Prošlog tjedna tako je nastavio svoju javnu svađu s dužnosnicima Izraela, koju je sam započeo izazvavši diplomatski skandal korištenjem krajnje neprimjerenog rječnika, a na premijera Plenkovića i njegovo hvaljenje novim podizanjem kreditnog rejtinga Hrvatske osvrnuo se dijagnozom da se radi o 'fetišu koji zapravo ne znači ništa'.

Najviše je ipak odjeknuo njegov komentar otkrića da susjedna Srbija posjeduje balističke rakete s dometom od 400 kilometara, odnosno njegova reakcija na različite izjave premijera i ministra obrane Ivana Anušića oko datuma od kojeg je Hrvatskoj taj podatak bio na raspolaganju:

'Ispada da je Anušić mjesecima tajio od predsjednika Vlade činjenicu da Srbija ima određenu vrstu oružja, što je jako važno. Tu treba zastati. Jer onda bismo valjda s tim saznanjem i mi u svojim nabavama prilagodili svoju orijentaciju pa nabavili, recimo, proturaketne sustave i protuzračnu obranu', rekao je Milanović.

U svom stilu situaciju je opisao rečenicom da se Srbija naoružava raketnim sustavima dok 'umjesto proturaketnih sustava mi najprije kupujemo tenkove, kao pravi krkani', a osvrnuo se i na krajnje bizarne tvrdnje srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da 'Hrvatska, Albanija i Kosovo samo čekaju pravi trenutak da napadnu Srbiju'.

Takve izjave proglasio je 'neobičnima i šašavima', objasnivši da Hrvatska nema baš nikakav interes napadati Srbiju s obzirom na to da imamo, kako je rekao, 17 tisuća vojnika. 'Što ćemo mi tamo s tim brojem vojnika', rekao je Milanović i izazvao neslužbenu, ali burnu reakciju Ministarstva obrane, iz kojeg su za RTL poručili da je otkrivanje podatka o broju vojnika u oružanim snagama – izdaja.

Podijeljeno mišljenje vojnih stručnjaka

Vojni i sigurnosni stručnjaci s kojima je tportal razgovarao imaju podijeljena mišljenja o tome.

'Komunikaciju predsjednika Republike i Vlade, odnosno Ministarstva obrane, ne želim komentirati. No ako govorimo o broju vojnika u Oružanim snagama, ne vidim da se radi o posebno osjetljivom i zaštićenom podatku – na koncu, on se službeno prijavljuje i međunarodnim organizacijama poput OESS-a', kaže za tportal Marinko Ogorec, vojni analitičar s Veleučilišta Velika Gorica.

Stručnjak za sigurnost i prorektor Sveučilišta obrane i sigurnosti 'Dr. Franjo Tuđman' u Zagrebu Gordan Akrap ima ponešto drugačije mišljenje: on također naglašava da ne može i ne želi komentirati dnevnopolitička zbivanja i odnose na relaciji predsjednika i Vlade, no načelno smatra:

'Broj pripadnika Oružanih snaga jest klasificiran podatak, baš kao i razina njihove spremnosti, tehnologija i sredstva kojima raspolažu, metode djelovanja i slično.'

MORH sam objavio sporni podatak

U javno dostupnim dokumentima ovo pitanje po svemu sudeći nije do kraja precizno regulirano, ali ipak je nemoguće pronaći propis koji bi decidirano potvrdio da je javno otkrivanje broja vojnika ni manje ni više nego 'izdaja', barem kako to tvrde u MORH-u.

Naime u Pravilniku o tajnosti podataka obrane spominju se klasificirani podaci razvrstani u kategorije 'vrlo tajno', 'tajno', 'povjerljivo' i 'ograničeno', no uglavnom se radi o vrlo konkretnim dokumentima, a ne o generalnim i općenitim informacijama.

