Bitka kod Los Angelesa

Povijest je ciklična, a proročanstva iz popularne kulture kad-tad se ostvare, pa se tako ovog tjedna treći put ostvarila i bitka kod Los Angelesa. Ovaj pojam u povijesti sarkastičan je naziv za bizaran događaj iz Drugog svjetskog rata, kad su Amerikanci 1942., tri mjeseca nakon napada na Pearl Harbor, mislili da Japanci bombardiraju i najveći kalifornijski grad, pa su ispucali tisuće protuzračnih projektila, rekli bi Sinjani, uništa. U popularnoj kulturi pak The Battle of Los Angeles je naziv albuma kultne grupe Rage Against the Machine, iznikle upravo na poetici bijesa na ulicama rodnog grada i Kalifornije devedesetih godina prošlog stoljeća.

Osamdeset i kusur godina nakon prve i tridesetak godina nakon druge, stiže nam i treća bitka kod Los Angelesa. Protagonisti su s jedne strane pripadnici kalifornijske hispano zajednice, imigranti i njihovi simpatizeri, a s druge država, utjelovljena u pripadnicima imigracijskog ureda FBI-a, pa onda Nacionalne garde, pa onda marinaca, koje Donald Trump, unatoč sudskoj zabrani, planira pustiti s lanca na svoj narod. Povod je pojačano djelovanje imigracijske službe, a ona je po Trumpovoj naredbi krenula u racije i masovne deportacije pridošlica.

Policija Los Angelesa, koju Trump, kao ni gradonačelnicu tog grada Karen Bass, pa ni guvernera Kalifornije Gavina Newsoma, ne može vidjeti ni nacrtane, odgovorila je suzavcem i gumenim mecima dok su prosvjednici palili aute i bacali Molotovljeve koktele. Uhićeno je nekoliko desetaka osoba, a onda je Trump poslao 4000 pripadnika Nacionalne garde da zavede red, prijeteći da će rasporediti i 700 marinaca. I jedno i drugo mu je sudski osporeno, ali on ne odustaje, prijeteći da će uhititi guvernera Newsoma i sve ostale 'životinje koje na ulice unose anarhiju'. Retoriku je zaoštrio u stilu Vučića, urlajući da iza nereda stoje stranci – čeka se još samo da proglasi 'šarenu revoluciju'.

Priča je toliko eskalirala da se uključio i UN, uobičajeno zabrinut zbog svake eskalacije, a zabrinuti su i organizatori Svjetskog prvenstva u nogometu, vlasnici robotaksija, pa čak i Eva Longoria, koja je svoju zabrinutost podijelila s neke meksičke plaže u društvu supruga, direktora čuvenog meksičkog sapunjarskog TV kanala Televisa. Bez brige, Eva - ova revolucija, rekao bi stari Gil Scott-Heron, neće biti na televiziji.

Pa, dokle više, Bibi?! Do izbora?

Dok je rat u Ukrajini u fokusu svijeta, izgleda da Bibi na Bliskom istoku radi što ga je volja. Izrael je u noći s četvrtka na petak izveo jedan od dosad najopsežnijih zračnih napada na više ciljeva u Iranu, označivši početak vojne operacije pod nazivom Uspravni lav, i time samo zaoštrio ionako napete odnose na Bliskom istoku.

Zašto? Zato što su Iranci prekrdašili s razvojem nuklearnog programa i tako ugrozili egzistenciju Izraela, barem tako kaže Benjamin Netanyahu, te zapravo maše raketama u nadi da će poboljšati svoj rejting jer sve gori prizori izgladnjelih Palestinaca guraju izraelskog premijera s najduljim stažem u sve veću izolaciju ne samo na međunarodnoj političkoj sceni.

Iran je na ovu veliku pljusku njegovim obavještajnim službama odmah odgovorio lansiranjem stotinjak dronova prema Izraelu, od kojih je većina presretnuta, čisto eto da pokažu nešto i svojih mišića, dok skuhaju pravu odmazdu. A o njezinoj uspješnosti ovisit će ugled iranskog režima u državi i cijeloj regiji.

