Kruh je jedna od rijetkih namirnica koja ostaje ista desetljećima. Dok se oko nas sve mijenja, kruh je tu, svaki dan, siguran obrok i dodatak svakom jelu.

Dio objašnjenja krije se u tome kako naš mozak reagira na miris kruha. Znanost kaže da miris pečenog kruha aktivira dijelove mozga povezane s emocijama i sjećanjima. Ali to zapravo i ne trebamo znati da bismo osjetili što se događa kada uđemo u kuhinju ili pekarnicu i osjetimo taj topli, dobro znani miris svježeg kruha. To je trenutak koji prepoznajemo instinktivno.

Miris koji budi više od gladi

Većina namirnica traži da razmislimo: želimo li to, koliko toga, odgovara li nam. S kruhom je drugačije. Ne postavljamo pitanja, ne važemo opcije. Njegov miris aktivira apetit gotovo automatski, a za njim posežemo često i prije nego što to uopće postane svjesna odluka. Zašto? Zato što kruh nije samo kalorija, nego emocionalna konstanta koja prati ljude tisućama godina. Olfaktorni sustav, dio mozga zadužen za mirise, izravno je povezan s limbičkim sustavom, mjestom gdje se pohranjuju emocije i sjećanja. Zato miris kruha priziva nešto mnogo jače od gladi: priziva kuću, sigurnost, navike i ljude.

Nije slučajno što svaka kultura ima izraze 'kao nekad' ili 'kao kod bake' kada opisuje savršen kruh. To nije nostalgija zbog nostalgije, već emocionalna mapa koja nas vraća na mjesta važna svakome. Naime, kruh je dio identiteta doma, čak i kada smo odavno odrasli i preselili se daleko od te kuhinje u kojoj smo ga prvi put namirisali.

Možda zato kruh doživljavamo kao sidro u danu. On je jednostavan, ali u toj jednostavnosti ima neku vrstu stabilnosti. Nema pravila kada treba jesti kruh jer se dobro uklapa u sve dijelove dana. I dok su se prehrambene navike mijenjale, kruh je ostao ritual. Stoga ga nije lako izbaciti, jer ne predstavlja samo ugljikohidrate, nego osjećaj doma. A u trenucima kad sve ide užurbano, ta stabilnost dobiva dodatnu važnost. Komad kruha učini najobičniji tanjur potpunim.

Hrana koja nikada ne izlazi iz mode

Prehrambeni trendovi mijenjaju se iz sezone u sezonu; mijenjaju se preporuke, zamjene, zabranjene i dozvoljene namirnice. Ali kruh ostaje. Zašto ga ne izbacujemo čak ni kada pokušavamo držati najstrože planove?

Zato što kruh, osim nutritivne vrijednosti, ima psihološku funkciju. U psihologiji prehrane postoji pojam 'comfort food', hrane koja nas smiruje jer je predvidljiva, stabilna i poznata. Kruh je upravo to. Ne glumi ništa, ne pokušava biti fit ili nov, ne pokušava se redefinirati. On je jednostavan i potreban. Nitko ne radi ceremoniju oko kruha, ali svi imamo svoj ritual. Netko ga lomi, netko reže kriške, netko ga ostavi kraj tanjura pa ga uzme tek na kraju jela. To su mali osobni obrasci koji doprinose osjećaju reda u danu.

U svijetu u kojemu prehranu sve češće pratimo kroz aplikacije i brojeve, kruh je među rijetkim namirnicama uz koje se i dalje ponašamo intuitivno. Ne mjerimo ga i ne važemo, jednostavno ga uzmemo. Ta neopterećenost dio je razloga zbog kojeg se kruh zadržao tamo gdje drugi trendovi brzo posustaju. Kad se osjećamo preopterećeno izborima - beskrajnim menijima, hladnjacima punim sastojaka, policama punim opcija - kruh je jedina stvar koju ne moramo birati. Odgovara svemu, uklapa se uvijek, lako se kombinira.

Zašto je važno kako kruh nastaje?

