'Nisam mogao vidjeti dalje od petnaest metara. Bio je to prizor koji se dogodi jednom u deset godina', prisjeća se klimatolog Dave Dubois sa Sveučilišta u Novom Meksiku. U proljeće ove godine, dok je obavljao rutinsko održavanje meteorološke stanice sjeverno od grada Las Crucesa, iznenada ga je zahvatio gust oblak prašine te izazvao lančani sudar i više ozlijeđenih, piše BBC.

Samo u prva tri ovogodišnja mjeseca Novi Meksiko zabilježio je 50 prašnjavih oluja, a 18. ožujka bio je najprašnjaviji dan u povijesti mjerenja. 'Kad imate suhu zemlju, vjetrove jače od 100 kilometara na sat i 25 godina suše, imate savršen recept za katastrofu', kaže Dubois.

Oluje prašine danas su učestalije i opasnije nego ikad. Uzrokuju prometne nesreće, štete poljoprivredi i infrastrukturi, ali i ozbiljno ugrožavaju ljudsko zdravlje. Sitne čestice prašine mogu prodrijeti u pluća i krvotok, što pak može izazvati astmu, upalu pluća te srčane i bolesti mozga.

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je svakog dana 330 milijuna ljudi izloženo prašini koju vjetar raznosi po kontinentima te ona čini čak 40 posto svih čestica u atmosferi. U Africi su znanstvenici prašnjave i suhe uvjete povezali s izbijanjem meningitisa, a u SAD-u je prašina prenijela gljivicu koja uzrokuje bolest pluća – tzv. valley fever – koja godišnje uzrokuje više od 200 smrti.

Krvava kiša u središnjoj Europi

NASA je u ožujku snimila oblake prašine koji su se protezali od Teksasa do Oklahome, a Europi je zabilježena i, Hrvatskoj dobro poznata, 'krvava kiša', odnosno saharski pijesak koji sadrži štetne tvari, bakterije i spore gljivica. U Iraku je pak tijekom samo jednog tjedna više od 1000 ljudi hospitalizirano zbog respiratornih problema.

Prema Programu Ujedinjenih naroda za okoliš, količina pustinjske prašine udvostručila se u 20. stoljeću. Pustinje se šire – Sahara se povećala za čak 18 posto, a sjeverna Afrika i Bliski istok postali su stalni izvori atmosferske prašine koja putuje od Afrike do Europe pa sve do Kariba i Latinske Amerike.

Klimatski ekstremi i iscrpljivanje tla podsjećaju Amerikance na dust bowl, razdoblje 1930-ih, kada su vjetrovi pretvorili milijune hektara plodne zemlje u SAD-u i Kanadi u prašinu. Danas, unatoč mjerama zaštite, trećina američkog 'pojasa kukuruza' i golema područja na jugozapadu već su izgubili svoj najvrjedniji sloj tla.

Znanstvenik Daniel Tong s američkog Sveučilišta George Mason upozorava: 'Ljudi misle da je prašina dio prirodnog procesa. No njezin utjecaj na zdravlje i ekonomiju veći je od mnogih poznatijih klimatskih katastrofa.'

Njegovo istraživanje pokazuje da pješčane i prašnjave oluje godišnje stoje SAD više od 150 milijardi dolara, više nego uragani ili poplave, zbog štete u poljoprivredi, prijevozu, energetici i zdravstvu. Samo liječenje valley fevera godišnje stoji više od 2,7 milijardi dolara.

Kad prašina ubrza otapanje snijega

Znanstvenici upozoravaju da prašina može pojačati i klimatske promjene. Kad prekrije snijeg ili led, oni, umjesto da odbijaju Sunčevu svjetlost, apsorbiraju toplinu. Jedno je istraživanje tako pokazalo da prašina ubrzava otapanje snijega u Stjenjaku (hrvatski naziv za Rocky Mountains) više nego porast temperature.

U jugozapadnom dijelu Novog Meksika, u isušenom koritu jezera Lordsburg Playa, znanstvenici i ekolozi pokušavaju vratiti život zemlji koja desetljećima ne zadržava ni kap vode. Projekt koji vodi Državno ministarstvo za promet Novog Meksika (NMDOT) uključuje specijalno oranje, sadnju autohtonih biljaka i stvaranje udubljenja za zadržavanje kišnice.

Rezultati su ohrabrujući: područja tretirana 2022. godine pokazuju 41 posto više vegetacije od netretiranih površina. No borba nije samo ekološka, nego i politička. Dio zemljišta u vlasništvu države i privatnika i dalje se koristi za ispašu stoke, što usporava obnovu.

'Pokušavamo riješiti javnozdravstveni problem, a istodobno omogućiti da 500 krava i dalje pase. Što je važnije?' kaže William Hutchinson iz NMDOT-a.

Stručnjaci se slažu da pješčane i prašnjave oluje postaju klimatska prijetnja ravna požarima, poplavama i uraganima te da je riječ o globalnom problemu koji zahtijeva ulaganja u obnovu tla, održivo upravljanje zemljištem i međunarodnu suradnju.

U suprotnom, kažu znanstvenici, Zemlja bi mogla ponovno postati pustinja, doslovno i figurativno.