I mogla bi ona biti veća nego u prošlogodišnjem pripetavanju raketama između ove dvije zemlje, jer u ovom napadu ubijeni su najviši iranski vojni dužnosnici, uključujući načelnika Glavnog stožera Mohamada Bagerija i zapovjednika Revolucionarne garde Huseina Salamija, kao i više nuklearnih znanstvenika i mnogih drugih vojnih komandanata. Pitanje je sada koliku si odmazdu Iran može priuštiti.

SAD se očekivano formalno distancirao od izraelskih napada jer su njihova veleposlanstva i vojne baze u Iraku, Bahreinu i Kuvajtu ipak ranjiviji od Izraela. No za Iran bi vjerojatno bilo pametnije da dira samo 'Uspravnog lava', ali ne i 'Lava koji spava'.

Ovo zlo nikako da stane

U utorak ujutro, nešto prije 10 sati, 21-godišnjak je ušao u srednju školu u ulici Dreierschützengasse, u mirnoj zoni inače prilično mirnog glavnog grada Štajerske. Počeo je nasumično pucati, ulazeći iz razreda u razred kao da igra Call of Duty, što mu je, otkrit će poslije kriminalistička policija, bio svakodnevni ne hobi, nego život. Deset smislenih života i još 27 ranjenih, ni krivih ni dužnih, učenika i nastavnika škole koju je napustio prije tri godine bili su u njegovu otuđenom umu cijena nečega što je doživio kao nepravdu koja ga je odvojila od stvarnog svijeta. I na koncu, još jedan, njegov, evidentno besmislen.

Susjedi su isprva mislili da je pala skela na gradilištu obližnjih zgrada, a kad su postali svjesni onoga što se dogodilo, nisu mogli doći sebi, jer škola je uredna, civilizirana, pomalo dosadna, baš kao i sve u Grazu; takvo što se ondje ne događa. Vlasti su u roku od sedamnaest minuta poslale na teren sve što policija ima, od krim timova do specijalista za talačke krize, no bilo je prekasno. Građani tuguju već treći dan, dan žalosti, ujedinjeni na multikonfesionalnim misama i u traženju odgovora koje nikada neće naći – prije svega, zašto je u Austriji tako lako nabaviti legalno oružje. Tabloidi su, u situaciji koju poslovično uređena Austrija još nije doživjela, već za par sati zvonili na vrata obitelji ubojice, a narednog popodneva objavili i njegov identitet, slike te pokrenuli široku etičku raspravu u kojoj se ni Austrijski ured za tisak ne snalazi baš najbolje.

Ostaje potpuni šok i nevjerica, ne u tabloidnom, već u istinskom ljudskom smislu. Jer ovakav užas u školi imali smo prije dvije godine, četiri sata od Zagreba, u Beogradu, pa protekle zime, na zadnji dan škole, doduše – i srećom – nešto manjih razmjera, u zagrebačkom Prečkom. U ovom, najnovijem, možda i najjezivijem, jer u Graz idemo u šoping i na advent, a ne izvještavati o masakrima, stradali su i ljudi porijeklom iz Bosne i s Kosova, u gradu koji godinama predstavlja prozor našeg svijeta u neku civiliziraniju, mirniju i razumniju Europu, u gradu u kojemu je na vlasti Komunistička partija Austrije i to nikom ne smeta jer sve funkcionira, osim, eto, kad ne funkcionira. A zašto ne funkcionira, danima nam objašnjavaju psiholozi i psihijatri, mudro zboreći, ali ništa od toga se ne prima. Jer ovo zlo, ova neprekidna partija Call of Dutyja s pravim mecima i pravim žrtvama nikako da stane.

242 žrtve i jedan sretnik

A što tek reći o užasu u Ahmedabadu u Gujaratu, gdje se u četvrtak dogodila jedna od onih tragedija koje će istražitelji morati ekspresno tehnički objasniti da bi se ljudi mogli ponovo osjećati sigurno dok lete zrakoplovom naveliko proglašavanim najsigurnijim ikad. Naime pad Boeingovog aviona 787-8 Dreamliner na letu za London odnio je 242 života, među kojima su 169 državljana Indije, 53 državljana Velike Britanije, državljanin Kanade i sedam državljana Portugala, a žrtava ima i među mještanima na koje se srušio. Zrakoplov koji nikad prije nije pao, naime, srušio se u rezidencijalnoj četvrti tek nekoliko sekundi nakon polijetanja, u blizini zračne luke, na 190 metara visine.

