Od 1. rujna će dio građana koji se griju putem centralnog grijanja, odnosno toplana, morati plaćati novi namet. Iako je izmijenjenim Zakonom o tržištu toplinske energije propisano da se razdjelnici moraju ugraditi do 1. siječnja sljedeće godine, već tri mjeseca ranije bit će uvedena naknada od 50 centi po kvadratu grijanog prostora koja bi ih na to trebala potaknuti.

Iako su razdjelnici donijeli uštede, čini se da nova naknada za poticanje učinkovitosti grijanja, zapravo nije naknada već namet, pa čak i kazna onima koji se odluče grijati bez razdjelnika.

"Trenutni pravilnik je takav da stanovi bez razdjelnika sufinanciraju stanove s razdjelnicima. Dakle, stanovi s razdjelnicima plaćaju manje nego što bi stvarno trebali plaćati, jer stanovi bez razdjelnika plaćaju puno veću potrošnju, nego što su stvarno potrošili energije. To je nažalost prisutno i u novom pravilniku", tvrdi profesor emeritus Građevinskog fakulteta u Zagrebu, Ivica Džeba, koji godinama upozorava na nepravilnosti u propisima i obvezama o ugradnji razdjelnika.

Nekoliko paradoksa

Istaknuo je i nekoliko paradoksa. Prije svega, oko 10 posto stanovništva u Hrvatskoj grije se na toplanu. Dio njih nikad nije ugradio razdjelnike, a dio ih je od 2013. godine, kad su uvedeni, pa do danas ugradio, a zatim skinuo ili ih više ne očitava. Kod drugih oblika grijanja nema nikakvih naknada koje bi zapravo kažnjavale korisnike. Osim toga, kazne za neugrađene razdjelnike su postojale od početka njihove primjene.

"Dosada nije bilo kontinuirane kazne, iako to Ministarstvo naziva naknadom, nego se prijetilo jednokratnom kaznom od 6600 eura za one koji ne ugrade razdjelnike. Nikad se država nije nikome usudila naplatiti taj iznos. Sve više ljudi je izlazilo iz sustava s razdjelnicima i ovo je mjera kako prisiliti ljude da ostanu u sustavu s razdjelnicima, odnosno oni koji ih dosad nisu imali da ih ugrade. Nikad nije objašnjeno kako se došlo do te brojke od 50 centi po kvadratu. To je enormno velik iznos kad se pogleda na godišnjoj razini, a pogotovo kad se pogleda 10 godina koliko traju razdjelnici. Dakle, to je čisto sredstvo prisile", ustvrdio je Džeba.

Jednostavni izračun kazuje sljedeće: Za stan od 50 kvadrata, naknada za poticanje učinkovitosti grijanja iznosi 25 eura mjesečno. Godišnje je to 300 eura, a za 10 godina, koliko je obično vijek trajanja jednog razdjelnika, svota prikupljena naknadom se penje na čak 3000 eura.

Dodatni troškovi

Tu su, upozorava Džeba i drugi troškovi. Naime, prije ugradnje razdjelnika, potrebno je prilagoditi sustav grijanja u zgradi za njihovu primjenu.

"Za to morate platiti posebne projekte, koji nisu jeftini. Treba dobiti i natpolovičnu suglasnost svih suvlasnika, a najveću korist ima manjina stanova i vjerojatno je da neće nitko pristati platiti te projekte da trajno ima veće račune za grijanje", upozorava profesor Džeba.

Dakle, potrebno je skupiti potpise natpolovičnog broja suvlasnika u zgradi da bi se razdjelnici uopće mogli ugraditi. Oni koji se tome protive, na taj način će opet na silu morati imati ugrađene razdjelnike. Ako, pak, zgrada nema svog upravitelja i predstavnika suvlasnika, naplata naknade će se vršiti svakome suvlasniku pojedinačno, ovisno o tome ima li ili nema ugrađene razdjelnike.

Nakon skupljanja potpisa i prilagođavanja sustava, objašnjava Džeba, predstavnici suvlasnika trebaju obavijestiti kupca toplinske energije, koji mora provjeriti je li sve u redu i dati suglasnost za ugradnju razdjelnika.

