netanyahu, no taj manevar anticipirao je turski sultan Erdogan, čiji je avion kružio iznad Crvenog mora sve dok nije bio sto posto siguran da se izraelski gospodar rata neće pojaviti na samitu u Egiptu.

Sva ta magla nije uspjela zamaskirati stvarni problem, a svi smo ga očekivali: ni Izrael ni Hamas neće se baš držati dogovorenog i potpisanog. Hamas je, recimo, u ponedjeljak pustio posljednjih 20 živih talaca, pa u srijedu predao posmrtne ostatke još dva taoca Crvenom križu, a onda objavio da ne znaju gdje su im ostala tijela – s obzirom na stupanj srušenosti Gaze, u ovo možda i nije teško povjerovati. Izrael na to odgovara novim ograničenjima humanitarne pomoći – umjesto 600, propušta duplo manje kamiona dnevno – ali i nastavkom blokade prijelaza u Rafi, koji su obećali otvoriti.

Sve što Trump ima na to reći je – bit će još krvi. 'Ako se Hamas ne razoruža, mi ćemo ih razoružati. I to će se dogoditi brzo i možda nasilno', rekao je i slagao da su mu to obećali iz Hamasa, iako s njima komunicira putem posrednika. Dan kasnije, još gore prijetnje. 'Izrael će se vratiti na ulice (Gaze) čim kažem jednu riječ. Kad bi Izrael mogao ući i uništiti ih, učinio bi to', rekao je CNN-u i tako nastavio svoju run-and-gun taktiku, u kojoj se miješaju diplomacija, biznis taktika i prijetnje. U tome mu zasad nitko ne proturječi – hvalili su ga čak i Biden i Clinton – no čak i u svijetu čija je pravila iz temelja prevrnuo, teško da se ova igra duga skoro 80 godina može završiti po Trumpovim pravilima.

Trump Selasie, car Sjeverne i Južne Amerike

A u još jednom prenatrpanom tjednu Trumpov gravitacijski pikado po globusu ovoga se puta posebno magnetizirao u smjeru Južne Amerike. Najviše mu je smetala Venezuela, koja mu je valjda upala u radar nakon što mu je Maria Corina Machado, dugogodišnja borkinja protiv tamošnjih diktatora Chaveza i Madura, otela Nobela ispred nosa. Odmah je trznuo svog psića na kratkom lancu, ministra obrane Petea Hegsetha, i podsjetio ga da je još u kampanji obećao zaustaviti sve zlo koje, kako tvrdi, dolazi iz Venezuele, a najveće zlo po njemu su – šverceri droge. Hegseth nije časio časa, nego je odmah naredio da američka mornarica projektilima zašprica jedan od sumnjivih brodova i ubije šest ljudi.

To što se Venezuela požalila UN-u, a čak i njegovi republikanci promrmljali nešto o sumnjivim pravnim implikacijama takvog napada, Trumpa uopće nije diralo, nego je zapovjedio da se u sukob uključi i CIA. Tvrdi da je naručio pojačano djelovanje CIA-e jer Venezuela oslobađa velik broj zatvorenika, uključujući osobe iz ustanova za mentalno zdravlje, te ih šalje prema Americi, a drugi razlog su već spomenuti dileri.

Da ne bi bilo da se bavi samo već poznatim neprijateljem, Trump se odlučio malo uključiti u izbore u Argentini, na kojima se bira polovica zastupnika donjeg te trećina zastupnika gornjeg doma Nacionalnog kongresa. Njegov već provjereni favorit Javier Milei dobio je kraljevski tretman u Bijeloj kući, a isto će doživjeti i ostali Argentinci ako Mileijeva opcija pobijedi, kaže Trump. Ako se pak to slučajno ne dogodi, 'nećemo tratiti naše vrijeme na Argentinu', a kako je kod Trumpa vrijeme uvijek novac, jasno je da će Argentina ostati bez pomoći. Ako ne sad, onda od 2027., kad Mileija čeka – ili ne čeka – reizbor.

Ursulin 'tour de Balkan': Dobroj djeci slatkiši, neposlušnoj - packe

Došlo i to doba godine u kojem šefica Europske komisije obilazi Balkan, dijeli packe, kako to vole reći u zemljama ne odveć naklonjenima proširenju EU-a, no od tih silnih packi, da su stvarne, i dijete bi nešto naučilo. Balkanske zemlje sporije kopčaju što točno od njih traži Unija, koja pak ubrzano tone u ponor vlastite propasti, pritom se pijano držeći lokalnih stabilokrata jer znaju da će se jedino tako igra u regionalnoj žabokrečini nastaviti bez posljedica po ičije fotelje.

