Nakon brze noćne akcije, kojom su američke specijalne vojne postrojbe identificirale, locirale, uhitile i transferirale sad već bivšeg predsjednika Venezuele Nicolasa Madura ravno u njujorški pritvor, počelo se postavljati pitanje što će biti s naftnom industrijom te južnoameričke zemlje.

Naime Venezuela trenutno leži na 303 milijarde barela nafte, što je čini zemljom s najvećim rezervama crnog zlata, pet puta većima od američkih. Stoga ne čudi to što je američki predsjednik Donald Trump ubrzo nakon svrgavanja Madura s vlasti iznio i počeo provoditi ambiciozan plan koji ima tri cilja: stabilizirati i oporaviti Venezuelu te je pripremiti za tranziciju prema demokraciji.

Brže-bolje pomaknuo je donedavnu potpredsjednicu Delcy Rodriguez na stepenicu više, uz blagoslov tamošnje vojske i vrhovnog suda, te krenuo u realizaciju prve točke plana koja se izravno tiče nafte.

Neočekivane situacije

Američki državni tajnik Marco Rubio na predstavljanju plana otkrio je da će Washington prodavati između 30 i 50 milijuna barela nafte po tržišnim cijenama, za razliku od dosadašnjih diskontnih uvjeta pod kojima je Venezuela izvozila energente. Trump je rekao i da očekuje od američkih tvrtki da ulože najmanje 100 milijardi dolara u nastavak proizvodnje u Venezueli.

'Vidite da se velike kompanije opiru tome. Tu nema novca, ta nafta je teška za dobivanje i ona je relativno jeftina s obzirom na ionako jeftinu naftu koja već nekoliko godina drži cijenu od 60 dolara po barelu. Ekonomski gledano, ta nafta nije toliko potrebna u velikim količinama Amerikancima. Mislim da je potez u Venezueli bio više usmjeren na to da se onemogući opskrba Kube i Kine, da se onemogući Kini da preuzme naftu iz Venezuele', ustvrdio je naš naftni stručnjak Davor Štern.

To je samo prva situacija koju Trump vjerojatno nije očekivao. Naime američka administracija dodijelila je preliminarne dozvole za pregovore s kupcima i izvoz nafte iz Venezuele tvrtkama Vitol i Trafigura. Riječ je o tvrtkama koje se bave isključivo trgovinom, odnosno preprodajom i transportom raznih dobara.

Problem je u tome što obje pregovaraju o prodaji nafte u Indiju i Kinu. Trumpu Indija ne stvara problem nakon prošlogodišnjeg trgovinskog sporazuma, no druga najveća ekonomija svijeta je i dalje u zamahu, mahom na fosilna goriva. U tom kontekstu pregovori s PetroChinom, najvećom kineskom rafinerijskom tvrtkom, mogli bi biti dočekani s kritikama.

'Što se tiče venecuelske nafte, ona je dosta kvalitetna i sigurno će se povećati uvoz u SAD za njihove rafinerije, tako da tu možemo očekivati pozitivan iskorak i dobrobit za SAD i njihove kompanije. Vidjet ćemo što će Kina napraviti po pitanju Venezuele te čekam potez kineskih kompanija, pa i države po tom pitanju', ustvrdio je energetičar Igor Grozdanić.

Diskontna prodaja?

Trumpova administracija vjerojatno neće biti zadovoljna ni time što Vitol pregovara s indijskim naftnim kompanijama i nudi im opskrbu venecuelskom naftom po cijeni do 8,5 dolara nižoj nego na londonskoj burzi. Vrijedi podsjetiti da su cijene nafte nakon zbivanja u Venezueli, ali i prevrata u Iranu te još jednog munjevitog američkog napada na islamiste u Siriji zabilježile uzlaznu putanju.

Prošloga tjedna barel nafte na londonskoj burzi koštao je 63,34 dolara, a na američkoj 59,12 dolara. Bez oscilacija cijene su nastavile rasti, pa je trgovanje u Londonu jučer završeno na 64,20 dolara po barelu, a u Americi na 59,80 dolara po barelu. Doduše, treba reći i to da su cijene nafte već tri godine na relativno niskoj razini.

