Tisuće odlagališta otpada u Ujedinjenom Kraljevstvu i Europi smještene su u područjima sklonima poplavama, što predstavlja ozbiljnu prijetnju pitkoj vodi, tlu i zaštićenim područjima ako voda izloži i raznese toksični otpad, pokazuje prvo europsko mapiranje takvih lokacija. Istraživanje su proveli The Guardian, Watershed Investigations i Investigate Europe, a znanstvenici upozoravaju da klimatske promjene, češće poplave i erozija samo povećavaju taj rizik
'Porastom učestalosti i intenziteta poplava zbog klimatskih promjena raste vjerojatnost da će otpad doći u okoliš', kaže Patrick Byrne sa Sveučilišta Liverpool John Moores. 'To uključuje otpad poput plastike i građevinskog materijala, ali i toksične metale i kemikalije poput PFAS-a i PCB-a.'
Profesorica Kate Spencer sa Sveučilišta Queen Mary upozorava da su na nekim lokacijama pronađeni široki rasponi otpada, pa čak i materijali nalik vrećicama za krv iz bolničkog otpada, piše The Guardian. 'Ako odlagališta nisu obložena i nalaze se u poplavnim zonama, postoji više načina da zagađenje dospije u podzemne i površinske vode, pa čak i u prehrambeni lanac.'
vezane vijesti
Stotine tisuća odlagališta iz doba prije regulacija
Procjenjuje se da u EU-u ima do 500.000 odlagališta, a oko 90 posto njih starije je od modernih propisa o zaštiti okoliša. Tek 1999. godine, donošenjem EU-ove direktive o odlagalištima, postali su obvezni sustavi za sprječavanje curenja i strogi kriteriji prihvata otpada.
Dosad je identificirano više od 61.000 odlagališta, od čega se 28 posto nalazi u područjima sklonima poplavama. Modeliranja sugeriraju da bi stvarni broj rizičnih lokacija mogao doseći i 140.000, no podaci o odlagalištima u EU-u i dalje su rascjepkani, nedosljedni i često teško dostupni.
'Imamo nedostatne evidencije i različite načine kategorizacije. To stvara ozbiljan problem', kaže Spencer. 'Najgori mogući scenarij je da je većina odlagališta možda sigurna, ali dovoljno je nekoliko lokacija s vrlo toksičnim kemikalijama da nastane velika šteta. A mi ne znamo koje su to točno.'
Veza s onečišćenjem podzemnih voda
Više od polovice mapiranih odlagališta nalazi se u područjima u kojima podzemne vode ne zadovoljavaju kemijske standarde kvalitete, što upućuje na to da su neka možda doprinijela zagađenju.
'Kemikalije se iz odlagališta najčešće šire putem podzemnih voda', kaže Byrne. U Wilmslowu u Cheshireu pronašao je istjecanje procjednih voda iz povijesnog odlagališta u potok u prirodnom rezervatu Newgate, s razinama PFAS-a dvadeset puta višim od granice za pitku vodu.
Slične situacije zabilježene su i drugdje u Europi: u Grčkoj su testovi pokazali višestruko povišene razine PFAS-a, žive i kadmija koji iz povijesnog odlagališta Maratholaka cure u rijeku Nedontas u popularnom planinskom području Tajgetos. Lokalni gradonačelnik tvrdi da lokacija od lipnja 2023. godine nije u funkciji te da 'trenutno nema dokaza koji bi potvrdili negativan utjecaj na okoliš'.
Gotovo 10.000 odlagališta u zonama pitke vode
Analiza je pokazala da se gotovo 10.000 odlagališta nalazi u zonama izvora pitke vode u Francuskoj, UK-u, Španjolskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj i Italiji. Više od 4000 njih u Engleskoj i Walesu su povijesna odlagališta bez modernih zaštitnih mjera, a za dio lokacija u EU-u nije bilo moguće utvrditi prethode li propisima ili ne.
'Ne znamo koliki je rizik za ljudsko zdravlje i pitku vodu dok ne utvrdimo gdje su sva odlagališta, što je u njima, cure li u okoliš te filtriraju li ih uopće sustavi za pročišćavanje', upozorava Byrne.
Europska komisija poručuje da direktiva o vodi za piće jamči njenu sigurnost 'iz slavine' u cijeloj Uniji, a u slučaju prekoračenja graničnih vrijednosti države članice moraju provesti korektivne mjere. U UK-u vodne kompanije provode procjene rizika i monitoring u skladu s regulatornim pravilima.
Najizloženija odlagališta na obali
Rizična su i odlagališta na obali, gdje erozija i olujni valovi otkrivaju slojeve starog otpada. Analiza je pronašla 335 takvih lokacija u zonama obalne erozije u Engleskoj, Walesu i Francuskoj te 258 odlagališta unutar 200 metara od obale diljem Europe.
Spencer, koja pomaže britanskom Ministarstvu okoliša (Defra) u određivanju prioriteta za 1200 najrizičnijih lokacija, kaže da su testovi na dvama erodirajućim odlagalištima otkrili povišene razine arsena u Lynemouthu i visoke razine olova u Lyme Regisu.
'Ovo je tek vrh ledenog brijega. Moramo razumjeti rizike klimatskih promjena i mogućeg otpuštanja zagađenja na svim povijesnim odlagalištima, ne samo na obali', naglašava. 'A za to će trebati i znatna sredstva.'