Rezultate istrage čekat ćemo vjerojatno nekoliko dana, no prva nagađanja govore o ptici koja je možda mogla uletjeti u motor ili krila te izazvati mehanički prekid rada nekog od vitalnih dijelova zrakoplova. Nikakva to nije utjeha za obitelji i krug prijatelja žrtava, među kojima ima i tragičnih sudbina, poput obitelji visokoobrazovanih profesionalaca iz Indije koji su godinama čekali britansku vizu, e da bi potrpali sve stvari, krenuli za London i smrtno stradali ni par sekundi nakon odvajanja od indijskog tla. U svakom zlu ima i neko dobro, pa je tako britanski državljanin Vishwash Kumar Ramesh nekim čudom preživio pad zrakoplova, i to na sjedalu sretnog broja 11A.

Trump i Xi Jinping pružili si ruke - s figom u džepu?

Amerika i Kina, dva gospodarska diva čiji odnosi mjesecima testiraju strpljenje globalnog tržišta, ovih su dana – kako tvrde – postigli novi okvirni dogovor kojim bi se trebale smanjiti trgovinske napetosti. Nakon dvodnevnih pregovora u Londonu, predsjednici Trump i Xi dali su načelno zeleno svjetlo sporazumu koji bi, prema optimističnijim interpretacijama, mogao otvoriti novo poglavlje u trgovinskim odnosima dviju zemalja.

Trump je poručio da SAD iz novog sporazuma izlazi s 55-postotnim carinama na kineski uvoz, a kineske carine na američku robu iznosit će 10 posto. Potom je zaključio da je 'odnos izvrstan'. Na prvi pogled, čini se da su obje strane zadovoljne – ili se barem trude tako izgledati.

U dogovoru se posebno ističe pitanje rijetkih zemnih metala, strateški važnih sirovina za tehnologije poput pametnih telefona i električnih vozila. Washington je ranije kritizirao Peking zbog, kako kažu, sporog izvoza tih sirovina, a Kina je uzvraćala optužbama zbog američkih zabrana izvoza čipova i softvera kineskim tehnološkim tvrtkama.

Američki ministar trgovine Howard Lutnick izjavio je da su dvije strane usuglasile 'okvir za implementaciju konsenzusa' postignutog u telefonskom razgovoru Trumpa i Xija 5. lipnja, kao i na sastanku u Ženevi. Dodao je da će, nakon što predsjednici službeno potvrde dokument, početi i njegova provedba.

Kineska strana već je signalizirala određene pomake, objavivši da su odobrene licence za izvoz rijetkih minerala, iako bez konkretnih podataka o destinacijama. Trump je pak najavio da će SAD dobiti izravan pristup tim sirovinama, što je protumačeno kao važan korak prema stabilnijem opskrbnom lancu.

Među detaljima dogovora našla se i odluka o ukidanju ograničenja za kineske studente na američkim sveučilištima. Ta gesta simbolično pokazuje da se, uz trgovinu, pokušava popraviti širi politički kontekst odnosa dviju zemalja. Trump je izjavio da će 'blisko surađivati s predsjednikom Xijem na otvaranju Kine američkoj trgovini', što zvuči obećavajuće, iako nije prvi put da čujemo sličnu najavu.

Nećeš Greta ti u Gazu dok smo živi mi

Mantrali su Izraelci, pa tako i bi. 'Majka Courage i njezina djeca' nisu uspjeli dostaviti hranu u Gazu, ali je 'Kako se usuđujete 2.0' s jedrilice Madleen u Sredozemnom moru snažno odjeknulo svijetom. Tjedan dana nakon što je ne više toliko 'zelena' Greta Thunberg (ili ne samo) s još 11 propalestinskih aktivista brodom krenula prema Gazi kako bi probila izraelsku blokadu i dostavila Palestincima humanitarnu pomoć, koju im bibijevci uskraćuju, njihova odiseja Sredozemnim morem okončana je 185 kilometara od Gaze.

