Kibernetičko nasilje među djecom i tinejdžerima sve je veći problem diljem Europe i zahvatilo je svaku državu članicu Europske unije, prema novom izvješću Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).

Posebno je alarmantno to što su stope cyberbullyinga porasle u svih 29 europskih država i regija uključenih u istraživanje. Razine su uvelike izražene, a među najviše pogođenima su baltičke države, Ujedinjeno Kraljevstvo i Irska.

Što je cyberbullying?

Kibernetičko nasilje odnosi se na uznemiravanje, prijetnje ili negativne komentare na webu usmjerene na dijete, a rezultat je postupaka vršnjaka ili stranaca, prema izvješću OECD-a How's Life for Children in the Digital Age? za 2025. godinu. Općenito uključuje ponovljeno namjerno agresivno ponašanje, neravnotežu moći i korištenje medija online.

U istraživanju se kibernetičko nasilje opisuje primjerima kao što su 'netko je slao zlobne instant poruke, e-poštu ili tekstualne poruke, objavljivao na zidu, kreirao web stranicu koja vas ismijava, objavljivao vaše nelaskave ili neprikladne slike na internetu bez dopuštenja ili ih dijelio s drugima'.

Podaci OECD-a uključuju školsku djecu u dobi od 11, 13 i 15 godina. Od 2021. do 2022. stopa kibernetičkog nasilja, koja pokazuje udio djece maltretirane na webu, kretala se od 7,5 posto u Španjolskoj do 27,1 posto u Litvi. Prosjek OECD-a, koji uvelike odražava Europu, bio je 15,5 posto.

Uz Litvu, države s višim stopama cyberbullyinga od ovog prosjeka uključuju Latviju, Poljsku, Mađarsku, Estoniju, Sloveniju, Švedsku, Finsku, Dansku, Irsku te dijelove UK-a Englesku, Wales i Škotsku. Portugal, Grčka i Francuska nalaze se među zemljama s najnižim stopama, a u Njemačkoj i Italiji cyberbullying je također bio ispod europskog prosjeka.

Zašto se cyberbullying razlikuje od zemlje do zemlje?

Do razlika dolazi uslijed međudjelovanja tehnoloških, kulturnih i institucionalnih čimbenika. Varijacije u pristupu internetu, penetraciji pametnih telefona i dominantnim platformama utječu na učestalost i prirodu interakcija mladih online.

Također, društvene norme oko sukoba, komunikacije i agresije znatno se razlikuju. Društva s većim prihvaćanjem verbalnog neprijateljstva ili neizravne agresije obično prijavljuju više razine maltretiranja na internetu.

Razlike u obrazovanju o digitalnoj pismenosti, školskim preventivnim programima i roditeljskom posredovanju također doprinose različitim nacionalnim ishodima. Tamo gdje se aktivno poučavaju digitalna pismenost i sigurnost na webu mladi ljudi su obično bolje pripremljeni za sprječavanje i reagiranje na kibernetičko nasilje.

Osim toga, društvene i ekonomske nejednakosti, kao i razina obiteljske i društvene podrške, mogu utjecati na to koliko su mladi ljudi ranjivi na nasilje i koliko učinkovito škole i institucije mogu intervenirati.

Kibernetičko nasilje u porastu

U periodima 2017. – 2018. i 2021. – 2022. kibernetičko nasilje poraslo je u svih 29 europskih država i regija obuhvaćenih izvješćem.

Porast je bio veći od pet postotnih bodova u Danskoj, Litvi, Norveškoj, Sloveniji, Islandu i Nizozemskoj. Prosjek OECD-a porastao je s 12,1 na 15,5 posto, što je moguće pripisati činjenici da je ova generacija adolescenata imala povećan pristup digitalnim uređajima i provodila je više vremena na internetu.

Pandemija koronavirusa odigrala je značajnu ulogu u tome. Škole su bile zatvorene, a društveni život preseljen online. Mladi su provodili mnogo više vremena na digitalnim platformama, na kojima su se sukobi i nasilje mogli lakše dogoditi.

Digitalna komunikacijska okruženja često pružaju anonimnost, neposrednost i proširenu publiku, smanjujući društvenu odgovornost i empatiju, što može normalizirati neprijateljsko ili isključujuće ponašanje. Međutim spomenuto razdoblje ne bi trebalo tumačiti kao pokazatelj dugoročnog porasta prevalencije elektroničkog nasilja jer su se njegove razine, čini se, stabilizirale nakon pandemije.

Djevojčice su češće žrtve

U brojnim državama djevojčice češće postaju žrtve kibernetičkog nasilja, a Litva je značajna iznimka.

U prosjeku OECD-a stopa iznosi 14,3 posto za dječake i 16,4 posto za djevojčice. Razlika je veća od pet postotnih bodova u nekoliko zemalja, uključujući Švedsku, Francusku, Englesku i Italiju.

Djevojčice se više uključuju u komunikaciju i aktivnosti samoprezentacije temeljene na društvenim mrežama, a one su usko povezane s relacijskim i emocionalnim oblicima kibernetičkog nasilja, poput socijalne isključenosti, širenja glasina i uznemiravanja temeljenog na slikama.

Nasilje veće u kućanstvima s jednim roditeljem

Adolescenti iz obitelji s jednim roditeljem također se češće prijavljuju kao žrtve kibernetičkog nasilja od onih iz kućanstava s dva roditelja. To je slučaj u svim državama obuhvaćenim istraživanjem te je razlika čak i veća od one među spolovima: 19,8 posto u usporedbi s 14,1 posto.

Ta je razlika veća od pet postotnih bodova u više od 20 država. Moguće je da je riječ o strukturnim i psihosocijalnim ranjivostima povezanim s obiteljskim kontekstom, što sugerira da se samohrani roditelji često suočavaju s većim vremenskim, financijskim i emocionalnim pritiscima, a to im može ograničiti nadzor nad digitalnim aktivnostima djece i smanjiti mogućnosti za smjernice o njihovom sigurnom ponašanju online.

Djeca u tim kućanstvima također mogu provoditi više vremena na webu radi društvenog povezivanja, povećavajući svoju izloženost riziku, piše Euronews.