S dnevnog reda današnjeg i sutrašnjeg sastanka Vijeća ministara pravosuđa i ministara unutarnjih poslova Europske unije povučena je točka dnevnog reda koja se odnosila na usvajanje Uredbe o sprečavanju i borbi protiv seksualnog zlostavljanja djece na internetu, kolokvijalno nazvane Chat Control 2.0, doznaje Večernji list.

Danska, kao trenutačna predsjedateljica Vijeća EU-a, odlučila se na povlačenje te točke jer nije uspjela postići dovoljan napredak prema kompromisu koji bi pomirio one države članice koje se toj uredbi protive i one koje prijedlog podržavaju, a među kojima je i Hrvatska.

Neke države koje podržavaju takav prijedlog - a Večernji list neslužbeno doznaje da je jedna od njih Mađarska - zatražile su od Danske da se izjasni hoće li tu točku dnevnog reda vratiti do kraja ove godine, odnosno u prosincu, kada je planiran još jedan sastanak Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove. Danci kažu da će nastaviti raditi na 'postizanju kompromisa koji bi zadovoljio i potrebu suzbijanja spolnog zlostavljanja djece na internetu i potrebu da se ne zadire u privatnost građana koji s takvom vrstom prijestupa nemaju nikakve veze'.

>>Domaći stručnjaci: Ne igrajte se kontrolom chata! To znači kraj anonimnosti na internetu<<

Njemačka povukla podršku

Podsjetimo, prošli tjedan Patrick Breyer, bivši zastupnik u Europskom parlamentu i ključna osoba u zaštiti Europljana od udara na privatnost prilikom skeniranja u potrazi za materijalima o seksualnom zlostavljanju djece (Child Sexual Abuse Material, CSAM, poznat i kao 'kontrola chata'), objavio je da je njemačka vlada odlučila ne podržati predloženu uredbu o CSAM-u.

Breyer je ustvrdio da je time blokirana većina u Vijeću Europske unije, potrebna za usvajanje te uredbe, što ometa plan donošenja zakona o nadzoru ovaj tjedan. Prvotno je bilo planirano da ministri unutarnjih poslova zauzmu zajednički stav 14. listopada.

Ovo je značajna pobjeda za europske zagovornike privatnosti i građane koji su se uključili u prezentiranje problema s predloženom uredbom te su omogućili običnim građanima kontaktiranje s predstavnicima svojih država putem platformi kao što je FightChatControl.

Srednja i istočna Europa i CSAR: Tko je tko?

Razumljiva je potreba za omogućavanjem borbe protiv predatora na webu, ali taj cilj mora ići ruku pod ruku s procjenom proporcionalnosti, prava na privatnost i mogućih neželjenih posljedica za sigurnost građana.

Kako je objašnjeno na platformi FightChatControl, do sada se samo četiri zemlje srednje i istočne Europe - Estonija, Češka, Slovenija i Poljska - čvrsto protive CSAR-u (Child Sexual Abuse Regulation, zakonu koji regulira seksualno zlostavljanje djece).

Stav Poljske protiv CSAR-a nije se promijenio, iako je nova vlada preuzela vlast. Čini se da su dvije zemlje - Latvija i Slovačka - promijenile mišljenje i bile 'neodlučne'. Bugarska, Hrvatska, Mađarska, Rumunjska i Litva ostaju za, iako je litavski ministar unutarnjih poslova Vladislav Kondratović krajem rujna komentirao da se prethodni stav 'preispituje'.

Litavska udruga Unicorns Lithuania također je pozvala lokalne političare na protivljenje trenutnom nacrtu CSAR-a, pozivajući ih na 'obranu integriteta enkripcije kao strateškog interesa za digitalnu sigurnost i gospodarstva Litve i cijele Europe'.

Kako CSAR spada u nadležnost ministarstava unutarnjih poslova, važan je njihov angažman s drugim ministarstvima koja imaju utjecaja na digitalnu politiku. Lokalna ministarstva nerado staju jedna drugima na žulj i ne protive se stavu kada ga vodeće ministarstvo snažno podržava.

Drugi problem je manjkava komunikacija između stalnih predstavništava u Bruxellesu i glavnih gradova. Birokracije u srednjoj i istočnoj Europi obično su manje strukturirane, pa se glavni gradovi oslanjaju na stručnost atašea sa sjedištem u Bruxellesu. U konačnici, jedna ili dvije osobe mogu značajno utjecati na smjer cijele države.

Na kraju, ali ne i najmanje važno: namjerni nemar kada su u pitanju europski poslovi.

Obrana, financije i vanjski poslovi, kao i odabrani sektori koji su ključni za interese lokalnih industrija, ostaju na vrhu dnevnog reda država članica srednje i istočne Europe, a digitalna politika često je peti kotač, pri čemu čak i atašei u Bruxellesu moraju tražiti vanjsku potvrdu stava zemlje umjesto jednostavnog prezentiranja političkog smjera postavljenog kod kuće.

CSAR je odraz duboko ukorijenjenog problema: slični problemi javljali su se s drugim pitanjima digitalne politike u prošlosti i vjerojatno će se ponoviti u budućnosti osim ako zemlje srednje i istočne Europe ne ulože više u svoje predstavljanje u Bruxellesu i ne izdvoje više resursa za vođenje digitalne politike Unije, piše Euro News.