'To su se mešetari na burzi malo zaigrali', mišljenja je Štern te dodaje da su trenutne američke aktivnosti usmjerene samo na jedan cilj: 'Mislim da je to u planu ovladavanja izvorima nafte, ne samo u Venezueli, nego i u Iranu i Siriji. Saudijska Arabija je partner, tako da postoji moment ograničavanja opskrbe naftom Kine, potencijalnog rivala u velikoj geopolitičkoj igri.'

Otpor industrije

No najprije treba svladati najveću prepreku. Većina od dvadesetak naftnih kompanija koje su sudjelovale na sastanku u Bijeloj kući izrazila je skepsu prema ambicioznom planu ulaganja Trumpove administracije. Mnoge su zainteresirane za potencijalno istraživanje, ali bez puno obaveza. Tog stava su i u Chevronu, jedinoj američkoj kompaniji prisutnoj u Venezueli. Najotvoreniji u skepticizmu bio je direktor ExxonMobila, Darren Woods, poručivši da Venezuela trenutačno 'nije prikladna za investiranje', zbog čega Trump, prema pisanjima CNBC-a, navodno razmišlja o tome da ih izbaci iz svih kombinacija.

'Amerika želi kontrolirati trgovinu, obnavljanje rezervi, crpljenje nafte, ali i to gdje će ona završiti. Ne može Trump nijednu privatnu kompaniju natjerati, ali joj može dati podršku. Očito su svi šokirani time što se dogodilo. Ovo nije u planovima ExxonMobila, niti oni mogu reagirati. To je korporacija koja ima svoje planove za 2026. i oni ih ne mogu promijeniti od danas do sutra. Gledaju što će se dogoditi, moraju biti oprezni i dogovoriti se između sebe. Ovo je na neki način stres. Energetski biznis je vrlo konzervativan i neće mijenjati planove samo zbog Trumpa, ovoga ili onoga, jer je ipak velik novac u igri. Oni nisu mali poduzetnici, a čak ni predsjednici uprave ne žele preuzeti takav rizik. Ovo je vrlo lucidno šokantna situacija', ustvrdio je Grozdanić.

Vrijeme će pokazati...

Što sada? Vrijeme će pokazati, smatra Grozdanić, jer je, kako bi Amerikanci rekli, 'situacija u razvoju'. Zasad još ništa nije konkretno, pa ni dogovori između Vitola i Trafigure te azijskih dobavljača, kao ni mogućnost da američke tvrtke zajednički ili samostalno ulažu u pokretanje naftne industrije na drugom kontinentu. Nije jasno ni kako će reagirati američki partneri, OPEC, ali i Kina i Rusija.

Sve je, barem načelno, pod kontrolom Trumpovih ljudi, no planovi naftaša su stubokom drugačiji. Grozdanić je naglasio da će ukupna ovogodišnja energetska ulaganja iznositi 3,4 trilijuna dolara, što je više nego ranijih godina. Naime nafta i plin vraćaju se u fokus velikih kompanija, koje su već u većoj ili manjoj mjeri obustavile istraživanje i razvoj novih bušotina zbog zelene tranzicije, a ona po svemu sudeći neće ispuniti zadane ciljeve.

'Činjenica je da se proizvodnja i potrošnja nafte i plina povećavaju. To je zapravo i logično jer se potrošnja i potrebe za energijom općenito povećavaju iz godine u godinu. Ali potražnja za naftom i plinom definitivno će nastaviti rasti, a možemo zaključiti da svijet neće uspjeti ostvariti klimatske ciljeve, posebno u zadanim vremenskim rokovima', ustvrdio je Grozdanić.

Kako bilo, najvažnije od svega je to da cijene nafte, pa tako i goriva, ne bi trebale 'ludovati' zbog razvoja situacije. Ako i budu rasle, smatra Grozdanić, to će biti kratkotrajno.

'Građani ne trebaju biti zabrinuti. Sve će biti u redu. Nafte ima i ona će se i dalje proizvoditi. U ovim uvjetima sve će ići kako je i bilo te mislim da neće biti nikakvih problema', zaključio je Grozdanić.