I ovoga puta visokoj gošći iz Bruxellesa pripremljen je odgovarajući program. Crnogorci su u turističkom odmaralištu Luštica Bay kod Tivta (pričalo se da tamo stoluju Rusi, ali očito je i tu došlo do zaokreta) organizirali prvu investicijsku konferenciju Crne Gore i EU-a, na kojoj je pozvala crnogorski biznis sektor da za investicije ne čekaju ulazak u EU, već da se prodaju sada, 'jer će ih u suprotnom netko prestići'.

U Sarajevu je pak još jednom pustila protokolarnu suzu za Srebrenicom, poručivši da je duboko dirnuta susretom s majkama, udovicama i kćerima žrtava tog genocida. Ipak, radi ravnoteže podsjetila je i da se BiH već godinu i pol ni za milimetar nije pomaknula prema službenom početku pregovora s EU-om, a razlog je politička kriza zbog koje još uvijek nisu uspjeli usvojiti zakon o sudovima niti imenovati glavnog pregovarača. Onaj koji je u najvećem dijelu odgovoran za tu krizu – Milorad Dodik – uoči dolaska Von der Leyen još je malo zamutio vodu, još jednom predloživši preustroj hrvatsko-bošnjačkog entiteta Federacije BiH, tobož da bi Hrvati imali ravnopravnu zastupljenost.

Podgorica i Sarajevo možda su je malo iscijedili, no Ursula je ipak sačuvala nešto energije i za Beograd, gdje ju je čekao Aleksandar Vučić, usred kuknjave zbog energetskog rata u regiji, u kojemu, kao i uvijek – bar ako njega pitate – uvijek najgore prođe Srbija. Vučić se nadao da će njegove jadikovke o 'teškoj političkoj zimi' i umivene floskule o tome kako 'Srbija ne skreće s europskog puta' šefica Komisije nekako odšutjeti. No Von der Leyen mu je utrljala sol na ranu zvanu studentski prosvjedi, podsjetivši ga da je EU za 'slobodu, a ne represiju' i spomenuvši izostanak napretka na području pravnog, izbornog i medijskog zakonodavstva, sve sektore u kojima Srbija gazi prema EU-a na ćelavim gumama. Ako je u ovom obilasku lokalnih robova stabilokracije Von der Leyen negdje uspjela upisati bod u gostima, onda je to bilo – u Beogradu.

Budi se istok i zapad, budi se sjever i jug…

Europu su prošli tjedan potresli masovni štrajkovi u Belgiji i Grčkoj. Sindikati su izašli na ulice bijesni na reforme vladajućih koje, kako tvrde, ugrožavaju radnička prava i životni standard.

U Grčkoj je zbog štrajka bio obustavljen željeznički promet, brodovi su ostali u lukama, a diljem zemlje stale su javne službe i škole. Bio je to drugi veliki prosvjed u pokušaju da se zaustavi izglasavanje zakona koje omogućuje, između ostalog, poslodavcima da uvedu radni dan od 13 sati.

Vlada premijera Kiriakosa Micotakisa tvrdi da reforme moderniziraju tržište rada i štite zaposlenike koji odbiju prekovremeni rad, a sindikati upozoravaju na povratak iscrpljujućeg radnog vremena i slabljenje kolektivnog pregovaranja. Pobjedu je na kraju odnijela vlada jer je sporni zakon usvojen u grčkom parlamentu.

U isto vrijeme Belgiju je zahvatio opći štrajk zbog plana vladajućih da provede rezove i reforme mirovinskog sustava. Briselski aerodrom otkazao je sve letove, a javni prijevoz gotovo je stao. Sindikati su optužili premijera Barta De Vevera da snižava standard građana dok 'bogati ne plaćaju cijenu štednje'. Vlada, unatoč pritisku, poručuje da su reforme nužne za smanjenje proračunskog deficita i ispunjavanje obaveza u NATO-u.

Slovenci su uvijek korak ispred: Uvode božićnicu za sve zaposlene

Slovenci su uvijek bili napredni, pa tako i kad je riječ o radničkim pravima. Slovenska vlada naumila je uvesti obvezni božićni bonus za sve zaposlene. Bonus u iznosu od neoporezivih 639 eura, što je polovina minimalne plaće, isplatit će se najkasnije do 18. prosinca ove godine.

