Strašna tragedija u školi u Austriji potresla je svijet – deset mrtvih i desetak teško ranjenih, a počinitelj je mladić od 21 godinu. O pitanjima mentalnog zdravlja mladih i ugroženosti sigurnosnih sustava u emisiji Otvoreno govorili su psihijatar Ante Bagarić, Robert Kopal, predavač na Sveučilištu Algebra Bernays i klinička psihologinja Ella Selak Bagarić, voditeljica Centra za zdravlje mladih.
Ante Bagarić je naglasio da je takav napad počinjen dominantno od osobe koja ima psihopatsku strukturu ličnosti, koje dominantno dobivaju zadovoljenje kada nanose bol drugoj osobi.
'Zato su škole pozornica takvih događaja, jer djeca se ne mogu braniti. Patnja djece je nezamislivo teška stvar i to pojačava zadovoljenje osoba koje imaju takvu strukturu ličnosti. Problem je da netko s takvom strukturom ličnosti nastoji postići zadovoljenje tako- On je godinama usvajao mehanizme kako nanijeti bol nekome, kako svoje potrebe ostvariti na taj užasan način', rekao je.
Selak Bagarić naglašava da, iako mnogi pomisle da je za ovakve tragedije kriv sustav – škola, socijalna služba, često je riječ o nizu propuštenih reakcija, uključujući i one iz bliskog okruženja.
'Nema jednog krivca, niti jednostavnog odgovora. Mnogi prođu kroz teška iskustva, a ne postanu nasilnici', rekla je.
Kopal: Usamljenost je zarazna bolest
Kopal je proveo nedavno istraživanje na velikom uzorku ispitanika, fokusirano na generaciju Z, odnosno mlade, a bavilo se temom umjetne inteligencije i mentalnog zdravlja. Ispitanici su istaknuli da, unatoč digitalnoj povezanosti, osjećaju veliku usamljenost i izolaciju, a istraživanje je identificiralo niz izazova vezanih uz mentalno zdravlje te generacije.
'Usamljenost je, usudio bih se reći, ključna riječ o kojoj premalo pričamo. Mislim da je to najveća bolest današnjice. Ne znam koliko je poznato da kada je vaš prijatelj usamljen, vjerojatnost da ćete vi postati usamljeni je 52%. Usamljenost je zarazna bolest. Paradoks je da ako ste usamljeni, onda ćete rjeđe druge označavati kao prijatelje, a ti isti prijatelji će vas rjeđe označavati kao prijatelja. Drugim riječima, postoji zatvorena petlja usamljenosti iz koje je jako teško izaći. Zbog toga sve češće prijatelje nalaze u - umjetnoj inteligenciji', rekao je Kopal.
S njim su se složili Bagarić i Selak Bagarić, koji su kao pozitivan primjer prevencije istaknuli islandski model, koji jača povezanost djece s lokalnom zajednicom i rasterećuje roditelje. Uključuje širok krug stručnjaka i pokazao je izvrsne rezultate, posebno u prevenciji ovisnosti.
Selak Bagarić kaže da su problem tihi učenici, bez vidljivih promjena u ponašanju, pa je teško prepoznati njihovo rizično ponašanje. 'Ta „nevidljiva“ djeca ne stvaraju probleme, sjede u zadnjoj klupi i rijetko ih se pita kako su, a fokus je uglavnom na djeci koja već pokazuju promjene', upozorava.