U izraelskoj verziji priče njihovi komandosi zaplijenili su selfie brod, opisujuću cijelu operaciju kao veliki stunt za svijet gladan spektakla, a u Gretinoj su pak oteli nju i njezine kolege aktiviste u pokušaju da bar simbolično vrate tračak nade u dio svijeta kojem je Bog davno rekao 'laku noć'. I tako je, umjesto u Gazu, Madleen s 'ratnicima slobode' uplovila u izraelsku luku Ashdod.

'Ona nema pojma, nježni dječji vid', pomisliše Izraelci, pa su Gretu i njezinu ekipu odmah posjeli i pokazali im film o napadu Hamasa na Izrael 7. listopada 2023. Ili, bolje rečeno, pokušali pokazati, jer su ga, prema riječima Izraelaca, obmanuti aktivisti odbili gledati. No ispostavilo se da Greta doista nije imala pojma da su neki sudionici misije 'Flotila slobode', s kojima je putovala, ranije iskazivali podršku Hamasu i Hezbolahu. Po povratku na europski kontinent, u asketskoj maniri izjavila je da ništa o tome ne zna te da se nije informirala o osobama s kojima putuje jer nije imala mobitel.

Prema izraelskim i britanskim izvorima, misiju je vodio Zaher Biravi, za kojeg izraelske vlasti tvrde da je operativac Hamasa, a jedan od misionara bio je i Thiago Avila, brazilski aktivist koji je svojevremeno javno izražavao divljenje preminulom čelniku Hezbolaha Hasanu Nasrali.

Thunberg i još troje članova posade pristali su na deportaciju, a ostali su zadržani u izraelskom pritvoru. Svim članovima posade broda Madleen izrečena je zabrana ulaska u Izrael u trajanju od 100 godina. No Greta kaže da će ponovno otputovati u Gazu i Izrael. Putuj, Greta, i ne naginji se kroz prozor.

Lidl na moru, Kaufland u 'oblaku': Schwarz grupa više ne želi biti samo trgovac

Njemačka Schwarz grupa, vlasnik Lidla i Kauflanda – dakle onih mjesta u kojima kupujemo kruh i deterdžent - ima ambiciozne planove. Trgovački div s godišnjim prometom većim od 175 milijardi eura odlučio je da mu klasična maloprodaja više nije dovoljna pa se prebacuje na – brodove, oblake i umjetnu inteligenciju. Jer zašto stati na blagajni?

Nakon što je osnovala Prezero (zbrinjavanje otpada) i Stackit (cloud usluge), Schwarz grupa sada ulaže više od 520 milijuna eura u novu flotu kontejnerskih brodova pod markom Tailwind Shipping Lines. Ideja? Preuzeti kontrolu nad logistikom, osobito iz Azije. Lidl je već naručio pet plovila te je time grupa postala druga najveća brodarska kompanija u Njemačkoj, odmah iza Hapag-Lloyda.

Zanimljivo je da ova investicija gotovo jednako košta kao i plan Kauflanda za renovaciju trgovina i zamjenu rashladnih uređaja – nakon što su početkom godine dobili (ne baš pohvalne) komentare o higijeni. Neki se pitaju nije li možda pametnije da su prvo sredili podove i frižidere.

Međutim to nije sve – preko svoje IT divizije Schwarz Digits, grupa razvija Stackit, sigurnu europsku cloud alternativu Amazonu i Microsoftu. Uz to, u suradnji s njemačkim AI startupom Aleph Alpha, Schwarz Digits lansira platformu za razvoj umjetne inteligencije pod nazivom PhariaAI Suite.

Rješenja su razvijena prvenstveno za interne potrebe Lidla i Kauflanda, a tek nakon testiranja u njihovim sustavima nudit će se i vanjskim klijentima. Sve ide polako, temeljito, njemački...

