Procjenjuje se da Venezuela, zemlja površine 916.445 četvornih kilometara i s oko 30 milijuna stanovnika, raspolaže s oko 303 milijarde barela nafte. Za usporedbu, Sjedinjene Američke Države imaju oko 55 milijardi barela, što Venezuelu čini apsolutnim svjetskim liderom po rezervama tog energenta – s čak pet puta više nafte od SAD-a.

Najveći dio venezuelanskih rezervi nalazi se u Pojasu Orinoco, ogromnom području na istoku zemlje koje se prostire na oko 55 tisuća četvornih kilometara. Ondje se nalazi tzv. superteška sirova nafta – iznimno gusta i viskozna, zbog čega je znatno skuplja i tehnički zahtjevnija za vađenje u odnosu na konvencionalnu naftu, piše Al Jazeera.

Eksploatacija takve nafte zahtijeva napredne tehnologije, poput ubrizgavanja pare ili miješanja s lakšom sirovom naftom kako bi postala komercijalno isplativa. Zbog visokog sadržaja sumpora i gustoće, ova se nafta na tržištu obično prodaje uz znatan popust.

Vađenjem i preradom dominira državna tvrtka Petroleos de Venezuela (PDVSA), koja se već godinama suočava s ozbiljnim problemima: zastarjelom infrastrukturom, lošim upravljanjem, kroničnim nedostatkom ulaganja i međunarodnim sankcijama. Sve to znatno ograničava sposobnost zemlje da iskoristi vlastite resurse.

Najjeftinije gorivo na svijetu

Unatoč krizi, Venezuela ima jedne od najnižih cijena goriva na svijetu, zahvaljujući velikim državnim subvencijama. Litra benzina od 95 oktana stoji tek oko 0,84 bolivara (otprilike šest eurocenti), što je čini gotovo besplatnom u usporedbi s globalnim prosjekom od oko 1,29 dolara po litri.

Prema podacima Opservatorija ekonomske složenosti (OEC), Venezuela je 2023. godine izvezla naftu u vrijednosti od 4,05 milijardi dolara, višestruko manje od Saudijske Arabije, SAD-a ili Rusije. Zemlja izvozi i manje količine rafiniranih derivata, poput benzina i dizela, ali daleko ispod svog potencijala.

Kako je Venezuela izgubila status naftne sile?

Venezuela je bila među osnivačima OPEC-a i desetljećima je bila jedan od ključnih svjetskih izvoznika nafte. Krajem 1990-ih i početkom 2000-ih u SAD je izvozila između 1,5 i 2 milijuna barela dnevno, čineći američko tržište jednim od svojih najvažnijih.

Preokret se dogodio dolaskom Huga Cháveza na vlast 1998. godine. Chavez je nacionalizirao naftni sektor, restrukturirao PDVSA-u i podredio energetsku politiku domaćim političkim ciljevima. Proizvodnja je počela padati, a stanje se dodatno pogoršalo nakon što je vlast preuzeo Nicolás Maduro.

Američke sankcije uvedene 2017., a dodatno pooštrene dvije godine kasnije, gotovo su odsjekle Venezuelu od američkog tržišta i međunarodnih financija. Zemlja se tada okrenula Kini, koja je postala njezin najveći kupac nafte, dok su Indija i Kuba također ostale važna tržišta.

Nakon najnovije američke vojne operacije i uhićenja Madura i njegove supruge Cilije Flores, predsjednik SAD-a Donald Trump jasno je poručio da Washington nije zadovoljan načinom na koji Venezuela upravlja svojim energetskim bogatstvom.

Američki dužnosnici godinama tvrde da je nacionalizacijom naftnih polja Venezuela oduzela imovinu američkim kompanijama. Trump je nakon napada najavio da će američke energetske tvrtke uložiti milijarde dolara u obnovu venezuelanske naftne industrije, tvrdeći da će to donijeti korist i Venezuelancima i SAD-u.

Plin, zlato i ostali resursi

Osim nafte, Venezuela raspolaže s oko 5,6 bilijuna kubičnih metara prirodnog plina, što je svrstava među deset zemalja svijeta s najvećim rezervama. Najveća nalazišta nalaze se u istočnoj saveznoj državi Anzoátegui, no velik dio plina ostaje neiskorišten ili se koristi za rafinerije. Plinski sektor, kao i nafta, pod potpunom je kontrolom države i PDVSA-e.

Zemlja ima i 15 do 20 milijardi tona željeza, umjerene količine boksita, stotine milijuna tona mangana te značajne, iako globalno ne presudne, zalihe zlata i dijamanata. U regionalnom kontekstu, riječ je o iznimno vrijednim resursima, osobito u kombinaciji s obilnim hidroenergetskim i šumskim bogatstvom.