Neobjašnjiva poskupljenja

Profesor Džeba tvrdi da čak ni u situaciji kad svi imaju ugrađene razdjelnike, ne plaćaju iste račune. Štoviše, neki su unatoč razdjelnicima, ove zime plaćali i nekoliko puta veće račune.

"Pravilnikom se ne uzima u obzir položaj stana. Netko tko je na vrhu zgrade i na sjevernoj strani može trošiti i dvostruko više toplinske energije nego stan koji je okružen drugim stanovima, a da postigne istu temperaturu unutar svojih prostorija. Oni stanovi koji su bliže toplinskoj stanici imaju veći promjer vertikala koje prolaze kroz njihove stanove i oni se dobrim dijelom mogu grijati i na te vertikale za razliku od stanova na najgornjim etažama. Dakle, postoji cijeli niz faktora koji utječu na to hoće li ili neće netko odlučiti izići iz tog sustava s razdjelnicima", rekao je Džeba upozorivši da postojećim i budućim pravilnicima to nije uzeto u obzir.

"Trebalo bi krenuti skroz ispočetka i sa zakonom i s pravilnikom. Sasvim je sigurno da stanovi bez razdjelnika troše više toplinske energije od stanova s razdjelnicima. To bi trebalo najnormalnije uračunati u formulu u odnosu na stanove koji imaju razdjelnike. Treba se automatizmom tražiti i da se u obzir uzme položaj stana i utjecaj vertikala na potrošnju toplinske energije i složiti pravilnik koji neće biti diskriminirajući", dodao je.

Kako je uopće došlo do toga da se forsira ugradnja i korištenje razdjelnika? Džeba tvrdi da su mjerenja pokazala da se potrošnja toplinske energije u Hrvatskoj tijekom vremena smanjila za čak 30 posto, što je, po njegovim riječima, europski rekord. No, do toga je došlo jer su razdjelnici ugrađeni u brojnim praznim stanovima, a ima i onih kojima je centralno grijanje samo po sebi bilo preskupo, pa su zavrnuli ventile na svojim radijatorima te prešli na, primjerice, struju.

Držanje slova zakona

Veće račune za neke od građana, Džeba je objasnio i time da se nekolicina tvrtki koja se bavi ugradnjom, zamjenom te očitanjem razdjelnika, ne drži slova zakona i dvaju postojećih pravilnika.

"Ustanovio sam na vlastitom primjeru i dobio sam još nekoliko dokaza iz drugih gradova, gdje je dokazano da tvrtke krše propise u obračunu toplinske energije, ne poštuju zakone u smislu da se neispravni razdjelnici trebaju mijenjati, sumnjivi razdjelnici se ne kontroliraju i kad se to sve skupa zbroji, dvije od šest-sedam tvrtki, koliko ih sad ima na hrvatskom tržištu, trebale bi izgubiti licencu za rad u Hrvatskoj i platiti velike kazne. Vidim kao potencijalnu opasnost i tvrtke koje moraju prirediti sustave toplinskog grijanja za primjenu razdjelnika. Bojim se da neće biti nikakve kontrole i da tu tek može biti jako velikih problema", upozorio je Džeba.

Zakon o tržištu toplinske energije, koji služi kao polazišna osnova za naplatu naknade za poticanje učinkovitosti grijanja donesen je prošle godine. Kako su razdjelnici već više od 10 godina mnogima sporni, ne čudi žučna rasprava koja se o njima vodila u saborskim klupama.

Što će se dogoditi 1. rujna tek treba vidjeti. Naime, čeka se potez ministra gospodarstva Ante Šušnjara, koji je zadužen za donošenje pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju. Zna se jedino da novac prikupljen naknadom od 50 centi po kvadratu ide na račun kupca toplinske energije, koji u roku od pet godina sredstva mora iskoristiti za poboljšanje energetske učinkovitosti korištenja toplinske energije u zgradi krajnjih kupaca.