Dobro je dok nam AI samo pije vodu: Kentaur pobijedio čovjeka

Kentauromahija, borba mitoloških bića kentaura i ljudi u kojoj 'pola ljudi - pola konji' izvlače deblji kraj, bila je jedna od omiljenih tema grčkih umjetnika, kao simbol pobjede Grka nad 'barbarima'. No u 2025. (u kojoj doduše više nije ni jasno tko su barbari) Kentaur je ipak pobijedio čovjeka i pokazao nam kako će izgledati budućnost zračnih borbi.

Šest mjeseci. Samo toliko trebalo je švedskom SAAB-u da s tech startupom Helsing razvije agenta umjetne inteligencije koji je tijekom simulacije stvarne borbe uspio srušiti borbeni avion. Za samo nekoliko sati AI alat, nazvan Centaur, izvježbao je ono za što bi pilotu trebalo 50 godina. Upravljajući borbenim avionom Gripen E, izveo je niz složenih manevara i pogodio avion kojim upravlja čovjek.

I dok se nadamo da nam umjetna inteligencija uskoro neće početi piti krv, ovaj korisni suputnik već nam naveliko pije vodu – i to milijune kubika godišnje zbog potrebe za neprekidnim hlađenjem. Megapodatkovni centri, ključni za razvoj umjetne inteligencije, a koje američki divovi poput Microsofta i Amazona planiraju izgraditi u španjolskoj regiji Aragon, razljutili su tamošnje poljoprivrednike, već pogođene sušama i klimatskom krizom. Inicijativom 'Tvoj oblak suši moju rijeku' sada pozivaju na moratorij za izgradnju novih podatkovnih centara u Španjolskoj.

Sukobi zbog ovog iznimno žednog sektora izbijaju diljem Europe – od Irske do Francuske. U 2024. godini takvi centri u Uniji potrošili su 62 milijuna kubičnih metara vode – što je ekvivalentno brojci od 24.000 olimpijskih bazena. Do 2030., prema predviđanjima organizacije Water Europe, ona bi mogla porasti na 90 milijuna. No ne brinite se, umiruju nas big tech tvrtke, jer planiraju do 2030. postati 'vodno pozitivne', odnosno vraćati više vode lokalnim sustavima nego što potroše.

I dok nastavljamo živjeti u svijetu u kojem je moguće da glavni sponzor najveće klimatske konferencije bude Coca-Cola, valja se samo nadati da će nam do 2030. doista ostati nešto pitke vode. Ali ako ništa, uvijek imamo colu.

Velika nestašica na pomolu: Svi žude za 'čarobnim' komadom plastike

Dajte narodu kruha i igara, sve tada pada u drugi plan.

Nintendova nova konzola, Switch 2, lansirana prije desetak dana, već je nestala s polica. U samo četiri dana prodano je više od 3,5 milijuna primjeraka, što je najbolji start neke Nintendove konzole ikad.

Kad se uzme u obzir to da su fanovi širom svijeta tjednima prije analizirali svaki pixel rendera iz trailera i satima kampirali pred trgovinama, i nije to neko iznenađenje. Nimalo ih nije ohladila paprena cijena. U Hrvatskoj se Switch 2 prodaje za oko 530 eura, a verzija s novom igrom Mario Kart World košta oko 570 eura.

Cijene igara? Više od 80 eura za neke naslove. Prava sitnica za kućni budžet, pogotovo ako u obitelji ima više gejmera. Analitičari već upozoravaju da je Nintendo ovom politikom otvorio vrata i konkurenciji – Microsoftu, Sonyju i ostalima – da i oni 'prilagode' svoje cjenike.

Switch 2 donosi niz tehničkih poboljšanja – veći zaslon, jače performanse, novu funkciju GameChat2 za videopozive i dijeljenje ekrana tijekom igranja. I dok je hardver dočekan s entuzijazmom, softverska ponuda zasad ne oduševljava. Naime popis ekskluzivnih naslova pri lansiranju nije osobito bogat. Osim Mario Kart Worlda i nekoliko reizdanja, sve ostalo tek dolazi.

No Doug Bowser, šef američkog Nintenda, ne brine. 'Obožavatelji širom svijeta pokazuju oduševljenje Switchem 2 kao novim i poboljšanim načinom igranja kod kuće i u pokretu', rekao je i zahvalio na podršci. A kako i ne bi kad se konzola prodaje brže od vrućih kifli.