Nakon što su američke snage 3. siječnja zarobile Nicolása Madura, Washington je odmah krenuo u ofenzivu na ekonomskom terenu: traži ulazak američkih i zapadnih kompanija u venecuelski naftni sektor. Time se izravno udara na pozicije koje su posljednjih godina, pod sankcijama i u vakuumu Zapada, gradile Kina i Rusija
Američka administracija posljednjih dana ističe da joj je cilj 'stabilizacija' i 'oporavak', ali u istom paketu spominje i konkretan interes: osigurati okvir u kojem bi američke (i šire zapadne) naftne kompanije ponovno dobile pristup tržištu i projektima u Venezueli.
Reuters prenosi da je državni tajnik Marco Rubio iznio plan u fazama, pri čemu se u dijelu 'oporavka' spominje otvaranje prostora za zapadne kompanije, dok Trump govori o korištenju zaplijenjene nafte u financiranju tog procesa.
vezane vijesti
U praksi to znači da se Caracas, koji je godinama prodavao naftu uz velike sankcijske popuste i kroz složene logističke aranžmane, preko noći našao u situaciji da Washington pokušava postaviti nova pravila igre – uključujući nadzor nad prodajom i prihodima.
Kina na udaru: Najveći kupac, ali i najveći gubitnik popusta
Najizravnije posljedice osjetit će Peking jer je ključni kupac venecuelske nafte. Ruski neovisni portal Meduza navodi da je venecuelska nafta 2025. godine činila oko četiri posto ukupnog kineskog uvoza, a ključna prednost bila je cijena jer se zbog sankcija kupovalo uz znatne popuste. Dodatno, riječ je o teškoj nafti, traženoj u određenim industrijskim procesima – za građevinarstvo i izgradnju cesta – i osobito je zanimljiva manjim, neovisnim kineskim rafinerijama.
Zasad je udarac Pekingu ublažen velikim količinama nafte nasukane na sankcioniranim tankerima. Prema procjenama analitičke tvrtke Kpler, oko 82 milijuna barela trenutno je neiskorišteno uz obale Kine i Malezije, od čega više od četvrtine potječe iz Venezuele. Kako bi nabavile te zalihe, kineske tvrtke moraju se oslanjati na sheme izbjegavanja sankcija, što neizbježno komplicira plaćanja, osiguranje i prava vlasništva.
Glavne kineske naftne kompanije također su duboko ukorijenjene u venecuelskom sektoru proizvodnje i prerade nafte. Tako Sinopec i China National Petroleum Corporation imaju prava na razvoj naftnih polja s rezervama od 2,8 milijardi, odnosno 1,6 milijardi barela.
Ruski ulog: Manje koncesije, više geopolitika i cijena nafte
Rusija je u Venezueli gradila poziciju kroz Roszarubežnjeft (nasljednik Rosnjeftovih interesa nakon sankcija), a Meduza navodi procjene o velikim pravima za iskorištavanje resursa na poljima pod ruskim utjecajem. No tekst naglašava drugačiji rizik za Moskvu: čak i da Rusija ne izgubi svaku pojedinu koncesiju, problem može nastati ako se, uz američku potporu i kapital, venecuelska proizvodnja počne dizati jer bi dodatni bareli na tržištu stvarali pritisak na cijenu nafte. U trenutku u kojem je ruski proračun opterećen velikim izdacima, svaka dulja faza nižih cijena postaje mu ozbiljan fiskalni stres-test.
Istodobno bi povratak SAD-a u Venezuelu imao i simboličnu težinu: potkopao bi ruski politički kapital u Latinskoj Americi jer je Moskva godinama koristila Caracas kao platformu za utjecaj i demonstraciju 'otpora' Washingtonu.
