Od 12. listopada Europska unija službeno ulazi u novo poglavlje granične kontrole. Počinje uvođenje sustava ulaska i izlaska (EES – Entry/Exit System), koji će postupno zamijeniti klasične pečate u putovnicama biometrijskim podacima, konkretno otiscima prstiju i fotografijom lica.

Putnici iz zemalja izvan EU-a, uključujući građane Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Albanije, pri prvom ulasku u Schengen morat će predati biometrijske uzorke koji će biti pohranjeni u digitalnu bazu. Ti će se podaci koristiti pri svakom sljedećem prelasku granice, čime bi provjere trebale postati brže i učinkovitije.

No, stručnjaci upozoravaju da iako bi nova tehnologija trebala ubrzati putovanja, početna faza donijet će gužve i dulja čekanja, osobito na graničnim prijelazima Hrvatske i BiH, gdje će se sustav početi testirati među prvima.

Biometrijski nadzor

Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, EES je 'novi digitalni sustav upravljanja granicama' koji će omogućiti lakše i učinkovitije putovanje unutar Europske unije. Službeno, cilj sustava je spriječiti neregularne migracije i povećati sigurnost bilježenjem datuma ulaska i izlaska svakog putnika iz Schengena.

No, u praksi, to znači i da biometrijski identitet postaje obvezan uvjet za prelazak granice. Dok su QR kodovi i digitalne propusnice tijekom pandemije bili privremeno rješenje, EES uvodi trajniji oblik identifikacije, pa tako lice i prsti postaju nova osobna iskaznica.

Registracija u sustav počet će istodobno na svim graničnim prijelazima. U prvom mjesecu uvođenja granične službe će, prema procjenama, provoditi dvosatne procedure prikupljanja biometrijskih podataka u svakoj smjeni. Sustav će se primjenjivati na sve putnike koji borave u EU do 90 dana, a obuhvatit će ukupno 27 država članica, osim Irske i Cipra, te pridružene zemlje Schengena - Lihtenštajn, Norvešku, Island i Švicarsku.

Lice kao lozinka

I dok se EES uvodi kao alat sigurnosti, prepoznavanje lica istovremeno se širi i u svakodnevni život. U trgovinama, bankama, zračnim lukama, pa čak i školama, građane se sve češće traži da potvrde svoj identitet skeniranjem lica.

Takve tehnologije predstavljaju se kao brze, praktične i sigurne, no otvaraju ozbiljna pitanja o granici između udobnosti i nadzora. Primjeri iz SAD-a, gdje su veliki trgovački lanci zatečeni u tajnom skeniranju kupaca, pokazali su koliko brzo 'sigurnost' može prijeći u povredu privatnosti.

Zabrinutost raste i kada su u pitanju djeca; u nekim američkim školama već se testira biometrijska autentifikacija za ulazak u učionicu ili plaćanje obroka. U jednom slučaju Microsoft je bio optužen za nepravilno rukovanje dječjim biometrijskim podacima, što dodatno pojačava sumnju u sigurnost takvih baza.

Biometrija – identitet koji se ne može izbrisati

Tehnologija prepoznavanja lica funkcionira tako da mapira jedinstvene crte lica i uspoređuje ih s bazom pohranjenih uzoraka. Za razliku od nadzornih kamera koje samo bilježe sliku, ovaj sustav aktivno identificira i kategorizira osobe.

Najveći rizik krije se u njegovoj nepromjenjivosti. Putovnicu ili vozačku dozvolu možemo poništiti, ali lice i otisak prsta ne. Ako dođe do curenja biometrijskih podataka, identitet je trajno kompromitiran. Pogrešna identifikacija može dovesti do stvarnih problema; od neopravdanih zadržavanja na aerodromima do ulaska na nadzorne liste.

U svijetu koji se sve više oslanja na biometriju - od otključavanja mobitela do plaćanja karticama - to otvara niz sigurnosnih i etičkih pitanja. Pogrešne identifikacije već su dovele do slučajeva neosnovanih zadržavanja i ulazaka na nadzorne liste, dok algoritmi za procjenu dobi često griješe i kategoriziraju maloljetnike kao odrasle, i obrnuto.

Sedamnaestogodišnjak može biti klasificiran kao dijete, dok drugi vršnjak prolazi kao odrasla osoba. Takve pogreške mogu ograničiti pristup informacijama ili ih pogrešno usmjeriti u digitalne prostore.

U krajnjem slučaju, ukradeni biometrijski podaci mogu se zloupotrijebiti za krađu identiteta, pristup računima, pa čak i financijskim uslugama. U budućnosti bi vaše lice moglo postati faktor u odobravanju kredita ili police osiguranja, jer algoritmi sve češće pokušavaju izvući 'podatke o pouzdanosti' iz fotografija ili videozapisa.

Sigurnost, ali pod koju cijenu?

Europski sustav EES i porast korištenje biometrije u civilnom životu dio su iste priče, one o digitalizaciji identiteta. Ideja o granicama koje prepoznaju lice i o školama koje verificiraju učenike kamerom nekada je pripadala znanstvenoj fantastici, a danas postaje nova norma.

Biometrija bez sumnje ima koristi; brže putovanje, manje papirologije, bolju sigurnost. No, pitanje koje ostaje jest tko nadzire nadzornike, tko ima pristup podacima, kako se oni čuvaju i koliko dugo.

Podsjetimo, tri godine nakon što je Europska komisija otvorila Pandorinu kutiju pod nazivom Chat Control, Unija treba odlučiti hoće li prvi put uvesti obvezno skeniranje privatnih poruka svih građana. Zagovornici se pozivaju na zaštitu djece, a protivnici upozoravaju da se iza plemenitog cilja skriva najveći sustav masovnog nadzora u europskoj povijesti. 

Ideja zvana Chat Control prvi je put iznesena u svibnju 2022., kada je tadašnja europska povjerenica za unutarnje poslove Ylva Johansson predstavila uredbu kojom bi se 'sprječavalo i suzbijalo seksualno zlostavljanje djece na internetu'. Kritičari, među kojima je najglasniji aktivist i bivši europarlamentarac Patrick Breyer, odmah su ustvrdili da je riječ o najdubljem zadiranju u privatnu komunikaciju građana u povijesti Europske unije te su joj nadjenuli ime Chat Control 2.0. >>Više pročitajte OVDJE<<