Australija je postala prva zemlja na svijetu koja je uvela potpunu zabranu korištenja društvenih mreža za djecu mlađu od 16 godina. Iako se odluka temelji na uvjerenju da će takva mjera zaštititi mentalno zdravlje mladih, znanstvena podloga na kojoj počiva, tvrde istraživači, i dalje je iznenađujuće slaba
Na prvi pogled, zabrana djeluje logično. Često razgovaramo i slušamo o štetnim učincima društvenih mreža: ovisnost, pritisci, predatorske mreže, uznemirujući sadržaji, cyberbullying. Mnogi korisnici smatraju da ih te platforme iscrpljuju, zamaraju ili im narušavaju koncentraciju.
Istodobno, teško je ignorirati globalni trend pogoršanja mentalnog zdravlja tinejdžera. U Australiji je jedan pokazatelj dobrog mentalnog zdravlja pao za 10 posto, dok su hospitalizacije zbog samoozljeđivanja porasle za više od 40 posto. Slični obrasci bilježe se i drugdje u svijetu: udio simptoma depresije u adolescenata globalno je skočila s 24 posto (2001.–2010.) na 37 posto (2011.–2020.).
Čini se trivijalnim zaključiti da je uzrok upravo eksplozija društvenih mreža oko 2010. godine. No znanost tvrdi da to nije tako jednostavno, piše Sky News.
vezane vijesti
Što kažu istraživanja?
Kad god znanstvenici pokušaju pronaći čvrstu vezu između korištenja društvenih mreža i lošeg psihičkog zdravlja, rezultati ispadnu slabi ili neuvjerljivi.
Godine 2024. tim sa Sveučilišta Cambridge analizirao je 143 studije o povezanosti korištenja društvenih mreža s problemima poput tjeskobe i depresije. Utvrdili su korelaciju, ali vrlo nisku: između 0,08 i 0,12. Za usporedbu, korelacija između konzumacije alkohola i razine alkohola u krvi iznosi oko 0,90, a između visine i težine oko 0,75. Drugim riječima - ako povezanost postoji, vrlo je slaba.
I drugi radovi potvrđuju isto. Istraživači su, primjerice, proučili širenje Facebooka u 72 zemlje između 2008. i 2019. i zaključili da nema dokaza da je globalno širenje društvenih mreža 'uzrokovalo široku psihološku štetu', Utjecaj je primijećen kod mlađih korisnika, ali opet slab i neujednačen.
'Ovakvi rezultati pokazuju koliko je teško donositi odluke za čitavu populaciju kada dokazi o štetnosti nisu jasni i dosljedni', kaže Victoria Goodyear sa Sveučilišta u Birminghamu.
Unatoč ogromnim količinama podataka koje generiraju korisnici, znanstvenici im uglavnom nemaju pristup. Prave podatke drže tehnološke kompanije. Zbog toga su istraživanja ograničena, spora i često ne daju pouzdanu sliku. Zato se istraživanja često oslanjaju na dnevnike koje tinejdžeri sami vode, o tome koliko koriste društvene mreže i kako se osjećaju - metoda koja je daleko od savršene.
Kontroverzna teorija 'tjeskobne generacije'
Među najglasnijim zagovornicima teze o štetnosti društvenih mreža je Jonathan Haidt, autor bestseller knjige The Anxious Generation, koja je postala svojevrsna biblija roditeljskih kampanja za zabranu pametnih telefona.
No u znanstvenoj zajednici Haidt ne uživa jednako oduševljenje. Mnogi istraživači izbjegavaju komentirati njegov rad, uz opasku da je 'otišao dalje od onoga što dokazi podržavaju'. Časopis Nature bio je još izravniji, nazvavši ga 'nadarenim pripovjedačem čija priča još uvijek nema dovoljno čvrste dokaze', što je, za akademske standarde, vrlo oštra kritika.
Pa što onda uzrokuje probleme?
Kritičari tvrde da se stvari možda odvijaju u suprotnom smjeru: nije da društvene mreže stvaraju depresivne tinejdžere, nego tinejdžeri koji se već bore s psihičkim problemima te platforme koriste drugačije, pa i štetnije. Ako je tako, zabrana neće riješiti uzrok, nego će ukloniti i potencijalne koristi.
Umjesto zabrana, dio stručnjaka poručuje da se trebamo pozabaviti time kako djeca zapravo žive: dati im više slobode, igre, kretanja i pravog druženja. Tek tada će imati manje razloga stalno biti pred ekranima, smatraju.
Kao što je Nature zaključio u svojoj recenziji Haidtove knjige: 'Imamo generaciju u krizi koja očajnički treba najbolje što znanost i rješenja temeljena na dokazima mogu ponuditi. Umjesto toga, vrijeme nam odlazi na priče koje istraživanja ne potvrđuju.'