Premijer Robert Golob najavio je razgovore s predstavnicima poslodavaca jer su izrazili zabrinutost zbog uvođenja obveznog bonusa, tražeći da božićnica ostane dobrovoljna. Sindikati, s druge strane, snažno podržavaju obveznu božićnicu.

Ozbiljne financijske računice pokazuju da će samo izravni troškovi za isplate državnim službenicima iznositi 118 milijuna eura, no ukupni gubici za državni proračun, uključujući manje prihode od poreza i doprinosa, mogli bi doseći i do 372 milijuna eura.

Ekonomisti upozoravaju na potencijalno povećanje državnog deficita za čak jedan postotni bod, na oko četiri posto BDP-a, što može značiti ulazak Slovenije u europski Postupak prekomjernog deficita (EDP). Osim toga, upozoravaju na očekivanu globalnu ekonomsku krizu većih razmjera nego 2008. godine, a smatraju da Slovenija s ovakvim mjerama neće biti dovoljno spremna za nju. Kako bilo da bilo, vladina zakonska rješenja trebaju još proći parlamentarnu proceduru do kraja listopada.

Pirati dižu bunu od Maroka do Madagaskara

Kad smo kod Vučića, nikako da izađe onaj njegov priručnik o tome kako je pobijedio obojenu revoluciju, a baš bi dobrodošao autoritarnim vlastima u sve više zemalja. Najnovija je Madagaskar, čudni otok na istoku Afrike kojemu je Marko Polo greškom dao ime, a o kojemu smo do jučer više znali iz istoimenog crtića nego kroz vijesti.

U ovom hiperinformiranom vremenu, eto, i to se mijenja. Već tjednima prosvjednici živciraju vlasti od jugoistočne Azije do zapadne Afrike, a jedino zajedničko što im svjetski mediji, oboljeli od klasifikacije i normiranja svakog pokreta, mogu pronaći jest to da su – pripadnici generacije Z. Dobro, i fanovi japanske mange, jer na svim prosvjedima, od Filipina preko Nepala do Maroka i Madagaskara, pojavljuje se zastava s nasmiješenom lubanjom i slamnatim šeširom, poznatom iz japanske mange i anime serije 'One Piece' kao transparent Straw Hat Crewa, grupe pirata koju predvodi kapetan Monkey D. Luffy.

Uglavnom, takva neka ekipa u Madagaskaru je otjerala predsjednika Andryja Rajoelinu na, kako je zavapio, 'sigurno mjesto kako bi zaštitio svoj život'. Pobjegao je iz zemlje zrakoplovom francuske vojske nakon što je madagaskarska vojska najavila da će podržati prosvjednike. Početak vojnog puča nije trebalo dugo čekati – već narednog dana predsjednik u bijegu pokušao je raspustiti skupštinu, no vojska je suspendirala ustav i sa žandarmerijom formirala prijelazno vijeće za upravljanje zemljom. Novi čelnik države Michael Randrianirina u petak je prisegnuo za predsjednika, a Afrička unija je zasad suspendirala članstvo Madagaskaru.

Slična stvar događa se u Maroku, gdje pod istom tom piratskom zastavom već tjednima bukte prosvjedi zbog smrti nekoliko trudnica nakon rutinskog carskog reza, a na njima se traži sveobuhvatna reforma zdravstva, obrazovanja i socijale. Prosvjednike predvodi kolektiv Gen Z 212 (broj je pozivni broj Maroka), a komuniciraju preko aplikacije Discord. Vlasti su pokušale ugušiti skupove, no demonstracije su eskalirale u utorak navečer, kada su, prema izvještaju ministarstva unutarnjih poslova, u sukobima ozlijeđena 263 pripadnika snaga sigurnosti i 23 civila. Val bijesa proširio se iz Agadira u Casablancu i druge gradove, a policija se zasad drži slično kao i Vučićeva u Srbiji – ne ometa prosvjede, samo privodi one koji divljaju, a njih je zasad 409. Hoćemo li sve ovo jednog dana zvati 'Gen Z jesen', po uzoru na Arapsko proljeće, pokazat će vrijeme.

Video killed a radio star, a internet je ubio MTV

MTV, nekad najvažniji prozor u svijet glazbe i pop kulture, do kraja 2025. gasi sve svoje europske kanale. Od siječnja 2026. godine više ga neće biti ni na jednoj televiziji u Europi. Kraj jedne ere. Paramount Global potvrdio je da se gasi pet kultnih kanala – od MTV 80s i 90s do Club MTV i MTV Live. Financijski rezovi i spajanje sa Skydance Medijom samo su formalni razlog. Stvarni uzrok? YouTube, TikTok i algoritmi koji su preuzeli posao nekadašnjih urednika. A mladi više ne čekaju omiljeni spot, već ga sami stvaraju.

