Ljubičić je tvrtku Ljubičić Technology osnovao 2019. godine. Električni bicikli GuideB bili su njegovi prvi proizvodi, a taj je projekt bio tek početak. Kroz razvoj proizvodnje postupno se širio na CNC strojeve, robotiku i automatizaciju. 'To nas je s vremenom dovelo do humanoidne robotike, gdje sam prepoznao najveći potencijal i smjer u kojem želim razvijati cijeli projekt', kaže nam. Na njemu intenzivno radi posljednjih godinu dana.

Svaki dio razvio je sam. Njegov robot ima 54 motora, 12 žiroskopa, senzore u nogama, konstrukciju i AI sustav, a trenutačno je u potrazi za investitorima.

Ideja o humanoidnom robotu nije nova – o njoj razmišlja već desetak godina. No svjesno je, kaže, išao dužim putem, od ideje i razvoja do proizvodnje, certifikacije i tržišta: 'Nije mi cilj bio napraviti samo tehnologiju, nego nešto što će imati konkretnu vrijednost i utjecaj na način na koji ljudi žive i rade', kaže Ljubičić.

RINNO – skraćeno od Responsive Intelligent Neural Network Operator – visok je do 180 centimetara i težak oko 70 kilograma. Gotovo je u potpunosti razvijen u Hrvatskoj: od konstrukcije i aktuatora do softvera i elektronike. No ono što ga razlikuje od mnogih sličnih projekata jest pristup.

'Ne radim robota da bih se marketinški igrao u vremenu u kojem ljude fasciniraju ovakve stvari. Zanima me stvarni rad u industriji, ne robot koji je kul', tumači Ljubičić.

RINNO je trenutno u stalnom razvoju u razvojnom uredu svog tvorca u Zagrebu. 'I sada je obješen na svoj stalak, odšarafljen do pola i u procesu integracije novih rješenja. Mislim da ne prođe dan da nema nešto novo na njemu', govori nam Ljubičić, opisujući ga kao sustav koji je 'kontinuirano rastavljan i ponovno sastavljan u potrazi za boljim rješenjima'.

Kako razmišlja robot

Za razliku od klasičnih industrijskih robota, RINNO mora znati funkcionirati u nepredvidivom okruženju, a za to je potrebno puno senzora, što znači stalno donošenje odluka u stvarnom vremenu. Primjerice, za jedan jedini korak mora istovremeno obraditi podatke o ravnoteži, težini na stopalima, položaju motora, prostoru oko sebe i glasovnoj naredbi korisnika.

'Sve mora obrađivati svakih desetak milisekundi i donositi odluke', objašnjava Ljubičić. Sustav je modularan, s više kontrolera i centralnim računalom koje 'misli', a umjetna inteligencija već sada sudjeluje u upravljanju kretanjem, prepoznavanju objekata i učenju.

Robot je potpuno autonoman – nema daljinski upravljač – i može stabilno hodati, koristiti ruke i prepoznavati objekte. Autonomija mu je oko četiri i pol sata, nakon čega sam mijenja bateriju na svom stolu i nastavlja raditi gdje je stao.

Iako se humanoidna robotika često prodaje kroz grandiozne najave, Ljubičić je oprezniji kada je riječ o konkretnim primjenama. 'Možda moj robot ima drugačiji plan. Zato sada uopće ne bih predviđao gdje će se točno naći RINNO jer će mi odgovori doći kroz testiranja u sljedećim mjesecima. Mislim da je on puno više od pick-and-place robota, robota u logistici, na traci, u servisu.'

Već postoji interes

Za razliku od mnogih startup priča, ova nema klasičnu investicijsku pozadinu, barem zasad. Za RINNO već postoji interes potencijalnih partnera, a sljedeći korak je testiranje u stvarnim uvjetima. Ljubičić očekuje da će već u godinu dana moći koristiti sve alate koje koristi čovjek, a planira ga u iduća tri mjeseca uključiti i u pilot-projekte u suradnji s tvrtkama koje su iskazale interes za to.

Razvoj njegova robota odvija se iz dana u dan, a kako se uči ponašati poput čovjeka, kaže Ljubičić, od njega treba očekivati i nepredvidive situacije. Sustav kontinuirano prikuplja i klasificira podatke dostupne na internetu, čime postupno unapređuje svoje sposobnosti.

Kako je ranije spomenuo da ga 'zanima stvarni rad u industriji, a ne robot koji je kul', kaže da odbacuje pristup temeljen na demonstracijama i medijskoj pažnji niti osjeća potrebu išta dokazivati prije nego što sustav bude spreman. Razvoj, dodaje, mora ići postupno, bez preskakanja ključnih faza. Stoga projekt razvija bez iluzija o brzom uspjehu. Nakon deset godina rada, kaže, naučio je da ništa ne dolazi lako ni besplatno.

'Ako ne ide u partnerstvu i suradnji, idem sam', ističe Ljubičić. Tumači i da investicije u ovakvim projektima jesu poželjne, ali ne i nužne za nastavak rada. Razvoj financira izradom specijaliziranih robotskih sustava za druge tvrtke, a prihod ulaže u svoje projekte. Paralelno gradi tim i priprema zapošljavanja, a o preseljenju ne razmišlja. 'Imam sve u Zagrebu. Danas nam je dostupno sve', navodi Ljubičić.

Roboti dolaze, ali sustav nije spreman

Upitan mogu li humanoidni roboti ozbiljno promijeniti tržište rada, Ljubičić kaže: 'Robot koji koristi ljudsku infrastrukturu i radi 0/24 dolazi i sve će se morati prilagoditi tome.' Prve ozbiljnije promjene u Europi očekuje za četiri godine, no napominje i da regulatorni okvir još ne postoji i nada se da Hrvatska neće podbaciti u tome. 'Ništa još za ovakve robote nije spremno, a krenimo od zakona. Dat ću sve od sebe da dam svoj obol tome da pratimo istok i zapad. Iako ni u Kini još nisu konkretizirali ništa po ovom pitanju, osim marketinških plasmana na koje se mi hvatamo', kaže Ljubičić pa dodaje:

'Samo želim raditi najbolje robote na svijetu. Ako si aktivan i radišan, ne treba te plašiti da će ti uzeti izvor prihoda. A ako si zdrava, čangrizava lijenčina, moj robot bi ti mogao uzeti posao koji vjerojatno ionako ne radiš kako treba. Mi ljudi ćemo naučiti živjeti i prilagoditi se kao i svemu do sada.'

Ipak, razvoj nije bez izazova. 'Padove prilikom stabilizacije i hodanja najbolnije pamtim', priznaje. Unatoč tome, prvi dojam koji robot ostavlja na ljude najčešće je pozitivan. 'Kada vidiš hrpu aluminija i plastike koja se giba, to je većinom uzbudljivo, a kad s njim i razgovaraš, postaje posebno simpatično', kaže.

Plan za ovu godinu je razviti komercijalni proizvod s definiranim cijenama. Paralelno radi na širenju tima, prikupljanju investicija i postavljanju proizvodnje. 'Ako ostanem zdrav i radišan, ne sumnjam da ću biti najbolji u ovome i ne bojim se', zaključuje Ljubičić.