Realno, gotovo svatko tijekom dana posegne za nekim pekarskim proizvodom. Zbog tempa života, navika ili zato što određene trenutke jednostavno ne možemo zamisliti bez kruha. U tim malim rutinama vidi se koliko nam ta jednostavnost znači. Zato postaje važno zapitati se što prethodi tom trenutku - gdje kruh nastaje i tko ga priprema. Kad je nešto dio svakodnevice, prirodno želimo da bude napravljeno kako treba: s pažnjom, znanjem i vještinom ljudi koji taj posao rade iz dana u dan.

Pan-pek je domaća tvrtka koja taj proces drži u vlastitim rukama. Gotovo cijeli asortiman nastaje u njihovim pogonima, od tijesta do pečenja. Svaki proizvod prolazi kroz procese pod njihovim nadzorom, bez prečica. To je pristup koji ulijeva povjerenje jer iza svakog proizvoda stoji stvaran rad, stvarni ljudi i konkretna odgovornost. U Pan-peku se posao ne gasi kad zaposlenici legnu spavati. Smjene se izmjenjuju, peći rade i noću i u rano jutro, a dio tima tada tek počinje svoj dan. Tamo gdje se rutina i iskustvo spajaju s dobro posloženom organizacijom, nastaju proizvodi koji kasnije završe na policama i stolovima oko kojih se okupljamo.

Spoj tradicije i suvremene tehnologije

Ulažu u suvremenu tehnologiju, ali pritom zadržavaju elemente tradicije. Imaju napredne, automatizirane linije, ali dio proizvodnje i dalje je ručni jer određeni proizvodi zahtijevaju iskustvo i preciznost koju stroj ne može zamijeniti. U proizvodnji koriste i živu starter kulturu na potpuno automatiziranoj liniji - rješenje koje je još uvijek rijetkost u pekarskoj industriji. Upravo taj spoj moderne tehnologije i zanatskog pristupa oblikuje njihove prepoznatljive kruhove i peciva.

Dok dio kruha odlazi iz pogona prema prodavaonicama, drugi se dio priprema upravo tamo gdje ga ljudi najčešće kupuju. Zaposlenici koji ga dovršavaju na licu mjesta često su zadnja karika cijelog procesa. Oni poznaju svoje stalne kupce, znaju kada se najviše traži koja vrsta kruha, a znaju i onu najvažniju sitnicu: u koje doba dana ljudi najviše vole onu pravu, još toplu štrucu kruha.

Zato se u mnogim prodavaonicama Pan-peka pečenje odvija više puta dnevno. 'Just in time' ritam znači da štruca koju kupimo u poslijepodnevnim satima nije jutarnja, nego tek završena. To je možda najtiša, ali najvažnija vrijednost koju kupac dobije: osjećaj da je kruh svjež točno onda kada mu treba. Za mnoge ljude taj moment, ući u pekarnicu nakon posla i pronaći još topao kruh, ima emocionalnu težinu veću nego što će ikad priznati.

Često kažemo da je kruh jednostavan, ali iza te jednostavnosti krije se cijela mreža ljudi i procesa. Od onih koji miješaju tijesto do onih koji ga u prodavaonici završavaju pred kupcima. To stvara onaj dojam prirodnosti koji kupci prepoznaju, bez da o njemu previše razmišljaju.

Snaga domaće proizvodnje

Domaća proizvodnja, stabilan ritam koji se odvija i noću i danju, jasna kontrola kvalitete i svakodnevni rad koji se događa baš ovdje, sve to čini razliku koju osjetimo čim se lom korice začuje pod prstima. Ta ustrajna svakodnevica temelj je načina na koji Pan-pek funkcionira. Pan-pek više od trideset godina gotovo cijeli svoj asortiman radi u Hrvatskoj, u vlastitim pogonima. Time se ne ulaže samo u proizvode, nego i u domaća radna mjesta i znanje koje ostaje ovdje.

I zato kruh ostaje kralj stola. Jer je stvaran; jer nas prati kroz sve životne faze; jer ga rade ljudi koji znaju svoj zanat, u pogonima koji su dio naše stvarnosti. A kupcu je, realno, najvažnije da svaki dan dobije onaj isti, poznat osjećaj topline i sigurnosti, baš onakav kakav je kruh oduvijek imao.