Ta glazbena priča počela je 1981. pjesmom 'Video Killed the Radio Star'. Uslijedili su povijesni trenuci koji su oblikovali generacije: premijera Thrillera Michaela Jacksona 1983., nastupi Davida Bowieja i Nirvane, kultna emisija 'MTV Unplugged' i emisije koje su definirale stvarnost, poput 'The Real Worlda'. MTV Europe počeo je s emitiranjem 1987. godine i ubrzo postao most između glazbe, mode i mladenačke kulture. Glazbeni spotovi pretvarali su se u umjetničke forme, a MTV je stvarao globalne zvijezde i trendove koji su prelazili granice.

Za mnoge s ovih prostora MTV je bio više od televizije; bio je to kulturni most iz ratnih i tranzicijskih 1990-ih prema svijetu koji je izgledao slobodnije, glasnije, modernije. S njega su dolazile i prve poruke političke svijesti, antiratni apeli, pa i poneki natpis 'Hot in Yugoslavia', koji je znao pogoditi točno gdje boli.

A onda se dogodilo ono što se događa svima koji postanu preveliki - MTV je sam ubio spotove koji su ga stvorili. Kad su izdavači počeli naplaćivati emitiranje videa, kanal se okrenuo reality formatu i izgubio dušu. Internet je samo dovršio posao.

Legendarni MTV-jev voditelj Ray Cokes, lice emisije 'Most Wanted' i simbol zlatnog doba glazbene televizije, napisao je: 'Ne dramatizirajte. Za mene je pravi MTV - onaj čisti, originalni Music Television - umro već davno, oko 2000. godine. Glazbene spotove zamijenili su besmisleni reality programi i MTV više nije značio ono što je nekad značio', napisao je Cokes. Iako razočaran, kaže da je zahvalan što je bio dio ere u kojoj su televizija i glazba zajedno stvarale globalnu kulturu, a spotovi imali umjetničku težinu.

I tako, simbolično, baš kao što je 'video ubio radio zvijezdu', sada je streaming ubio televiziju. MTV će preživjeti još neko vrijeme u digitalnim formatima i nagradama, ali 31. prosinca 2025. završit će jedno poglavlje pop kulture. A mi ćemo ga se prisjećati na YouTubeu te djeci i unucima pričati o kanalu koji je bio naš prozor u svijet.

Imamo nobelovca! Djelomice

Kad su grčki mediji objavili da je novi nobelovac John Martinis 'grčko-američki znanstvenik', laureat za fiziku se zbunio. 'Vidim sve te e-mailove iz Grčke i pitam se gdje sam pogriješio', prepričao je fizičar. Martinis je pojasnio da zapravo potječe iz Hrvatske. 'Ispostavilo se da nisam grčko-američkog podrijetla, nego hrvatskog', rekao je. Pogreška se proširila nakon što je australski portal The Greek Herald opisao Martinisa kao 'grčko-američkog znanstvenika', vjerojatno zbog grčkog prizvuka njegova prezimena.

Vijest su zatim prenijeli brojni grčki mediji pišući o 'Grku koji predvodi budućnost australskog kvantnog računalstva'. Ubrzo je Martinis pojasnio da njegovi korijeni vode u Komižu na otoku Visu. Njegov djed imigrirao je u SAD još prije Drugog svjetskog rata s njegovim ocem, kojem je tad bilo 10 godina.

Martinis dijeli Nobelovu nagradu za fiziku s Johnom Clarkeom i Michelom Devoretom za revolucionarno otkriće kvantnih fenomena u električnim krugovima. 'Znanost radite zbog radosti otkrića, a ne zbog priznanja. Ali neću lagati - nagrada je lijepa stvar', priznao je.

Kako je Stockton Rush bogatašima prodao laž i odveo ih u smrt

Privatna podmornica Titan tvrtke OceanGate implodirala je u sjevernom Atlantiku na svom putu prema olupini Titanika zbog loše strukture i činjenice da nije adekvatno ispitana. Tako piše u službenom izvješću na koje se čekalo više od dvije godine, iako su svi i prije same tragedije upozoravali na manjkavosti. Svi osim nadmenog šefa tvrtke, o čemu je, naravno, Netflix snimio dokumentarnu seriju - 'Titan: The OceanGate Disaster'.

