Planovi za očuvanje leda na polovima Zemlje i tehnološko 'popravljanje' klime predstavljaju zavaravanje i zamagljuju potrebu hitnog smanjenja emisija stakleničkih plinova, piše u novoj znanstvenoj analizi objavljenoj u časopisu Frontiers in Science.

Autori ističu da ideje poput umjetnog zadebljavanja leda, gradnje podmorskih barijera ili raspršivanja čestica u atmosferu zvuče primamljivo, ali u praksi donose više rizika nego koristi.

Zašto polovi privlače toliko pažnje?

Arktik se zagrijava barem tri puta brže od ostatka planeta. Nestanak leda ubrzava porast razine mora, ali i povećava rizik od ekstremnih vremenskih događaja u Europi.

Profesor Martin Siegert, glaciolog sa Sveučilišta Exeter i vodeći autor studije, upozorava da se javnost i političari ne smiju zavaravati tehnološkim obećanjima. 'Lijepo je vjerovati u to da postoji brza zakrpa, ali ona se baš ne drži. Takva rješenja ne samo da su upitna, nego i odvraćaju pažnju od jedine provjerene mjere, a to je smanjenje emisija stakleničkih plinova u idućih 30 godina', rekao je Siegert.

Studija je analizirala nekoliko poznatih prijedloga, poput ubrizgavanja aerosola u gornje slojeve atmosfere, stavljanja podmorske barijere ili umjetnog gnojenja oceana hranjivim tvarima. Autori zaključuju da nijedna od ovih ideja nije dovoljno istražena, a potencijalne nuspojave na okoliš i atmosferu mogle bi biti katastrofalne.

Eksperiment na Arktiku

Unatoč skepticima, britanski tim znanstvenika iz Centra za klimatsku obnovu pri Sveučilištu Cambridge ove zime planira provesti jedno od prvih praktičnih ispitivanja geoinženjeringa na Arktiku. Koristit će tako pumpe koje izbacuju morsku vodu na površinu leda, s idejom da se ona smrzne i ojača ledeni pokrov. Ako bi led bio deblji, mogao bi dulje izdržati ljetne temperature i reflektirati više Sunčeve svjetlosti.

'Ako ne učinimo ništa, a klimatske promjene nastave se sadašnjim tempom, buduće generacije neće imati nikakvih opcija. Naša je odgovornost barem istražiti što bi moglo funkcionirati', izjavio je direktor Centra za klimatsku obnovu, dr. Shaun Fitzgerald.

Početni pokus obuhvatit će četiri pumpe na području od kvadratnog kilometra. Međutim dugoročna vizija uključuje mrežu od milijun pumpi koje bi prekrile oko 10 posto površine mora u tom području. Fitzgerald priznaje da je riječ o golemom inženjerskom izazovu, ali tvrdi da je on 'u sferi izvedivog'.

Strah od pogrešnog fokusa

Kritičari, međutim, upozoravaju da ovakvi projekti mogu pružiti lažnu sigurnost i odgoditi političke odluke o smanjenju emisija. Stvara se 'dojam da postoji tehnološka čarobna formula, a to nije istina', naglašava Siegert.

Osim toga, veliki infrastrukturni zahvati na Arktiku mogli bi imati nepredvidive posljedice za lokalne ekosustave, ribarstvo i zajednice koje ondje žive. Potencijalne promjene u cirkulaciji oceana mogle bi tako poremetiti globalne klimatske obrasce, što dodatno povećava rizik.

Bez obzira na inovativnost pojedinih prijedloga, većina znanstvene zajednice ostaje složna: jedini dokazano učinkovit način očuvanja polova i stabilizacije klime jest brzo i značajno smanjenje emisija stakleničkih plinova. 'Sve ostalo su pomoćne ideje, a ne zamjena za ono što se mora napraviti', zaključuje Siegert, piše Sky News.