U Sredozemnom moru raste posebna vrsta morske trave - posidonija, često nazivana i 'Neptunove kugle' kada se pretvori u kompaktne snopove vlakana. Ova je biljka od davnina bila blisko povezana s ljudima: koristila se za pakiranje robe, izradu madraca, pa čak i kao prirodni izolacijski materijal za kuće. No suvremena istraživanja otkrivaju još jednu, iznenađujuću ulogu ove morske trave - prirodno zarobljavanje plastike iz mora.

Tim sa Sveučilišta u Barceloni, predvođen znanstvenicom Annom Sanchez-Vidal, otkrio je da guste livade posidonije imaju jedinstvenu sposobnost usporavanja morskih struja. Na taj način talože sediment, pohranjuju ugljik i stvaraju stanište puno života, ali istodobno koncentriraju i velike količine mikroplastike. Te čestice plastike, manje od pet milimetara, potječu od vrećica, boca, ribarskih mreža i brojnih drugih proizvoda koji završavaju u moru. Poznato je da mogu štetiti ljudskom zdravlju, utjecati na hormone, mozak, pa čak i kosti, a morski ekosustavi suočavaju se s istim rizicima.

Svake godine putem rijeka u oceane uđe između 1,15 i 2,41 milijun tona plastike. Kada rijeke ulaze u područja bogata posidonijom, dio te plastike zapinje u gustim podvodnim livadama. No priča tu ne završava. Svakog jesenskog razdoblja posidonija odbacuje svoje lišće. Ta vlakna, bogata ligninom, tvrdim organskim polimerom, zapliću plastične čestice i tvore kuglaste strukture poznate kao Neptunove kugle.

'Kako se kugle pomiču, one zapravo prenose plastiku zarobljenu u vlaknima', objašnjava Sanchez-Vidal. Procjena njezina tima sugerira da se na taj način u Sredozemlju svake godine zarobi gotovo 900 milijuna fragmenata plastike.

Da bi provjerili koliko su te kugle učinkovite, istraživači su 2018. i 2019. skupljali uzorke s četiri plaže Mallorce: Sa Marina, Son Serra de Marina, Costa dels Pins i Es Peregons Petits. Rezultati su pokazali da je plastika pronađena u polovici uzoraka otpalih listova, s koncentracijama do 600 fragmenata po kilogramu. No u samim kuglama bila je još gušće nagomilana – gotovo 1500 komadića po kilogramu. Tvrđe i kompaktnije kugle pokazale su se učinkovitijima u zadržavanju otpada.

Nakon objave rada ljudi su istraživačici počeli slati fotografije 'monstruoznih kugli' - onih koje nisu sadržavale samo čestice, nego i veće komade plastike, poput vlažnih maramica, tampona ili higijenskih uložaka. 'Nisam baš željela primati sve te slike, ali pokazuje se da kugle mogu uhvatiti gotovo sve što dospije na morsko dno', našalila se Sanchez-Vidal.

No ove kugle nemaju uvijek mirnu sudbinu jer ih oluje i jaki valovi često iščupaju iz morskog dna. Neke završe na većim dubinama, a druge isplivaju i dođu do obale. 'To je kao da nam more vraća smeće koje nikada nije smjelo završiti na dnu', dodaje Sanchez-Vidal.

Iako ovaj prirodni proces izgleda obećavajuće, znanstvenici upozoravaju da Neptunove kugle nisu rješenje za problem plastike u morima. Umjesto da ih uklanjaju s plaža, ljudi bi ih trebali ostaviti gdje jesu. Kugle vraćaju vlagu i hranjive tvari obali i tako podržavaju cijeli plažni ekosustav. Ako ih uklonimo, riskiramo dodatnu štetu tim osjetljivim okolišima.

Sve se to događa u trenutku u kojem su se površine morskih trava od kraja 19. stoljeća globalno smanjile za gotovo 30 posto. Posidonija je pod ozbiljnim pritiskom: onečišćenje, prekomjerna izgradnja obale, invazivne vrste te porast temperature i razine mora ugrožavaju njezin opstanak. U istočnom Sredozemlju, primjerice, posidonija se suočava s čestim toplinskim valovima i industrijskim otpadom, a srodna vrsta u Australiji, Posidonia australis, također bilježi opadanje unatoč zaštitnim mjerama, piše BBC.

Lokalne inicijative, poput projekta Marine Forest u španjolskoj uvali Pollença ili programa Posidonia Gardeners na Siciliji i Malti, nastoje obnoviti njihove livade i podići svijest građana o njihovoj važnosti. Te podvodne šume omogućuju ključne usluge ekosustava: poboljšavaju kvalitetu vode, pohranjuju ugljični dioksid, štite obale od erozije i služe kao utočišta za morske organizme.

No koliko god fascinantno bilo promatrati kako kugle posidonije zarobljavaju plastiku, Sanchez-Vidal ističe da je to samo podsjetnik na dublji problem. 'Nikada ih nismo promatrali kao rješenje, nego kao simptom. Prava borba je spriječiti da plastika uopće uđe u more, a to znači smanjiti njezinu proizvodnju i upotrebu', zaključuje.