Titan je implodirao kobnog lipnja 2023. godina na dubini većoj od 3800 metara i u smrt odveo petoricu putnika, među kojima su bili kontroverzni direktor OceanGatea Stockton Rush, britanski milijarder Hamish Harding, pakistanski biznismen Šahzada Davud, njegov osamnaestogodišnji sin Sulejman te Paul-Henri Nargeolet, poznat kao 'gospodin Titanik'.

Podmornicom se upravljalo pomoću Logitechovih kontrolera za videoigrice, koji je bio spojen na Bluetooth, a ne povezan žicom, što nije uobičajen način upravljanja. Rush je tvrdio da je Titanova konstrukcija trupa od ugljičnih vlakana sigurna, no bila je sve samo ne to.

Tog 18. lipnja podmornica je izgubila kontakt s pratećim brodom tijekom spuštanja. Ostaci su pronađeni četiri dana kasnije, rasuti po morskom dnu oko 488 metara od pramca Titanika. Američka obalna straža kasnije je pronašla ljudske ostatke i krhotine pretražujući dno oceana.

Američki Nacionalni odbor za sigurnost prometa (NTSB) utvrdio je da je postupak dizajniranja plovila bio 'neadekvatan', što je rezultiralo manjkavostima zbog kojih nije ispunjavalo uvjete o snazi i izdržljivosti. NTSB je kazao, budući da tvrtka nije primjereno ispitala Titan, nije znala koja mu je stvarna snaga.

Tvrtka nije bila svjesna ni toga da je plovilo bilo oštećeno i trebalo je biti maknuto iz upotrebe prije svog posljednjeg putovanja. Američka obalna straža u kolovozu je objavila osuđujuće izvješće o imploziji, a ono je utvrdilo da se incident mogao spriječiti te kritizirala 'kritično manjkave' sigurnosne prakse OceanGatea. No sad je, nažalost, kasno za to.

Hoćemo li za nekoliko godina uopće trebati putovnice?

Legitimno pitanje. Podsjetimo, od 12. listopada Europska unija službeno je uvela biometrijski sustav ulaska i izlaska (EES). Putnici iz zemalja izvan EU-a moraju ostaviti otiske prstiju i fotografiju lica, i to u trenutku u kojem cijeli svijet sve više prihvaća tehnologije prepoznavanja lica. Privatnost je u današnje vrijeme ionako već gotovo mit i luksuz.

Vratimo se na sustav EES (Entry/Exit System) - on će postupno zamijeniti klasične pečate u putovnicama biometrijskim podacima, dakle otiscima prstiju i fotografijom lica. Svi putnici iz zemalja izvan EU-a, uključujući državljane zapadnobalkanskih država, morat će ih predati pri prvom ulasku u Schengen, a podaci će se pohraniti u centralnu bazu i koristiti pri svakom idućem prelasku granice. Ministarstvo unutarnjih poslova tumači da je cilj sustava 'povećati sigurnost i spriječiti neregularne migracije'.

Ipak, nova pravila znače da lice i prsti postaju trajna identifikacija - digitalna putovnica koju nije moguće promijeniti. Lice i otisak prsta ne mogu se poništiti. Što ako procure vaši podaci? Pa, vaš identitet ostaje trajno kompromitiran. A da ne govorimo o tome koliko često algoritmi griješe, pa ako vas tehnologija pogrešno identificira, zadržat će vas na granici i potencijalno osumnjičiti za koje kakve radnje.

O sličnim se scenarijima pričalo vezano uz Chat Control 2.0 (Uredba o sprečavanju i borbi protiv seksualnog zlostavljanja djece na internetu) - plan Europske unije bio je da se privatne poruke građana skeniraju u ime borbe protiv zlostavljanja djece, što bi, kako su i domaći stručnjaci upozorili, otvorilo vrata masovnom nadzoru bez presedana. Europska unija zasad je odgodila glasanje o prijedlogu uredbe o 'kontroli chata', nakon što je Danska, kao predsjedateljica Vijeća EU-a, povukla tu točku s dnevnog reda sastanka ministara pravosuđa i unutarnjih poslova. Podsjetimo, Hrvatska je dala potporu prijedlogu. Spasili smo zrno privatnosti, koliko nam je (pre)ostalo. Zasad.

Vanzemljaci su zapravo jako... dosadni?