S druge strane, ako MORH ustraje na svojoj tvrdnji da je predsjednik države 'izdajnik', možda bi i sami mogli imati problema s istom optužbom: u Godišnjem izvješću o obrani, koje Vlada redovito dostavlja Hrvatskom saboru na temelju Zakona o obrani i koje je javno dostupno, stoje upravo podaci o broju pripadnika Oružanih snaga.

'Bojno stanje Ministarstva obrane, koje uključuje Hrvatsku vojsku na dan 31. prosinca 2024. bilo je 15 558 osoba: 13 814 djelatnih vojnih osobe, od toga 1 989 žena i 1 744 državna službenika i namještenika, od toga 899 žena', stoji u tom izvješću koje pokriva pretprošlu godinu.

Trebamo li se bojati kineskih balističkih raketa?

Dvojica stručnjaka iznijela su svoje viđenje toga da se srpski predsjednik danima hvali nabavkom kineskih balističkih raketa CM-400, napadnog oružja koje navodno posjeduje još samo Iran, te Vučićevim istovremenim podizanjem tenzija zbog navodnih planova Hrvatske, Albanije i Kosova da 'napadnu Srbiju čim to okolnosti dozvole'.

'Hrvatska se ne treba bojati tog oružja, ali ima razloga zapitati se zašto Srbija ide u tom smjeru. Radi se o klasičnoj sigurnosnoj situaciji, kojom se svaka odgovorna država mora pozabaviti kada uoči da se neki susjed prekomjerno naoružava. U slučaju CM-400 radi se o sustavu za koji trenutno ne postoje efikasni odgovori', objašnjava Ogorec.

Komentirajući Vučićeve 'šašave' izjave o planovima Hrvatske za napad na njegovu zemlju, on kratko odgovara da se radi o tvrdnjama koje nemaju nikakve veze sa stvarnošću te da je očito riječ o istupima koji služe unutarnjopolitičkim potrebama u samoj Srbiji.

Akrap pak upozorava da se Hrvatska uopće ne bi trebala intenzivno baviti događajima i signalima iz Srbije, koje se, kaže, 'ne smije zanemariti, ali njima se ne treba previše opterećivati'.

Ne sprema se on ni na kakav rat protiv Hrvatske, nego na akcije protiv Kosova

'Taj avion opremljen raketnim sustavom sasvim sigurno nije slučajno pokazan niti fotografiran iz tog kuta: to je učinjeno upravo da bi se izazvala reakcija Hrvatske, uz nadu da će tih nekoliko raketa dobiti toliku pažnju da upravo na njoj Vučić gradi svoj imidž zaštitnika Srbije i srpstva. On se zapravo ne sprema ni na kakav rat protiv Hrvatske, nego na akcije protiv Kosova u slučaju da se Amerikanci i Europljani povuku, a Turska ne uspije reagirati na vrijeme. Za što bi mu drugo trebalo služiti oružje napadnog karaktera?' ističe Akrap.

On naglašava da se u slučaju sporazuma između Hrvatske, Albanije i Kosova – koji Vučić proglašava savezom formiranim da bi se napalo Srbiju – radi o dogovoru o akademskoj i razvojnoj suradnji, odnosno o jednoj od brojnih 'mini-multilaterala' u međunarodnim odnosima formiranih zbog činjenice da velike multinacionalne organizacije poput EU-a i NATO-a često imaju izazove u procesu donošenja odluka.

Ovakvim 'mini sporazumima' jača se pristup tržištu i sredstvima, odnosno pozicija na nekim budućim natječajima, naglašava Akrap i podsjeća da Hrvatska surađuje s Litvom i Nizozemskom oko razvoja letjelica s besposadnim sustavima, odnosno drugim državama kada je, recimo, riječ o sustavima za razminiranje.

'Srbija i Vučić vide ono što hoće vidjeti i tumače suradnju na svoj specifični način, a očito se pokušavaju dignuti tenzije da bi se skrenula pažnja sa situacije koja vlada u toj zemlji. Hrvatska ne pripada toj balkanskoj krčmi', zaključuje Akrap.