S obzirom na to koliko se toga u svijetu izdogađalo u posljednjih nekoliko godina, bismo li uopće trepnuli da nam sutra na vrata pokuca vanzemaljac? Nastavno na to, nova hipoteza tumači da bi inteligentni oblici života mogli biti tek neznatno napredniji od nas i da su jednostavno izgubili interes za istraživanje svemira. Dakle u svemiru možda doista nismo sami, ali dio znanstvenika smatra da naši potencijalni susjedi nisu neki spektakl.

Hipoteza 'radikalne svakodnevice', koju predlaže dr. Robin Corbet iz NASA-ina centra Goddard, polazi od ideje da bi izvanzemaljske civilizacije mogle imati tehnologiju tek malo napredniju od naše, primjerice 'iPhone 42 umjesto iPhonea 17', kako slikovito objašnjava.

Prema tom pristupu, 'velika tišina' - poznata kao Fermijev paradoks - ne proizlazi iz nedostatka života u svemiru, nego iz činjenice da su civilizacije dosegle tehnološki plato i prestale aktivno istraživati. Nisu savladale fiziku svjetlosne brzine, ne koriste tamnu materiju ni crne rupe kao energente i s vremenom su se, pretpostavlja Corbet, jednostavno zasitile istraživanja.

Za razliku od tradicionalnih teorija koje zamišljaju moćne laserske signale, sonde i megastrukture oko zvijezda, ta ideja drži da bi potencijalni 'tehno potpis' takvih civilizacija bio gotovo nevidljiv. Drugim riječima - teško ih je otkriti jer nemaju ništa posebno pokazati. Bezveze.

Izgleda kao drvo, ponaša se kao čelik. Što je to, što!?

Zato nimalo bezveze ne zvuči novi materijal koji su razvili Amerikanci - superwood. Toliko je 'super' da bi mogao u potpunosti promijeniti način na koji gradimo kuće, mostove i nebodere. Riječ je o posebnoj vrsti drva koje ima i do deset puta veći omjer čvrstoće i težine od čelika, a istovremeno je i do šest puta lakše.

Superwood nastaje procesom u kojemu se drvo kuha u vodi uz kemikalije koje djelomično uklanjaju lignin, tvar koja mu daje boju i dio čvrstoće. Nakon toga slijedi vruće prešanje, koje na mikroskopskoj razini sabija njegove stanične strukture, rezultirajući materijalom koji je lagan kao drvo, a čvrst kao metal.

Prema istraživanjima, 'superdrvo' je ne samo nevjerojatno čvrsto i otporno na udarce i udubljenja, već ne trune, ne privlači kukce i ima vrhunska vatrootporna svojstva. Osim toga, njegovoj proizvodnji potrebno je čak 90 posto manje ugljičnog otiska u odnosu na tradicionalni čelik, što ga čini ekološki vrlo prihvatljivim. Prve komercijalne primjene uključuju fasadne obloge i terase, a u pripremi su i interijeri poput podova i namještaja.

Spicy ChatGPT

Od prosinca ChatGPT dobiva spicy nadogradnju. OpenAI će, uz provjeru dobi, omogućiti punoljetnim korisnicima pristup erotskom sadržaju i razgovorima o seksu, uz novo načelo 'tretiraj odrasle kao odrasle'.

Korisnici će moći birati osobnost svog digitalnog asistenta, od poslovnog i prijateljskog do verzije s kojom možete flertati te koja komunicira uz obilje emojija. Drugim riječima, ChatGPT postaje prilagodljiviji nego ikad, i to ne samo u tonu, nego i u temi.

Šef tvrtke Sam Altman još je donedavno odbijao ideju 'seksualnog avatara', no tržište ga, čini se, gura u suprotnom smjeru. Konkurencija već zarađuje na AI 'partnericama' – Muskov xAI, primjerice, nudi anime djevojku Ani i spicy mode u svom generatoru videa na Groku.

OpenAI zasad ne otkriva kako će provjeravati dob, ali razvija algoritam koji bi, prema ponašanju korisnika, trebao prepoznati tko je punoljetan. Paralelno, mlađi od 18 već imaju svoju tinejdžersku verziju ChatGPT-ja. Tvrtka se na to odlučila nakon niza kritika da je chatbot postao 'previše sterilan' i manje zabavan jer je pooštrila mjere zaštite poslije nekoliko slučajeva samoubojstava. Altman tvrdi da nove mjere neće ugroziti sigurnost, već 'vratiti korisnost' odraslima koji znaju što žele. AI očito prestaje glumiti moralnu policiju i ulazi u doba punoljetnosti.